41—Mesna hrana

Bog je našim praroditeljima dao hranu koju je odredio čitavom ljudskom rodu. Oduzimanje života bilo kojem stvorenju protivilo se Njegovu planu. U Edenskom vrtu nije trebalo biti smrti. Voće s drveća u vrtu bilo je hrana koja je zadovoljavala čovjekove potrebe. Tek nakon potopa Bog je dopustio čovjeku da jede hranu životinjskog podrijetla. Sve čime se čovjek hranio bilo je uništeno. Zato je Gospodin dopustio Noi da jede meso čistih životinja koje je uzeo sa sobom u lađu. Ali životinjsko meso nije bilo najbolja hrana za čovjeka. ...SZC 284.1

Nakon potopa ljudi su obilno jeli životinjsko meso. Čovjek je pokvario svoj put i poželio se gordo uzdignuti iznad Stvoritelja slijedeći naklonosti svojega srca. Da bi skratio njihov grešni život, Bog je dopustio ljudima koji su dugo živjeli da jedu meso. Ubrzo nakon potopa ljudima se naglo smanjivala visina i skraćivala im se životna dob. (Savjeti o životu i prehrani, 282)SZC 284.2

Birajući hranu za čovjeka u Edenu, Gospodin je pokazao koja je hrana najbolja; pri izboru hrane za izraelski narod On je dao istu pouku. Izveo je Izraelce iz Egipta i učio ih kako da postanu Njegovim narodom. Preko njih je želio blagoslivljati i poučavati svijet. Opskrbljivao ih je hranom koja je bila najprikladnija za tu svrhu — ne mesom, već manom, “kruhom s neba”. Samo zato što su bili nezadovoljni i što su gunđali sjećajući se lonaca s mesom iz Egipta, dobili su odobrenje da jedu mesnu hranu, ali samo zakratko. Uzimanje ove hrane donijelo je bolest i smrt tisućama. Ipak, odredba da treba jesti bezmesnu hranu nikada nije bila srdačno prihvaćena. I dalje je bila uzrokom nezadovoljstva i gunđanja, otvorenog ili tajnog, tako da nije dobila trajni karakter.SZC 284.3

Budući da su se nastanili u Kanaanu, Izraelcima je bilo do-pušteno jesti životinjsko meso, ali uz stroga ograničenja koja su imala zadaću da umanje zle posljedice. Bilo je zabranjeno uzimanje svinjskog mesa kao i mesa drugih životinja ptica i riba, koje su bile proglašene nečistima. Od vrsta životinja čije je meso bilo odobreno, strogo je bilo zabranjeno jesti salo i krv.SZC 285.1

Samo su se one životinje koje su bile zdrave i u dobrom stanju mogle koristiti za hranu. Za hranu se nisu mogle upotrijebiti životinje koje su bile rastrgane, koje su uginule ili čija krv nije bila potpuno puštena.SZC 285.2

Nepoštovanjem plana što ga je Bog predvidio za njihovu prehranu, Izraelci su snosili veliki gubitak. Oni su tražili mesnu hranu i želi njezine posljedice. Nisu uspjeli dosegnuti Božji ideal karaktera niti su ispunili Njegov plan. “I dade im što iskahu, ali u duše njine on groznicu posla.” (Psalam 106,15) Cijenili su zemaljsko više od duhovnog i nisu dosegnuli onu svetu nadmoćnost koja je bila Božji plan za njih.SZC 285.3

Oni koji jedu meso, tek iz druge ruke jedu žitarice i povrće, jer od njih životinja dobiva hranjive sastojke za rast. Život koji je bio u žitaricama i povrću odlazi u onoga koji ih jede. Mi ga primamo jedući meso životinja. Koliko je bolje uzeti ga neposredno, jedenjem hrane koju je Bog planirao za nas! (Služba liječenja, 192, 193)SZC 285.4