“Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio”

Bog je učinio svoj dio posla za spasenje ljudi i sada poziva 255 crkvu na suradnju. Tu je, s jedne strane, Kristova krv, Riječ istine i Duh Sveti, a s druge strane su duše koje propadaju.SZC 319.2

Svaki Kristov sljedbenik treba uraditi svoj dio posla da navede ljude na prihvaćanje blagoslova koje je Nebo osiguralo. Ispitajmo temeljito sebe i vidimo jesmo li obavili ovaj posao. Ispitajmo svoje pobude i svako djelo u našem životu.SZC 319.3

Ne vise li mnoge nelagodne slike u prostorijama našeg sjećanja? Često ste imali potrebu za Isusovim oprostom. Stalno ste ovisili o Njegovom sažaljenju i ljubavi. A jeste li pokazali drugima duh koji je Krist pokazao prema vama? Jeste li osjećali teret za one koje ste vidjeli da idu na zabranjene putove? Jeste li ih ljubazno savjetovali? Jeste Ii plakali zbog njih i molili se s njima i za njih? Jeste li nježnim riječima i ljubaznim postupcima pokazali da ih volite i želite ih spasiti?SZC 319.4

Jeste li se družili s onima koji su padali i teturali pod teretom svojih slabosti i loših navika ili ste ih pustili da se sami bore kada ste im mogli pružiti pomoć? Jeste li prešli na drugu stranu dok im je svijet bio spreman pokazati sažaljenje i privući ih u Sotoninu mrežu? Niste li kao Kajin rekli: “Zar sam ja čuvar brata svoga?” (Postanak 4,9)SZC 319.5

Kako velika Glava Crkve gleda na vaš životni posao? Kako Onaj za koga je svaka duša dragocjena budući da je kupljena Njegovom krvlju, gleda na vašu ravnodušnost prema onima koji su odlutali s pravog puta? Zar se ne bojite da će vas ostaviti kao što ste vi njih ostavili? Budite sigurni da je pravi Čuvar Gospodnjega doma primijetio vaš nemar.SZC 319.6

Još nije kasno da popravite nemar iz prošlosti. Neka dođe do buđenja prve ljubavi, prve revnosti. Potražite one koje ste protjerali, priznanjem povežite rane koje ste im zadali. Približite se velikom Srcu sažaljive ljubavi i neka tok božanskog sažaljenja poteče u vaše srce i odatle u srca drugih. Neka nježnost i milosrđe koje je Isus otkrio u svojem dragocjenom životu bude primjer nama da znamo kako trebamo postupati prema svojim bližnjima, posebno prema našoj braći u Kristu.SZC 320.1

Mnogi su u velikoj životnoj borbi malaksali i postali obeshrabreni, a jedna ljubazna i ohrabrujuća riječ mogla ih je ojačati da pobijede. Nikada, nikada nemojte biti nemilosrdni, hladni, nesažaljivi i odbojni. Nikada ne propuštajte priliku da uputite riječ ohrabrenja i nadahnete nadom. Mi ne znamo dokle sežu naše ljubazne riječi, naši napori da olakšamo nečiji teret. Zabludjeli se ne mogu vratiti ni na koji drugi način osim duhom krotkosti, blagosti i nježne ljubavi. (Svjedočanstva za Crkvu , sv. 5, 533-535)SZC 320.2