64—Krist naš Veliki svećenik

Ispravnoshvaćanjeslužbe u nebeskom Svetištu temelj je naše vjere. (Evangelism, 21)SZC 438.1

Mojsije je zemaljsko Svetište izgradio prema uzorku koji mu je pokazan na gori. Bio je to “slikovit dokaz za sadašnje vrijeme - prema kojem se prinose darovi i žrtve”; njegova su dva odjela bila “slike nebeskih stvarnosti”, a Krist, Veliki svećenik, “službenik Svetišta i pravog Šatora, onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek” (Hebrejima 9,9.23; 8,2). Kad je apostol Ivan u viđenju promatrao Božji Hram, tamo je ugledao: “Pred prijestoljem gori sedam zubalja.”SZC 438.2

Ovdje je proroku bilo dopušteno da promatra prvi odjel Svetišta na Nebu i tamo je vidio “sedam zubalja” i “zlatni žrtvenik” koji je u zemaljskoj Svetinji bio prikazan zlatnim svijećnjakom i kadionim žrtvenikom. “Uto se otvori Hram Božji što se nalazi na nebu” (Otkrivenje 11,19) i on je pogledao iza zavjese, u Svetinju nad svetinjama. Tamo je ugledao “Kovčeg saveza” (Otkrivenje 11,19), koji je simbolizirao sveti Kovčeg koji je Mojsije načinio za čuvanje Božjeg zakona.SZC 438.3

Ivan kaže da je vidio Svetište na Nebu. To Svetište u kojem Isus služi u našu korist, veliki je original, a Svetište koje je Mojsije izgradio njegova je preslika.SZC 438.4

Nebeski Hram je prebivalište Kralja nad kraljevima, gdje “tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim” (Daniel 7, 10), ispunjeno slavom vječnog prijestolja, gdje serafini, njegovi blještavi čuvari, zaklanjaju svoje lice iz poštovanja i nijedna zemaljska građevina ne može prikazati njegovu veličinu i slavu. Međutim, zemaljsko Svetište i njegovi obredi prenosili su važne istine u vezi s nebeskim Svetištem i velikim djelom otkupljenja koje se tamo obavlja za čovjeka.SZC 438.5

Nakon Spasiteljeva uzašašća, On je počeo služiti kao naš Veliki svećenik. Pavao kaže: “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.” (Hebrejima 9,24) Kao što se Kristova služba trebala sastojati od dva dijela, a svaki je dio trajao određeno vrijeme i zauzimao posebno mjesto u Svetištu, tako se i simbolična služba sastojala od dva dijela, dnevne i godišnje službe, a svakoj je bio posvećen jedan odjel u Svetištu.SZC 439.1

Kao što se Krist nakon uzašašća pojavio u Božjoj prisutnosti da prinese svoju krv za pokajane grešnike, tako je svećenik tijekom dnevne službe škropio krv žrtve u Svetinji u korist grešnika.SZC 439.2

Kristova krv, premda je oslobađala pokajničkog grešnika od osude Zakona, nije uklanjala grijeh. On je ostajao zapisan u Svetištu sve do konačnog pomirenja, a tako se i tipskom krvlju žrtve za grijeh pokajani grešnik oslobađao grijeha, ali je on ostajao u Svetištu do Dana pomirenja.SZC 439.3

Na veliki dan konačnog suda mrtvaci će biti “suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima” (Otkrivenje 20, 12). Onda će zaslugama Kristove pomirbene krvi grijesi grešnika koji su se istinski pokajali biti izbrisani iz nebeskih knjiga. Svetište će time biti oslobođeno ili očišćeno od zapisa o grijehu. Službama na Dan pomirenja, čišćenjem zemaljskog Svetišta, prikazivalo se ovo veliko djelo pomirenja ili brisanje grijeha koji su ga oskrvnjivali, a uklanjali su se žrtvom za grijeh. (Patrijarsi i proroci, 290,291)SZC 439.4

Sotona izmišlja bezbroj načina da zaokupi naš um, kako ne bi mogao biti zaokupljen onim što bismo trebali najbolje poznavati. Stari varalica mrzi velike istine koje ističu žrtvu pomirnicu i svemogućeg Posrednika. On zna da sve ovisi o tome hoće li odvratiti misli od Isusa i Njegove istine.SZC 439.5

Isus svojim ranjenim rukama, svojim slomljenim tijelom, moli za njih i objavljuje svima koji Ga budu slijedili: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) “Uzmite jaram moj na se i učite od mene; jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,29.30) Neka dakle nitko ne misli da su njegovi nedostaci neizlječivi. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.SZC 439.6

Mi sada živimo u vrijeme velikog Dana pomirenja. Dok je veliki svećenik u zemaljskoj službi vršio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti način svi koji žele da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje kušnje, postiti pred Bogom, žalosni zbog grijeha iskreno se kajući. Oni moraju duboko, temeljito ispitati srce. Moraju se osloboditi neozbiljnog i lakoumnog duha kojem su se mnogi nazovi-kršćani prepustili. Sve koji žele pokoriti zle sklonosti koje njima nastoje zagospodariti očekuje ozbiljna borba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spašavamo u skupinama. Čistoća i pobožnost jednoga neće nadoknaditi nedostatak ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju izići na sud pred Boga, On će ipak ispitati slučaj svakog pojedinca tako pomno i temeljito kao da nema nijednog drugog bića ne Zemlji. Svatko mora biti ispitan i nađen bez ljage i bez bore, bez ičega tomu slična.SZC 440.1

Sa završnim djelom pomirenja usko su povezani svečani prizori. Činjenice u vezi s njima imaju presudno značenje. U gornjem se Svetištu sud približava kraju. To djelo traje godinama. Ubrzo će se - nitko ne zna kada - prijeći na slučajeve živih. Naš se život treba pojaviti pred veličanstvenom Božjom prisutnošću. U ovo vrijeme, više nego ikada, svaka duša treba prihvatiti Spasiteljevo upozorenje: Bdijte, jer ne znate kad će doći to vrijeme.” (Marko 13,33)SZC 440.2

Kad istražni sud bude završen, sudbina svih bit će odlučena za život ili za smrt. Vrijeme milosti završava kratko vrijeme prije Gospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima. Gledajući unaprijed ovo vrijeme, Krist u Otkrivenju objavljuje: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se nečisti i dalje onečišćuje; neka pravednik i dalje živi pravedno; neka se sveti i dalje posvećuje! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovom djelu.” (Otkrivenje 22, 11.12) Pravednici i grešnici i dalje će živjeti na Zemlji u svojem smrtnom tijelu — ljudi će saditi i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u Svetištu izrečena posljednja, neopoziva presuda.SZC 440.3

Tiho, neprimjetno kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas koji će odlučiti o sudbini svakog čovjeka, neopozivo povlačenje ponude milosti grešnim ljudima. (Velika borba, 418421) SZC 441.1