Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Trideset I Sedmo Poglavlje—Saulovo Obraćenje

    Saulove misli su bile u velikoj meri uznemirene pobedonosnom Stefanovom smrću. Bio je uzdrman u svojim predrasudama; ali su ga mišljenja i dokazi sveštenika i glavara konačno ubedili da je Stefan bio samo hulnik; da je Isus Hristos kojega je Stefan propovedao bio samo varalica i da ljudi koji zauzimaju visoke položaje moraju biti u pravu. Pošto je bio čovek odlučnog uma i snažnih namera, postao je posebno ogorčen u svom protivljenju hrišćanstvu, nakon što je konačno prihvatio ideju da su zamisli sveštenika i glavara u redu. Njegova revnost ga je navela da se dragovoljno uključi u gonjenje vernika. On je svete ljude vukao pred veće, da budu bačeni u tamnicu ili osuđeni na smrt bez ikakvih dokaza o nekoj krivici, osim njihove vere u Isusa. Sličnog karaktera, ali sasvim suprotnog smera, bila je i revnost Jakova i Jovana kada su poželeli da pozovu oganj s neba na padne na one koji su se rugali njihovom Učitelju i odbacivali ga.IO 224.1

    Saul se spremao da otputuje u Damask po nekom svom poslu; ali je bio odlučan da dostigne još jedan cilj, naime, da pronađe, dok se tamo nalazi, sve sledbenike Isusa Hrista. U tu svrhu je dobio pisma od visokog sveštenika da se pročitaju u sinagogama; pisma koja su mu davala pravo da uhvati sve one na koje padne sumnja da veruju u Isusa i da ih uz oružanu pratnju pošalje u Jerusalim, da budu osuđeni i kažnjeni. Krenuo je na svoj put pun snage, muževnog oduševljenja i revnosti da postigne svoj pogrešni cilj.IO 224.2

    Kada su se umorni putnici približili Damasku, Saulove oči su zadovoljno počivale na plodnoj zemlji, na prekrasnim vrtovima, plodnim voćnjacima i prohladnim potocima koji su tekli žuboreći kroz svetlo zelene grmove. Delovalo je osvežavajuće posmatrati te prizore posle dugog, napornog putovanja kroz bezvodnu pustoš. I dok je Saul, zajedno sa svojim pratiocima, gledao i dok se divio, iznenada je svetlost s neba, sjajnija od Sunca, obasjala grupu i „on je pao na zemlju i čuo glas koji mu je govorio: Saule, Saule, zašto me progoniš? I on reče: ko si ti, Gospode? I Gospod reče: ja sam Isus kojega progoniš! Teško ti je protiv ostana udarati nogama!”IO 225.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents