Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Promena vremena i zakona

    Pošto je tako bio uklonjen otkrivač zablude, Sotona je delovao u skladu sa svojom voljom. Proročanstvo je najavilo da će papinstvo „pomišljati da promeni vremena i zakone”. (Danilo 7,25) I nije bilo velikog oklevanja da se ovo delo započne. Da bi obraćenicima iz neznaboštva dala neku zamenu za obožavanje idola, i da bi na taj način poduprla njihovo formalno prihvatanje hrišćanstva, Crkva je postepeno uvela obožavanje kipova i relikvija u hrišćanski način bogosluženja. Odluke opštih sabora Crkve konačno su potvrdile ovaj sistem papinskog idolopoklonstva. Da bi se zaokružilo ovo bogohulno delo, Rim se usudio da izbaci iz Božjeg zakona drugu zapovest Dekaloga, koja zabranjuje služenje kipovima i da podeli desetu zapovest da bi se začuvao dobro poznati broj.IO 276.1

    Duh dodvoravanja neznaboštvu otvorio je put još većem nepoštovanju nebeskog autoriteta. Sotona je izvršio neovlašćene promene i u četvrtoj zapovesti, odlučio je, naime, da ukloni prastaru subotu, dan koji je sam Bog blagoslovio i posvetio i da umesto nje uzdigne praznik koji su neznabošci svetkovali kao „časni dan Sunca”. Ova promena isprva nije pokušavana otvoreno. U toku prvog stoleća, istinsku subotu su svetkovali svi hrišćani. Oni su revnovali za Božji zakon i, verujući da je Njegov zakon nepromenljiv, ljubomorno su čuvali svetost njegovihopisa. Međutim, s velikim lukavstvom, Sotona je delovao preko svojih oruđa da postigne svoj cilj. Da bi se pažnja ljudi privukla na nedelju, ona je pretvorena u praznik u čast Hristovog uskrsnuća. Toga dana su se održavale verske službe; međutim, smatrana je za dan rekreacije, dok je subota i dalje bila svečano poštovana.IO 276.2

    Imperator Konstantin, dok je još bio neznabožac, izdao je naredbu da se nedelja generalno svetkuje kao javni praznik po celoj Rimskoj imperiji. Posle svog obraćenja, ostao je čvrsti zagovornik nedelje, pa je njegov neznabožački proglas bio ponovo objavljen u interesu njegove nove religije. Međutim, počast ukazana tom danu nije još do tada bila dovoljna da spreči hrišćane da ne svetkuju istinski dan odmora, subotu, kao dan posvećen Gospodu. Morao se preduzeti novi korak; lažni dan odmora se morao uzdignuti da postane ravnopravan s pravim. Nekoliko godina posle objavljivanja Konstantinovog dekreta, rimski biskup je nedelji dodelio titulu Gospodnjeg dana. I tako su ljudi postepeno bili navođeni da na nedelju gledaju kao na dan koji ima izvesnu meru svetosti. Međutim, ljudi su i dalje svetkovali subotu.IO 276.3

    Veliki varalica još nije završio svoje prevarno delo. On je bio odlučan da okupi hrišćanski svet pod svojom zastavom i da svoju moć pokazuje preko svoga zamenika, ohologa pontifeksa koji je tvrdio da deluje kao Hristos zamenik. Preko poluobraćenih neznabožaca, častoljubivih prelata, posvetovljenih ljudi u Crkvi, on je ostvario svoju nameru. Održavani su veliki sabori, s vre mena na vreme, na kojima su zasedali velikodostojnici Crkve iz celoga sveta. Na skoro svakom saboru je subota, dan koji je Bog uspostavio i posvetio, bila obarana malo niže. I tako je neznabožački praznik konačno bio slavljen kao božanska ustanova, dok je biblijski dan odmora, subota, proglašen za ostatak judaizma, i njeno svetkovanje bilo prokleto i zabranjeno.IO 277.1

    Veliki otpadnik je uspeo da uzdigne sebe „iznad svega što se zove Bog i što se obožava” (2. Solunjanima 2,4). On se usudio da promeni jedini propis božanskog zakona koji je nepogrešivo ukazivao čoveku na pravog i živog Boga. U četvrtoj zapovesti Bog se otkriva kao Stvoritelj neba i zemlje, i na taj način se razlikuje od svih ostalih lažnih bogova. Upravo je kao spomenik delu stvaranja sedmi dan bio posvećen i namenjen čoveku kao dan odmora. Trebalo je da njegovo svetkovanje neprekidno podseća čoveka na živoga Boga kao na izvor njegovog postojanja i kao na objekt njegovog poštovanja i obožavanja. Sotona se trudi da čoveka odvrati od njegove odanosti Bogu i od poštovanja Njegovog zakona; i upravo zato usmerava svoje napore posebno protiv te zapovesti koja ukazuje na Boga kao na Stvoritelja.IO 277.2

    Protestanti sada tvrde da je Hristovo uskrsnuće u nedelju učinilo od nje hrišćanski dan odmora. Međutim, tome tvrđenju nedostaju biblijski dokazi. Takvu počast tome danu nisu ukazivali ni Hristos ni Njegovi apostoli. Svetkovanje nedelje kao hrišćanske ustanove ima svoje poreklo u onoj „misteriji bezakonja” koja je počela da deluje još u Pavlove dane. Gde je i kada Gospod prihvatio to dete papinstva? Kakvi se valjani razlozi mogu dati u korist promene o kojoj Biblija ne kaže ni reči?IO 278.1

    U šestom stoleću papinstvo se veoma učvrstilo. Njegovo sedište moći bilo je postavljeno u imperijalnom gradu, a biskup Rima je proglašen za poglavara celokupne Crkve. Paganstvo je ustupilo svoje mesto papinstvu. Zmija je dala Zveri „svoju moć i svoj presto i vlast veliku” (Otkrivenje 13,2). I sada je započelo 1260 godina papinskog tlačenja koje je nagovešteno u proročanstvima Danila i Jovana (Danilo 7,25; Otkrivenje 13,5-7). Hrišćani su bili primorani da biraju, ili da se odrekmu svoga poštenja i da prihvate papinske ceremonije i bogosluženje, ili da provedu svoj život u tamničkim ćelijama, ili da umru na točku za mučenje, ili na lomači, ili od sekire krvnika. Tako su se ispunile Isusove reči: „I izdaće vas roditelji, i braća, i rođaci, i prijatelji; i neke od vas će predati na smrt. I svi će vas omrznuti mene radi.” (Luka 21,16.17) Progonstvo se razbuktalo nad vernima s većom žestinom nego ikada pre toga, i svet je postao ogromno bojno polje. Stotinama godina Crkva Hristova je nalazila utočište u usamljenosti i skrivenosti. Kaže prorok: „I žena pobeže u pustinju gde imaše mesto pripravljeno od Boga da se onde hrani hiljadu i dve stotine i šezdeset dana.” (Otkrivenje 12,6)IO 278.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents