Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Anđeo oslobađa Petra

    Te poslednje noći pre pogubljenja, jedan moćni anđeo, poslan s Neba, sišao je da mu pomogne. Jaka vrata, iza kojih je ležao sveti Božji sluga, sama su se otvorila bez pomoći ljudskih ruku; anđeo Najvišega je ušao i ona su se bešumno zatvorila za njime. Anđeo je ušao u ćeliju, isklesanu u živoj steni, i zatekao Petra kako spava blaženim, mirnim nevinim snom savršenog poverenja u Boga, iako vezan uz stražare sa svake svoje strane. Svetlost koja okružuje anđela obasjala je tamnicu, ali nije probudila zaspalog apostola. Spavao je zdravim snom koji oživljava i obnavlja snagu, snom kojim spavaju samo ljudi čiste savesti.IO 246.2

    Petar se nije budio sve dok nije osetio dodir anđelove ruke i dok nije čuo njegov glas, koji mu je govorio: „Ustani brzo!” Pogledao je svoju ćeliju, koja nikada nije bila obasjana sunčevim zracima, kako blista nebeskom svetlošću, i anđela velike slave kako stoji pred njime. Mehanički je poslušao glas anđela; kada je podigao svoje ruke video je da su lanci spali s njegovih zglavaka. I ponovo se čuo glas anđela: „Opaši se i veži obuću svoju!”IO 246.3

    I ponovo je Petar mehanički poslušao, ne skidajući svoj zadivljeni pogled sa svog nebeskog posetioca, verujući da sanja ili da je dobio viđenje. Naoružani vojnici ostaju nepomični kao da su isklesani od mermera, a anđeo ponovo zapoveda: „Ogrni ogrtač svoj oko sebe i pođi za mnom!” Nebesko biće polazi prema vratima i obično vrlo razgovorljivi Petar kreće za njime, ćuteći i obuzet divljenjem. Prekoračuju preko nepokretnih stražara stižu do zaključanih, prevornicama osiguranih vrata, koja se sama otvaraju i odmah ponovo zatvaraju; dok stražati pred njima i iza njih ostaju nepokretni na svojim mestima.IO 247.1

    Stižu do drugih vrata, ispred kojih i iza kojih stoji straža; ona se otvaraju kao i prva, bez cviljenja šarki ili zveketa gvozdenih prevornica; izlaze i ona se iza njih ponovo bešumno zatvaraju. Prolaze i kroz treća vrata na isti način i konačno se nalaze na otvorenom prostoru, na ulici. Ne čuje se nijedna reč; nema zvuka koračanja; anđeo lebdi pred njime, okružen zaslepljujuće blistavom svetlošću, a Petar sledi svog izbavitelja, zbunjen, i dalje verujući da sanja. Ulica za ulicom ostaje za njima, i onda, pošto je završio svoju misiju, anđeo iznenada nestaje.IO 247.2

    I dok nebeska svetlost bledi, Petar ostaje u mrkloj tami; ali se tama naizgled postepeno povlači, kako se njegove oči polako privikavaju na nju; Petar je sam na opusteloj ulici, izložen hladnom noćnom povetarcu. Sada shvata da ne sanja, da nije dobio viđenje. Slobodan je, u poznatom delu grada; prepoznaje mesto kojim je često prolazio; to je isti ugao kojim je očekivao da će sutradan poslednji put proći na putu prema mestu svoga pogubljenja. Pokušava da se podseti na događaje koji su se zbili u toku poslednjih nekoliko minuta. Seća se kako je zaspao, okovan između dva vojnika, skinuvši prethodno obuću i ogrtač. Sada se ponovo ispituje i vidi da je opasan i ogrnut plaštom.IO 247.3

    Njegovi zglavci na rukama, nabrekli od nošenja surovih lanaca, sada su slobodni; shvata da njegova sloboda nije prividna, već stvarna, da je to blažena stvarnost. Trebalo je da toga jutra bude poveden da umre, a gle, anđeo ga je oslobodio iz tamnice i od smrti. „I kada Petar dođe k sebi, reče: sada zna sigurno da je Gospod poslao anđela svojega i da me je izbavio iz ruke Herodove i od sveg očekivanja naroda jevrejskoga.”IO 248.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents