Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Istorija Otkupljenja

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Četrdeset I Četvrto Poglavlje—Veliki Otpad

    Kada je Isus svojim učenicima nagoveštavao sudbinu Jerusalima i opisivao prizore svog drugog dolaska, prorekao je i iskustva svoga naroda od vremena kada će se uzeti od njih pa sve do njegovog povratka u slavi i veličanstvu da ih izbavi. S Maslinske gore Isus je gledao oluje koje su se spremale da napadnu apostolsku Crkvu i, prodirući još dublje u budućnost, svojim očima posmatrao surove, uništavajuće vetrove koji će udarati Njegove sledbenike u budućim vremenima tame i progonstva. U nekoliko kratkih rečenica sa strašnim značenjem, najavio je deo koji će upravitelji ovoga sveta dodeliti Božjoj Crkvi. Isusovi sledbenici će morati da gaze istim putem poniženja, prekora i patnji kojim je prošao njihov Učitelj. Neprijateljstvo koje se podiglo protiv Otkupitelja sveta biće upravljeno i protiv svih onih koji veruju u Njegovo ime.IO 269.1

    Istorija prve Crkve svedoči da su se ispunile ove Spasiteljeve reči. Sile zemlje i pakla svrstale su se u bojne redove nasuprot Hristu u liku Njegovih sledbenika. Neznaboštvo je shvatilo da će evanđelje pobediti, da će njegovi hranovi i oltari biti uništeni, da je pribralo sve svoje snage da uništi hrišćanstvo. Vatre progonstva su se raspalile. Hrišćanima su bila oduzeta sva njihova imanja i oni su bili isterani iz svojih domova. Oni su „pretrpeli veliki oganj nevolja.” A „drugi ruganje i bičevanje podnesoše, pa još i okove i tamnice”. (Jevrejima 11,36) Veliki broj hrišćana je svoje svedočanstvo zapečatio svojom krvlju. Plemići i robovi, bogati i siromašni, učeni i neobrazovani, bili su jednako pobijeni bez milosti.IO 269.2

    Uzaludni su ipak bili napori Sotone da Hristovu Crkvu uništi silom. Velika borba u kojoj su Isusovi učenici davali svoj život nije prestala kada su ovi veliki zastavniciIO 270.1

    popadali na svojim mestima. Iako poraženi, oni su pobedili. Božji radnici su bili pobijeni, ali je Njegovo delo postojano išto napred. Evanđelje je nastavilo da se širi, i da se povećaba broj njegovih pripadnika. Ono je prodrlo u područja koja su izgledala nepristupačna, čak i do orlova Rima. Neki hrišćanin je rekao, odgovarajući na optužbe vladara koji su podupirali progonstvo: „Vi nas možete pobiti, mučiti, osuđivati...vaša nepravda je dokaz da smo nevini...niti će vam vaša surovost biti od koristi.” Bio je to samo snažan poziv drugima da prihvate njihov put. „Što nas češće kosite, to više brojčano rastemo; krv hrišćana je seme!” Hiljade su bile bačene u tamnicu i pobijene; ali su odmah ustajali drugi da popune njihova mesta. A oni koji su postali mučenici bili su sigurni u Hristu, On ih je račinao kao pobednike. Borili su se u dobroj borbi, pa je trebalo da prime krunu slave u dan Hristovog dolaska. Patnje koje su hrišćani podneli približavale su ih jedne drugima i njihovom Otkupitelju. Njihov živi primer i reči koje su pred smrt izgovarali predstavljali su stalno svedočanstvo za istinu; i kada se to najmanje očekivalo, Sotonini podanici su napuštali služenje njemu i stajali pod zastavu Isusa Hrista.IO 270.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents