Molba za molitvu

Moj suprug i ja prisustvovali smo jednom sastanku na kome su nam braća iznijela slučaj jednog brata koji je bolovao na plućima. Bio je blijed i mršav. On je tražio da se crkva moli za njega. Rekao je da je njegova porodica bolesna i da je izgubio jedno dijete. Govorio je sa uzbuđenjem zbog svoje nesreće. Rekao je da već dugo čeka željan da vidi brata i sestru Vajt. Vjerovao je da bi bio izliječen kad bi se oni pomolili za njega. Po završenom sastanku, braća su nam skrenula pažnju na njegov slučaj. Rekli su nam da ga crkva pomaže, da mu je žena bolesna i da mu je umrlo dijete. Braća su se već sastala u njegovoj kući i molila su se za nesretnu porodicu. Budući da smo bili umorni, jer smo naporno radili za vrijeme sastanka, željeli smo da nas izvine.SZC 176.1

Odlučila sam da se ne molim ni za koga, osim ako mi to naredi Duh Gospodnji. Pokazano mi je da se bezakonje toliko umnožilo čak među onima koji svetkuju subotu da nisam željela da se molim za one čiji slučaj« nisam poznavala. Ja sam to kazala braći. Braća su me uvjeravala da je ovaj brat, koliko je njima poznato, dostojan pažnje. Izmijenila sam nekoliko riječi s ovim bratom koji je tražio da se molimo za njegovo ozdravljenje, ali se nisam osjećala slobodnom da se odazovem pozivu. Plakao je i rekao da je čekao da mi dođemo i da je uvjeren da će ozdraviti ako se pomolimo za njega. Mi smo mu rekli da ne poznajemo njegov život i da bismo više voljeli da se za njega pomole oni koji ga poznaju. No on je toliko navaljivao na nas da smo odlučili da razmotrimo njegov slučaj i da ga iznesemo pred Gospoda te noći. Ako ne bude nikakve smetnje, udovoljit ćemo njegovoj molbi.SZC 176.2

Te noći mi smo se molili i iznijeli smo njegov slučaj pred Gospoda. Željeli smo da saznamo Božju volju u pogledu ovog čovjeka. Naša jedina želja bila je da se Bog proslavi. Da li je njegova volja da se molimo za ovog bolesnika. Povjerili smo svoj teret Gospodu i pošli na počinak. U snu mi je bio jasno pokazan slučaj ovog čovjeka. Bio mi je pokazan njegov život još od djetinjstva i razumjela sam da nas Gospod ne bi uslišio ako bismo se molili za njega, jer je čuvao bezakonje u svom srcu. Idućeg jutra ovaj je čovjek došao da se molimo za njega. Uzeli smo ga na stranu i rekli smo mu da nam je žao što ne možemo udovoljiti njegovoj molbi. Ispričala sam mu svoj san, I on je priznao da je sve istina. On je zloupotrebljavao sam sebe vršeći tajni porok (onaniju) od svog djetinjstva i nastavio je da to čini i poslije svoje ženidbe, ali je rekao da će pokušati da se odvikne od toga.SZC 176.3

Ovaj čovjek je trebalo da pobijedi jednu svoju dugogodišnju naviku. Bio je u srednjim godinama. Njegova moralna načela su bila tako slaba da je uvijek podlijegao ovoj rđavoj navici. Niske strasti su odnijele pobjedu nad višim osobinama. Pitala sam ga kakav je njegov odnos prema zdravstvenoj reformi. Rekao mi je da ne može živjeti po njoj. Njegova žena bi bacila sojino brašno kroz prozor kad bi joj ga donio. Crkva je pomagala ovu porodicu. Crkva se takođe molila za nju. Njihovo dijete je umrlo, žena je bila bolesna, a muž je htio da preda svoj slučaj nama da bismo ga iznijeli pred svetog i čistog Boga ne bi li on učinio čudo i izliječio ga. Moralno osjećanje ovog čovjeka bilo je sasvim otupjelo.SZC 177.1

Ako se mladi ljudi odaju tajnom poroku dok je njihov duh još nježan, nikada ne će imati dovoljnu silu da se pravilno razvijaju u fizičkom, intelektualnom i moralnom pogledu. Ovdje je bio čovjek koji je svakog dana unižavao sebe, a ipak je imao smjelosti da se približi Bogu i da traži snagu koju bi rasipao na najodvratniji način. Kad bi bio uslišen, on bi primljenu snagu trošio na zadovoljavanje svojih strasti. Koliko veliko je Božje strpljenje! Kad bi postupao sa čovjekom prema njegovom grešnom životu, tko bi mogao opstati pred njim? Da li bi Bog uslišio našu molitvu da nismo bili toliko oprezni i iznijeli preda nj slučaj ovog čovjeka koji je živio u bezakonju? Da li bi on odgovorio na nju? »Jer si ti Bog koji ne će bezakonja; u tebe nema mjesta tko je zao. Bezbožnici ne će izaći pred oči tvoje; ti nenavidiš sve koji čine bezakonje.« »Da sam vidio u srcu svome bezakonje, ne bi me uslišio Gospod.« Ps. 5, 4. 5; 66, 18.SZC 177.2

Ovaj slučaj nije osamljen. Čak ni bračni odnos nije bio dovoljan da sačuva ovog čovjeka od rđavih navika koje je stekao u svojoj mladosti. Željela bih kad biste me mogli uvjeriti da su ovakvi slučajevi rijetki, ali, nažalost, znam da su česti. Djeca rođena od roditelja kojima vladaju pokvarene strasti nasljeđuju istu pokvarenu narav. Šta se može očekivati od takve djece osim da padaju još dublje od svojih roditelja? Šta se može očekivati od naraštaja koji dolazi? Tisuće njih žive bez ikakvih moralnih načela. Oni prenose na svoje potomstvo svoje rđave strasti. Kakvog li nasljedstva! Hiljade njih žive bez ikakvih načela, kvare one koji ih okružuju i ovjekovječuju svoje niske strasti prenoseći ih na svoju djecu. Oni su odgovorni što su svojoj djeci utisnuli pečat svog vlastitog karaktera.SZC 177.3