Jedina sigurna zaštita

Jedina sigurna zaštita jest da ne diramo, ne kušamo i da nemamo posla sa čajem, turskom kavom, vinom, duhanom, opijumom i alkoholnim pićima. Potrebno je da ljudi našeg vremena prizovu u pomoć moć volje, poduprtu Božjom milošću, da bi se oduprli iskušenju i da ne bi popustili ni najmanjem prohtjevu pokvarenog apetita — ta potreba je danas dva puta veća nego što je bila prije nekoliko naraštaja. Ali današnji naraštaj nema toliku moć kontrole nad sobom kao onaj koji je ranije živio. Oni koji popuštaju prohtjevu za ovim nadražujućim sredstvima prenose svoj pokvaren apetit i svoje strasti na svoju djecu, stoga je potrebno da ona imaju mnogo više moralne sile da bi se mogla oduprijeti neumjerenosti u svim njenim oblicima. Jedina sigurna zaštita jest da čvrsto stojimo na strani umjerenosti i da ne skrećemo na stazu opasnosti.SZC 277.1

Veliki cilj zbog koga je Krist podnio tako dugi post u pustinji bio je da bi nas naučio potrebi odricanja i umjerenosti. To djelo trebalo bi da otpočne kod našeg stola i da se nastavi u svim prilikama života. Spasitelj svijeta je došao sa neba da bi pomogao čovjeku u njegovoj slabosti, da bi kroz silu koju mu je Isus donio mogao pobijediti svoj apetit i svoje strasti i da bi bio pobjednik u svemu.SZC 277.2

Mnogi roditelji sami stvaraju rđave navike kod svoje djece time što im daju da jedu meso i da piju čaj i kavu. Meso, čaj i kava, što neke majke vole da daju svojoj djeci, pripremaju put koji će ih voditi da požele jača nadražujuća sredstva, kao što je duhan. Upotreba duhana stvorit će želju za likerom, a ove navike će neizbježno oslabiti nervni sistem.SZC 277.3

Kad bi se probudila moralna svijest kršćana u pogledu umjerenosti u svemu, oni bi mogli, svojim primjerom, počevši kod svojeg stola, pomoći onima koji ne mogu da vladaju nad samim sobom i koji gotovo nemaju sile da bi se oduprli željama svog apetita. Navike koje stičemo u ovom životu imat će utjecaj na našu vječnu sudbinu. Kad bismo bili svijesni toga, trudili bismo se da budemo strogo umjereni u jelu i piću. Svojim pri- mjerom i svojim trudom možemo da budemo sredstvo spasenja za mnoge duše koje je neumjerenost izopačila i koje ne prezaju čak ni od zločina ni od smrti. Naše sestre mogu učiniti mnogo u velikom djelu spasavanja svojih bližnjih ako na njihov sto stavljaju samo zdravu i hranljivu hranu. One mogu upotrebiti svoje vrijeme odgajajući ukus i apetit svoje djece, stvarajući kod njih naviku umjerenosti u svemu i potstičući ih na odri-canje i dobrotvoran rad u korist drugih.SZC 277.4

Uprkos primjeru koji nam je Krist dao u pustinji kušanja gdje je pobijedio apetit i njegovu moć, ima mnogo kršćanskih majki koje svojim primjerom i svojim načinom odgajanja djece pripremaju ih da postanu proždrljivci i kasnije pijanice. Djeci se često dopušta da jedu šta žele i kada žele, bez obzira na zdravlje. Ima mnogo djece koja su naučila da budu proždrljivci od svog najranijeg djetinjstva. Zbog popuštanja apetitu pokvarili su vrlo rano želudac i trpe od probavnih smetnji. Njihova neumjerenost u jelu razvija se zajedno sa njima i biva jača ukoliko oni postaju jači. Njihova duševna i fizička snaga je žrtvovana zbog popuštanja roditelja. Djeca se navikavaju na izvjesnu hranu od koje nemaju koristi, već samo štetu; nervni sistem je opterećen, i čitav organizam strada.SZC 278.1