POGLAVLJE 58—PRAVI ODGOJ

(1872, Test. III. 131—133.)

Najljepši posao koji ljudi i žene mogu da obavljaju jeste rad na razvijanju uma djece i omladine. Najveća pažnja treba da se obrati primjenjivanju različitih metoda odgoja kako bi se u djeci probudile dobre i plemenite strane karaktera. Roditelji i učitelj i ne će biti sposobni da odgajaju djecu ako sami nisu u stanju da vladaju sobom, da snose, da budu strpljivi, nježni i puni ljubavi. Kako je važno i ozbiljno zvanje roditelja, odgojitelja i učitelja! Malo je onih koji stvarno uviđaju da je kod djece potrebno obrazovanje uma i srca, misli i osjećanja.SZC 216.2

Postoji vrijeme za učenje i vrijeme za odgajanje djece, a u školama bi trebalo da se spoje ove dvije stvari. Djeca mogu da se pripreme ili za službu grijehu ili za službu pravdi. Odga janje u djetinjstvu formira karakter djece i to kako u svjetovnom, tako i u vjerskom životu. Solomun kaže: »Uči dijete prema putu kojim će ići, pa ne će odstupiti od njega ni kad ostari.« (Priče 22, 6.) Ova rečenica mnogo kaže. Strpljenje ili učenje koje ovdje Solomun preporučuje znači da treba djeca da se vode, odgajaju i razvijaju. Da bi roditelji ili učitelj i mogli da izvrše ovaj zadatak, oni sami moraju da znaju »put« kojim dijete treba da ide. To znači mnogo više negoli jednostavno poznavanje knjiga. To obuhvata sve što je dobro, plemenito, uzorno, pravedno i sveto. Ovo uključuje umjerenost, pobožnost, bratsku ljubaznost i ljubav prema Bogu i bližnjima. Da bi se postigao ovaj cilj, mora da se obrati naročita pažnja fizičkom, umnom, moralnom i religioznom odgajanju djece.SZC 216.3

Odgajanje djece, bilo kod kuće ili u školi, ne smije da bude slično dresiranju životinja, jer djeca imaju slobodnu volju koja treba da se uputi na to da kontroliše cjelokupni život kod djeteta. Životinje moraju da se dresiraju zato što nemaju razuma i svijesti. A ljudski razum treba da se nauči kako će voditi kontrolu nad sobom. Ljudskim bićem mora da vlada razum, dok životinjama upravlja njihov gospodar, koji ih uči poslušnosti i pokornosti. Njihov gospodar im je i razum, i sud i volja. I dijete može da se odgaja tako kao i životinja, da poslije nema svoju volju. Njegova ličnost može da se izgubi u ličnosti koja ga je odgajala, a njegova volja sa svim svojim namjerama i ciljevima je potčinjena volji njegovog učitelja.SZC 217.1

Djeca koja se odgajaju na ovaj način bit će uvijek slaba u moralnoj snazi i nedovoljno svijesna u ličnim odgovornostima. Ona nisu naučila da rade po načelima i razumu, jer je njihova volja uvijek bila potčinjena tuđoj volji, a njihov um nije se navikavao da radi i da se razvija. Nije ih se navikavalo da upotrebljavaju, prema svojim fizičkim i umnim sposobnostima, svoje najveće sile kad je to bilo potrebno. Učitelj i treba da razvijaju i najslabije sposobnosti u djetetu da bi sve njegove sile mogle da se stave u rad i izgrađuju sve više, te da na kraju razum postigne najviši razvoj.SZC 217.2