Posljedice roditeljske nemarnosti

Roditelji ne počinju sa odgojem djece u pravo vrijeme. Ne obuzdavaju kod svoje djece prvi izliv samovolje. Djeca rastu tvrdoglava, i ta njihova tvrdoglavost se sa godinama samo povećava. Neka djeca, u koliko bivaju veća, misle da mogu činiti što im je volja i da roditelji treba da se potčine njihovim željama. Ona očekuju da se njihovi roditelji upravljaju po njima. Ne podnose nikakve opomene i kad odrastu, te bi mogla roditeljima pomagati, ne primaju na sebe taj teret. Ona su bila oslobođena svojih odgovornosti i nesposobna su da budu od koristi u kući ili ‘izvan nje. Ona nemaju izdržljivosti. Roditelji su obavljali sve dužnosti, pustili su da djeca rastu u lijenosti, nisu ih navikli na red, rad i štednju. Nisu ih učili samoodricanju, sve su im dopuštali, zadovoljavali su svaku njihovu i najmanju želju i apetit, što je imalo za posljedicu da je i njihovo zdravlje oslabilo. Njihovi postupci i vladanje nisu pristojni. Ona su nesretna i druge čine nesretnima. I kao djeci, kad je trebalo da budu obuzdavana, dopušteno im je bilo da odlaze u društvo mladih koji su izvršili na njih štetan utjecaj.SZC 48.2

Prokletstvo će sigurno pasti na nevjerne roditelje. Ne samo da će oni ovdje žeti što su sijali već ‘i na dan suda tražit će se od njih račun o njihovoj nevjernosti. Mnoga djeca će ustati u taj dan i osudit će svoje roditelje što ih nisu obuzdavali i okrivit će ih za svoju propast. Lažno saučešće i slijepa ljubav ro d’itelja uzrok su da roditelji opravdavaju sve pogreške kod svoje djece i da ih ne ispravljaju. Na ovaj način djeca će biti izgubljena, a krv njihovih duša past će na nevjerne roditelje.SZC 48.3

Djeca koja ovako odrastu, naviknuta na nedisciplinu, imaju da uče sve od početka kad žele postati Kristovi sljedbenici. Njihov odgoj u mladosti ostavio je snažan pečat na sve njihovo kasnije vjersko iskustvo. Kod njih će se često pojaviti ista samovolja, isti nedostatak samoodricanja, ista nestrpljivost u slučaju kad su pokarani, isto samoljublje i nespremnost da traže savjet od drugih ili da prime mišljenje drugoga, ista nemarnost, ista sklonost da izbjegavaju nošenje odgovornosti. Sve ovo dolazi do izražaja u njihovom vladanju u odnosu na crkvu. Ipak, takvi mogu da budu pobjednici. Ali je potrebno da se snažno bore. To je za njih osobito teško. Koliko je teško da se potčine potrebnoj disciplini da bi se uzdigli do visine pravog kršćanskog karaktera! Ako ovi na kraju budu pobjednici, bit će im dopušteno da vide, prije nego što budu preobraženi, kako su bili blizu ponora vječne propasti, jer im je nedostajao pravi odgoj u mladosti i jer se od djetinjstva nisu navikavali na poslušnost.SZC 49.1