Pouke iz prirode

Ljepote prirode neprekidno govore našim osjetilima. Otvoreno srce može da razumije ljubav i slavu Božju koja nam se otkriva u djelima njegovih ruku. Pažljivo uho može čuti i razumjeti vijest koju nam Bog šalje kroz prirodu. U zracima sunca i u raznim predmetima u prirodi koje možemo posmatrati, krije se za nas pouka. Zelena polja, visoko drveće, pupoljci i cvijeće, oblaci koji prolaze, kiša koja pada, potok koji žubori, sunce, mjesec i zvijezde na nebu, sve ovo nas poziva da više razmišljamo i da se bolje upoznamo s Bogom, koji je sve to stvorio. Evo nekih pouka koje možemo crpsti od raznih predmeta u prirodi: priroda se pokorava volji svog Stvoritelja, ona ga se nikada ne odriče, nikad ne odbija da se potčini njegovoj volji. Samo grešna bića odbijaju da se potpuno potčine onome koji ih je stvorio. Njihove riječi i djela nisu u skladu s Bogom i protive se načelima njegove vladavine...SZC 235.2

Tobožnji kršćani koji se stalno tuže i jadikuju i koji smatraju da je sreća i radosno lice grijeh nemaju pravog pojma o vjeri. Oni koji gledaju na divne prizore u prirodi kao na neku mrtvu sliku, koji radije posmatraju mrtvo lišće negoli da se dive živom cvijeću, koji uživaju u turobnim prizorima prirode, koji ne vide ljepotu dolina odjevenih u zelenilo i planine sa sočnim pašnjacima, koji zatvaraju uši da ne čuju radosne glasove djela Božjih ruku, a koji su ugodna muzika uhu koje voli da ih sluša, — takvi nisu u Kristu. Takvi ne hode u vidjelu, već se okružuju mrakom i žalošću dok bi mogli da prime svjetlost i blagoslov od Sunca pravde koje želi da se rodi u srcima njihovim sa zdravljem na svojim zracima.SZC 235.3