Ograničeni pogledi o djelu otkupljenja

Neki imaju ograničene poglede o djelu otkupljenja. Oni misle da je Krist podnio samo jedan dio kazne predviđene zakonom Božjim. Oni smatraju da je Sin Božji, iako je osjećao gnjev Očev, kroz sve svoje patnje imao dokaze da ga Bog ljubi i da prima njegovu žrtvu. Oni misle da su vrata njegovog groba bila pred njime obasjana svetom nadom i da je imao čvrste dokaze o svojoj budućoj slavi. To je velika zabluda. Najteže Kristovo stradanje bilo je upravo osjećanje Očevog negodo-vanja. Njegove duševne patnje bile su zbog toga toliko velike da čovjek može imati samo slabi pojam o tome.SZC 156.2

Kod mnogih osoba historija o poniženju i žrtvi našeg Gospoda Isusa ne izaziva nikakvo dublje interesovanje. Ona ne djeluje jače na dušu i život negoli historija o smrti mučenika Isusovih. Istina je da su neki od ovih mučenika umrli poslije dugog mučenja, a drugi su bili raspeti na križ. U čemu je dakle razlika između njihove smrti i smrti ljubljenog Sina Božjeg? Isus je umro na križu najokrutnijom smrću. No i drugi su njega radi isto toliko patili, što se tiče tjelesnih muka. Zbog čega su dakle Kristove patnje bile veće od patnji onih koji su dali svoj život za njega? Ako su Kristove patnje bile samo tjelesne, onda njegova smrt nije bila teža od smrti nekih mučenika.SZC 156.3

Ali tjelesni bolovi sačinjavali su samo mali dio samrtne borbe ljubljenog Božjeg Sina. Na njemu su počivali grijesi cijeloga svijeta; on je osjećao Očev gnjev kad je trpio kaznu zbog prestupljenog Božjeg zakona. To je slomilo njegovu božansku dušu. Činjenica da je Otac sakrio lice svoje od njega i osjećanje da ga se Otac odrekao — to ga je bacilo u očajanje. Nevini Patnik na Golgoti je potpuno razumio i živo osjećao ponor koji je grijeh načinio između Boga i čovjeka. Njega je pritiskivala sila tame. Nijedan zračak nade nije osvjetljavao budućnost. On se borio sa sotonom koji je govorio da je Krist u njegovoj vlasti, da je on po sili moćniji od Sina Božjeg, da se Otac odrekao Sina, i da Krist više nije u milosti Božjoj kao ni sotona. Zaista, ako je Krist još u Očevoj milosti, zašto mora umrijeti? Bog ga je mogao spasiti od smrti.SZC 156.4

Krist ni u svojim najvećim mukama nije popustio neprijatelju koji ga je mučio. Vojska zlih anđela okružavala je Sina Božjeg a svetim anđelima nije bilo dopušteno da razbiju njihove redove i da stupe u borbu protiv neprijatelja koji se rugao. Nebeskim anđelima nije bilo dozvoljeno da pomognu Spasitelju u samrtnoj borbi njegove duše. U tom strahovitom času tame, kad je Očevo lice bilo sakriveno, kad su se vojske zlih anđela tiskale oko njega, kad su grijesi ovoga svijeta počivali na njemu, s njegovih usana otrgle su se riječi: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Matej 27, 46.SZC 157.1