Svjedočanstvo jedne sjedinjene crkve

Ako svijet vidi da u Božjoj crkvi vlada potpuna sloga, to će biti svijetu jak dokaz u prilog kršćanske religije. Razdori, nesretna neslaganja i sitne teškoće u crkvi nanose sramotu našem Otkupitelju. Sve ovo moglo bi da se izbjegne kad bi »ja« bilo predato Bogu i kad bi svatko slušao glas crkve. Nevjerstvo smatra da lična nezavisnost povećava našu važnost, i da je znak slabosti ako svoje misli u pogledu onoga što je pravo i što nije potčinimo sudu crkve. Ali, nerazumno je gajiti takva osjećanja, jer će nas ona neizbježno odvesti anarhiji i neredu. Krist je znao da su jedinstvo i kršćansko bratstvo potrebni Božjem djelu, zato je zapovjedio svojim učenicima da budu jedno. Historija kršćana od najstarijih vremena do naših dana nepobitno dokazuje da je samo u jedinstvu snaga kršćana.SZC 299.1

Apostoli su osjećali potrebu da budu potpuno sjedinjeni i usrdno su radili na tome cilju. Pavao savjetuje svoju braću ovim riječima: »Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Krista da svi jedno govorite, i da ne bude među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i u jednoj misli.« 1. Kor. 1, 10.SZC 299.2

On je takođe pisao braći u Filipi: »Ako ima dakle koje poučenje u Kristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milostivo, ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jednodušni i jednomisleni: ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe. Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugih.« Filip. 2, 1—5.SZC 299.3

Rimljanima je pisao: »A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite među sobom po Kristu Isusu, da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospoda našega Isusa Krista. Zato primajte jedan drugoga kao što i Krist prima vas na slavu Božju.« Rimljanima 15, 5—7. »Budite jedne misli među sobom. Ne mislite o visokim stvarima, nego se držite smernih. Ne mislite za sebe da ste mudri.« Rimlj. 12, 16.SZC 299.4

Petar je pisao rasijanim crkvama: »A naposljetku budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni; ne vraćajte zla za zlo, ni psovke za psovku: nego na suprot blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.« 1. Petr. 3, 8. 9.SZC 299.5

Napokon Pavao kaže Korinćanima: »A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira bit će s vama.« 2. Kor. 13, 11.SZC 300.1

————————

Koliko je moguće, treba da dođete u jedinstvo sa svojom braćom i sestrama. Treba da se predate Bogu i da prestanete ispoljavati strogost i raspoloženje koje vas potstiče da kod drugih nalazite griješke. Odreknite se svog duha i primite duh dragog Spasitelja. Prihvatite njegovu ruku da biste kroz dodir s njime primili silu i da bi vam dao divne osobine svog savršenog karaktera. Otvorite svoje srce njegovoj ljubavi i dopustite da vas preobrazi njegova sila i njegova milost. Tada će biti snažan vaš utjecaj na dobro. Vaša moralna snaga bit će nepokolebljiva. Bit ćete čisti i posvećeni. Vaše vidjelo će svijetliti kao zora.« Testimonies, sv. IV, str. 63, godina 1876.SZC 300.2

————————

Kristova religija ne traži od nas da odbacimo svoju ličnost, već da se, u izvjesnoj mjeri, prilagodimo osjećanju i metodama drugih. Dešava se da vjera združuje osobe čija mišljenja, navike i ukusi, u odnosu na zemaljske stvari, nisu u skladu. Ali ako ove osobe imaju u sebi Kristovu ljubav i čeznu za nebom kao svojim vječnim stanom, one mogu živjeti u slatkom i pravom jedinstvu, u divnom jedinstvu. Rijetko se može naći dvije osobe čija su iskustva potpuno jednaka. Teškoće jednoga nisu teškoće drugoga, ali naša srca treba da su uvi-jek otvorena za nježno saučešće i ispunjena ljubavlju koju je Krist pokazao prema svoj svojoj ljudskoj braći.« Testimonies, sv. IV. str. 65. 66, godine 1876.SZC 300.3