»Bdijte i molite se.«

Podigavši se, Isus se vratio svojim učenicima i našao ih gdje spavaju. Tada je rekao Petru: »Zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom? Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast, jer je duh srčan, ali je tijelo slabo.« Stih. 40. 41. Učenici su spavali u tom najvažnijem trenutku kad je Krist naro- čito tražio da straže s njim. Znao je da im pretstoje teške borbe i strašna iskušenja. Poveo ih je sa sobom da bi mu bili potpora i da bi se oni događaji koje će doživjeti te noći i pouke koje će primiti neizbrisivo urezali u njihovo pamćenje. Ovo je bilo potrebno da ne bi klonuli u vjeri, već da bi se ojačali za iskušenja koja ih čekaju.SZC 148.4

Ali umjesto da straže s Kristom, oni su zaspali, izmučeni žalošću. Spavao je čak i onaj vatreni Petar, koji je samo nekoliko trenutaka ranije tvrdio da je gotov da strada sa njim ako treba, i čak da umre za njega. Oni su spavali u najtežem trenutku kad je Sin Božji osjećao najveću potrebu za njihovom ljubavlju i usrdnim molitvama. Oni su mnogo izgubili tim spavanjem. Spasitelj je imao namjeru da im da snagu kako bi mogli podnijeti teška iskušenja kojima će uskoro biti izloženi zbog svoje vjere. Da su ovo žalosno vrijeme sproveli u straženju sa svojim Spasiteljem i u molitvi Bogu, Petar ne bi pao u tu slabost da se odrekne svoga Gospoda u trenutku iskušenja.SZC 149.1

Sin Božji otišao je po drugi puta i molio se govoreći: »Oče moj! ako me ne može ova čaša mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja.« Matej 26, 42. I opet je došao svojim učenicima i našao ih je gdje spavaju. Njihove su oči otežale. Ovi zaspali učenici pretstavljaju zaspalu crkvu u vrijeme kad se bude približavao dan Gospodnji. Ovo će biti vrijeme kada se budu nogomilavali oblaci i gusta tama, i oni koji spavaju bit će u najvećoj opasnosti.SZC 149.2

Isus nam je ostavio ovu opomenu: »Stražite dakle; jer ne znate kada će doći gospodar od kuće, ili uveče, ili u ponoći ili u pijetle ili ujutro; da ne dođe iznenada i da vas ne nađe a vi spavate.« Marko 13, 35. 36. Od crkve Božje se traži da ispunjava svoje noćno straženje, ma kako opasno to bilo, ma koliko vremena to trajalo. žalost nije nikakvo izvinjenje za spavanje. Nevolje ne treba da smanje već treba da povećaju našu budnost. Krist je svojim primjerom pokazao svojoj crkvi u čemu će biti izvor njene snage u danima nevolje, tuge i opasnosti. Naša budnost je ustvari dokaz da smo Božji narod. Ovim se oni koji čekaju odvajaju od svijeta i pokazuju da su gosti i došljaci na zemlji.SZC 149.3

Spasitelj se ponovo tužno odvojio od svojih učenika koji su spavali i pomolio se po treći put istim riječima. Onda se vratio k njima i rekao: »Jednako spavate i počivate; evo pri bliži se čas, i Sin čovječji predaje se u ruke grješnika.« Matej 26, 45. Kako je to bilo strašno što su učenici dozvolili da im san sklopi oči i otupi njihova čula, dok je njihov Gospod podnosio tako užasnu duševnu muku! Da su ostali na straži, ne bi izgubili vjeru vidjevši Sina Božjeg kako umire na križu.SZC 149.4

Tu važnu noć straženja trebalo je da provedu u duševnoj borbi i molitvama, čime bi dobili snagu da budu svjedoci neiskazanih muka Sina Božjeg. Tako bi se pripremili da, gledajući kako se muči na križu, shvate donekle prirodu one beskrajne samrtne borbe koju je on podnio u Getsemanskom vrtu. Oni bi se bolje sjećali njegovih riječi kojima je opisao svoje muke, smrt i uskrsenje. Tako bi u tom strašnom času punom iskušenja neki zraci nade probili kroz tamu i podržali njihovu vjeru.SZC 150.1

Krist im je prorekao ove događaje, ali ga oni nisu razumjeli. Prizor Kristovih muka bio je vatreno kusanje za učenike. Stoga je bilo potrebno da bde i da se mole. Njihova vjera trebalo je da bude podržana nevidljivom silom da bi bili u stanju da pobijede sile tame.SZC 150.2