Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Abrahamova vjernost

    Mislim na vjernost Abrahama koji, da bi poslušao nalog primljen od Gospoda u jednoj noćnoj viziji u Beršebi, krenuo je na put u pratnji svog sina Izaka. Ugledao je pred sobom brdo za koje mu je Gospod kazao da na njemu prinese svog sina na žrtvu. Skinuo je drva sa ramena sluge i natoravio ih je na Izaka, koji je trebalo da bude žrtva. Naoružao se odlučnošću i gotovošću da ispuni zahtjev Božji. Drhtavom rukom i slomljena srca uzeo je vatru dok je sin pitao: »Oče, evo vatre i drva; a gdje je žrtva?« Ali otac mu nije mogao još dati odgovor.SZC 244.2

    Otac i sin su podigli oltar. I sada je za Abrahama došao strašan čas da kaže Izaku ono što ga je mučilo cijelog puta: da sam Izak treba da bude žrtva. A Izak nije bio dječak; on je bio mladić u punoj snazi. On je mogao da odbije i da se ne potčini zahtjevu svoga oca. On ne optužuje svog oca da je izgubio pamet niti pokušava da promijeni njegovu namjeru. On se ocu potčinjava. Ima povjerenje u očevu ljubav i vjeruje da otac ne bi prinio na žrtvu sina jedinca koga toliko ljubi da mu Bog nije to zapovjedio. Otac je svezao sina svojim drh- tavim rukama, jer je Bog tako htio. Ali kad je sve bilo gotovo, kad je Abraham pokazao svoju vjeru a Izak svoju poslušnost, anđeo je zaustavio očevu podignutu ruku koja je bila spremna da žrtvuje sina. On mu je kazao: »Sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.« 1. Mojs. 22, 12.SZC 244.3

    Ovaj čin Abrahamove vjere zabilježen je nama za pouku. On nas uči velikoj lekciji povjerenja u Božje zahtjeve, ma kako nam oni izgledali teški i nesnosni. On takođe uči djecu da budu potpuno poslušna svojim roditeljima i Bogu. Abrahamova poslušnost nas uči da nam ništa nije odviše dragocjeno što ne bismo bili spremni da damo Bogu.SZC 245.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents