POGLAVLJE 1—VJERA U BOGA

(1855, Test. I. 120—121.)

Kad sam bila u Batl-Kriku (Battle-Creek) — Mičigen, imala sam, 5. svibnja 1855. godine, jednu viziju u kojoj mi je bilo pokazano da slugama Božjim, kao i crkvi, nedostaje vjera. Oni se odviše lako obeshrabre, odviše su spremni da sumnjaju u Boga, odviše skloni da vjeruju da je njihov život težak i da ih je Bog zaboravio. Pokazano mi je da je to sa njihove strane neo-pravdano. Bog ih je toliko ljubio da je dao svoga milog Sina da umre za njih, i cijelo se nebo zanima za njihovo spasenje. Međutim, usprkos svega što je učinjeno za njih, njima izgleda teško da vjeruju i da imaju povjerenje u jednog tako ljubaznog i dobrog Oca, koji je kazao da je više voljan da dade Svetoga Duha onima koji ga traže, nego što su roditelj’i voljni da dadu dobre darove svojoj djeci. Vidjela sam da se sluge Božje i crkva odviše lako obeshrabre. Kad oni traže od svoga nebeskog Oca ono što misle da im je potrebno i kad njihove molitve nisu odmah uslišene, njihova se vjera koleba, njihove hrabrosti nestaje, i oni počinju mrmljati. Vidjela sam da se to Bogu ne dopada.SZC 11.1

Svaki vjernik koji dolazi k Bogu sa iskrenim srcem i upućuje mu molbu sa vjerom, primit će odgovor. Ne treba da sumnjate u Božja obećanja ako vidite da vaše molitve nisu odmah uslišene. Ne plašite se da se povjerite Bogu. Oslonite se na njegovo obećanje, jer on je rekao: »Tražite i primit ćete.« Ivan 16, 24. Bog je premudar da bi pogriješio i predobar da bi uskratio ijedno dobro onima koji hode u bezazlenosti. Čovjek je sklon da pogriješi i, iako se njegove molitve dižu Bogu iz iskrenog srca, on ne traži uvijek ono što je dobro za nj ili što bi služilo na slavu Bogu. Naš nebeski Otac u svojoj mudrosti i dobroti sluša naše molitve i katkada ih odmah uslišava, ali on nam daje samo ono što je za naše dobro i za njegovu slavu. Bog nam daje svoje blagoslove; kad bismo mogli razumjeti njegove namjere, vidjeli bismo jasno da on zna šta je najbolje za nas i da uslišava naše molitve. Ako nam ne daje ono što smo tražili, a što bi bilo na našu štetu, on nam šalje blagoslove koji su nam uistinu potrebni.SZC 11.2

Vidjela sam ako osjećamo da Bog odmah ne uslišava naše molitve, trebalo bi da izdržimo u vjeri i da ne dopustimo da sumnja uđe u naše srce, jer bi nas to odvojilo od Boga. Ako se naša vjera koleba, onda ne ćemo ništa primiti od njega. Naše pouzdanje u Boga treba da je nepokolebljivo i, u času kad nam bude najpotrebnije, blagoslovi će se izliti na nas kao dažd koji natapa zemlju.SZC 12.1

Kad sluge Božje traže njegovog Duha i blagoslov, dešava se da Bog odmah usliši njihove molitve. Ali uvijek nije tako. U takvom slučaju nemojte očajavati. Neka se vaša vjera čvrsto drži obećanja koje nam je dato u pogledu uslišenja naših molitava. Imajte potpuno povjerenje u Boga, i blagoslov će doći u času kada vam je najpotrebniji. Na neočekivan način primit ćete njegovu pomoć kad budete objavljivali istinu nevjernima, i bit ćete osposobljeni da propovijedate RIJEČ jasno ‘i sa silom.SZC 12.2

Pokazano mi je da je naše stanje često slično djeci koja traže darove od svojih roditelja koji ih ljube. Ona traže katkada nešto što bi im bilo na štetu. Roditelji to znaju i zato im daju samo ono što će im b’iti od koristi. Vidjela sam da će svaka molitva koja se diže Bogu iz čistog srca i sa vjerom biti primljena i uslišena. Onaj koji šalje Bogu molbe primit će blagoslov kad mu on bude najpotrebniji, i primit će više nego što je oče-kivao. Nijedna molitva iskrenog Božjeg djeteta nije izgubljena ako je bila upućena sa vjerom i iz iskrenog srca.SZC 12.3