POGLAVLJE 10—REŠETANJE

(1857, Test I 179—184.)

Dvadesetog studenog 1857. god. vidjela sam Božji narod gdje prolazi kroz jako rešetanje. Vidjela sam neke kako se sa jakom vjerom i vikom, i puni straha, bore sa Bogom. Njihova su lica bila blijeda i na njima se vidjela velika uznemirenost, koja je odavala njihovu unutrašnju borbu. Odlučnost i velika ozbiljnost vidjela se na njihovim licima, a krupne kapi znoja padale su sa njihovih čela. S vremena na vrijeme Božje odobravanje rasvijetlilo bi njihova lica, ali bi se uskoro vratio isti izraz ozbiljnosti, svečanosti i nemira. (Joel 2, 15—17; Jakov 4, 7—10; Sofonija 2, 1—3).SZC 39.1

Zli anđeli tiskali su se oko njih i obavijali ih tamom, da bi im onemogućili pogled na Isusa i primorali ih da gledaju u tamu i da tako posumnjaju u Boga ‘i hule na nj. Oni su bili sigurni sve donde dok su svoje poglede upirali gore. Božji anđeli su bdjeli nad njima, i kad bi otrovna atmosfera okružila uplašene duše, nebeski anđeli bi počeli da oblijeću oko njih i da svojim krilima razgone gustu tamu. Vidjela sam da neki nisu učestvovali u ovom ozbiljnom moljenju; oni nisu osjećali isti strah za svoju dušu. Bili su nemarni i bezbrižni. Nisu se protivili tami koja ih je okružavala, i najzad ona ih je progutala kao neprovidan oblak. Božji anđeli su napustili ove duše i požurili su onima, koji su se svom snagom borili protiv zlih anđela i neprestano molili Boga za pomoć, a duše koje se nisu borile za svoje spasenje i koje su bile ostavljene od anđela nisam više vidjela. Dok su Božja djeca neprestano i ozbiljno vapila za pomoć, s vremena na vrijeme spustio bi se na njih zračak Isusove svjetlosti, da ohrabri njihova srca i rasvijetli im lica.SZC 39.2

Pitala sam šta ovo rešetanje znači, i kazano mi je da ga je prouzrokovao vjerni Svjedok svojim određenim svjedočanstvom koje je uputio laodikejskoj crkvi. Ovo svjedočanstvo utjecat će na srce onoga koji ga prihvati, i on će postaviti sebi viši cilj i objavljivati cijelu istinu. Neki ne će prihvatiti ovo svjedočanstvo već će ga odbiti ‘i to će izazvati rešetanje Božjeg naroda.SZC 40.1

Vidjela sam da ljudi slabo primaju svečano svjedočanstvo vjernog Svjedoka. Ovo svjedočanstvo, od koga zavisi sudbina crkve, vrlo se malo cijeni, a mnogi ga sasvim odbijaju. Ovo svjedočanstvo mora da izazove duboko kajanje i svaka duša koja ga stvarno primi poslušat će njegov savjet i očistit će se.SZC 40.2

Anđeo mi je rekao: »Čuj!« Uskoro sam čula glasove mnogih muzičkih instrumenata koji su odjekivali u potpunom skladu. Ova muzika prevazilazila je svaku muziku koju sam dotle čula, jer je bila puna savršenog milosrđa, saučešća i uzvišene, svete radosti. Ona je prožela moje srce. Anđeo mi je rekao: »Pogledaj ovamo!« Tada sam vidjela jedno društvo ljudi koji su bili jako rešetani. To su bili oni koje sam ranije vidjela kako se sa velikom vikom i suzama mole za svoje spasenje. Broj anđela koji su ih čuvali u međuvremenu se udvostručio, i te duše su bile obučene u oklop od pete do glave, a kretale su se u savršenom redu kao vojska. Lica ovih boraca svjedočila su da su prošli kroz ljutu borbu i pretrpjeli veliki strah za svoje duše. Ali taj izraz straha na njihovim licima nestao je i ona su se ozarila svjetlošću i slavom. Oni su odnijeli pobjedu i zato su veoma radosni i zahvalni Bogu.SZC 40.3

Broj ovog društva se smanjio. Neki su bili izrešetani i ostali su na putu. (0tkr. 3, 15—17.) Bezbrižni i nemarni, koji se nisu priključili onima koji su visoko cijenili pravdu i spasenje i koji se nisu neprestano molili niti osjećali ikakav strah za svoje duše, ostali su u tami, a njihova mjesta zauzeli su brzo drugi koji su prihvatili istinu. Ove posljednje okruživali su još zli anđeli, ali nisu imali vlasti nad njima. (Efež. 6, 12—18.)SZC 40.4

Čula sam one koj’i su se obukli u sve oružje Božje kako su sa velikom silom objavljivali istinu. Istina je imala velikog uspjeha. Mnogi su ranije bili spriječeni, žene od svojih muževa, a djeca od svojih roditelja. Ali koji je god bio iskren, a bio je spriječen da primi istinu, sada ju je prihvatio cijelim srcem. Nestalo je svakog straha od porodice i rođaka, i istina se cijenila iznad svega. Oni su bili gladni i žedni istine; ona im je bila draža i skupocjenija od njihovog života. Pitala sam jednog anđela šta je izazvalo tu veliku promjenu. On mi je rekao: »To je izazvao pozni dažd, okrepljenje od lica Gospodnjega, glasan poziv vijesti trećeg anđela.« Velika Božja sila pratila je ove izabranike.SZC 40.5

Anđeo mi je rekao: »Pogledaj tamo!« Tada sam vidjela zle i nevjernike. Među njima je vladala velika zabuna. Razgnjevile su ih revnost i sila Božjeg naroda. Svuda se vidjela samo zabuna. Vidjela sam da su poduzete mjere protiv ovog društva, koje je imalo silu i svjetlost Božju. Tama je postajala sve gušća oko njih; ipak oni su ostali čvrsti: na njima je počivalo Božje odobravanje ‘i oni su se uzdali u Gospoda. Neko vrijeme su bili zbunjeni, a zatim sam čula kako ozbiljno vape ka Bogu. Njihove molitve nisu prestajale ni danju ni noću. (Luka 18, 7. 8; Otkr. 14, 14. 15.) Ćula sam ove riječi: «Neka bude tvoja volja, O Bože! Ako to može doprinijeti slavi tvoga imena, pripremi jedan put kojim će se osloboditi tvoj narod! Oslobodi nas od ruku zlih oko nas! Oni su nam namijenili smrt; ali tvoja ruka može donijeti spasenje.« To su riječi koje sam čula i kojih se sjećam. Svi su izgledali da su duboko svijesni svoje nedostojnosti i posvjeđočaval’i su da se potpuno pokoravaju Božjoj volji; kao Jakov svi, bez izuzetka, molili su se i borili da bi izvojevali oslobođenje.SZC 41.1

Uskoro, pošto su oni počeli ozbiljno vapiti ka Bogu, anđeli, u svom saučešću, htjeli su poletjeti da ih izbave, ali jedan moćan anđeo ih je zaustavio. On je rekao: »Božja volja nije još ispunjena. Oni treba da piju tu čašu i treba da prime to krštenje.«SZC 41.2

Uskoro sam čula glas Božji koji je potresao nebo i zemlju. (Joel 3, 16; Jevr. 12, 26; Otkr. 16, 18.) Nastao je silan zemljotres. Kuće su se rušile na sve strane. Zatim sam čula snažan usklik pobjede, glasan, harmoničan i jasan. Pogledala sam na to društvo koje je kratko vrijeme ran’ije bilo u velikoj nevolji i ropstvu. Njihovom ropstvu je došao kraj. Slavna svjetlost ih je obasjavala. Kako su divno tada izgledali! Svaki trag umora i straha je nestao; njihova lica su odisala zdravljem i ljepotom. Njihovi neprijatelji, neznabošci koji su ih okruživali, popadali su oko njih na zemlju kao mrtvi. Oni nisu mogli podnijeti svjetlost koja je obasjavala oslobođene, svete. Ova svjetlost i slava ostala je na njima dok se Isus nije pojavio na oblacima neba. “Vjerni, koji su izdržali u vrijeme nevolje, bili su preobraženi u tren oka, iz slave u slavu. Grobovi su se otvorili i sveti su ustali, obučeni u besmrtnost, kličući: »Pobjeda nad smrću i grobom!« I zajedno sa živim svetima bili su uzeti na susret Gospodu na nebo, dok su se pjesme pobjede i hvale dizale sa njihovih besmrtnih ustiju.SZC 41.3