Mir i vladanje nad samim sobom

Neki su grubi i oštri u kritikovanju drugih. Oni se često izgovaraju i pokušavaju da opravdaju svoj nedostatak kršćanske učtivosti pozivajući se na neke reformatore koji su takođe tako postupali. Oni tvrde da djelo u naše vrijeme zahtijeva isti duh; ali to nije istina. Miran duh, duh koji potpuno vlada sobom je bolji čak i u najgrubljem društvu. Gnjevna revnost nikome ne može poslužiti na dobro. Bog nije izabrao reformatore zato što su bili samovoljni i žestoki. On ih je primio takve kakvi su bili, usprkos manama njihovog karaktera. Ali on bi im bio povjerio deset puta veće odgovornosti da su bili ponizni i da su potpuno vladali sobom. Iako propovjednici treba da osuđuju grijeh i bezakonje, nečistotu i laž; iako su katkada pozvani da raskrinkaju zlo kod velikih kao i kod malih, pokazuju im da će Božji gnjev pasti na prestupnike zakona, oni ipak ne treba da budu žestoki i samovoljni. Oni treba da pokažu učtivost; i, ljubav, treba da nastoje da spase, a ne da unište.SZC 377.6

Kristova strpljivost uči propovjednike i članove crkve koji žele da budu Kristovi saradnici nepogrješivim poukama strpljenja i ljubavi. Krist je združio Judu i naglog Petra sa sobom, ne zato što je Juda bio lakom a Petar nagao, već zato da bi oni mogli učiti od njega, velikog Učitelja, i da bi postali kao on: nesebični, blagi i ponizna srca. On je u obojici vidio dobre osobine. Juda je imao financijske sposobnosti i bio bi od velike koristi za crkvu da je prihvatio pouke koje je Krist davao osuđujući sebičnost: škrtost i laž, čak u najmanjim stvarima života. On je često ponavljao: »Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a tko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.« Luka 16, 10.SZC 378.1