Teškoće i nevolje donose blagoslov

»U svijetu ćete imati nevolju«, rekao je Krist, »ali u meni ćete imati mir.« Nevolje kojima su kršćani izloženi — žalost, protivljenje, sramota — su od Boga određena sredstva koja imaju za cilj da odvoje pljevu od pšenice. Naša oholost, sebičnost, rđave strasti i ljubav prema svjetskim uživanjima — sve to treba da bude pobijeđeno. Upravo zbog toga Bog nam šalje nevolje da bi nas oprobao i okušao, i da bi nam pokazao da se ove mane još nalaze u našem karakteru. Mi treba da pobijedimo kroz njegovu silu i milost, da bismo imali dio u njegovoj prirodi, ako utečemo od tjelesnih želja. »Jer naša laka sadašnja nevolja«, piše apostol Pavao, »donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu, nama koji ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme a ono što se ne vidi, vječno.« 2. Kor. 4, 17. 18. Nevolje, križ, iskušenja, protivljenja i druge naše različite teškoće su oruđa kojima nas Bog čisti, posvećuje i priprema za nebesku žitnicu.SZC 215.1

Šteta nanijeta djelu jednim preuranjenim postupkom ne će nikada biti potpuno popravljena. Božje djelo u mjestu — nije napredovalo kao što je moglo i ne izgleda pred svijetom u tako povoljnom vidjelu kao ranije. Cesto kod nas ima ljudi čiji utjecaj nije pozitivan, koji su u crkvi samo radi broja. Oni izgledaju beskorisni. Ali ako postanu buntovnici oni će postati revni sotonini suradnici. Ovaj rad je više u skladu sa sklonostima nepreporođenog srca. Zato je potrebno da mnogo ispitujemo sami sebe i da gajimo tajnu molitvu. Bog je obećao mudrost onima koji je ištu od njega. Cesto je rad za duše povjeren onima koji se nisu pripremili za taj posao. Oni pokazuju vanjsku revnost, ali zanemaruju tajnu molitvu. Kad je to slučaj, nanosi se mnogo štete, jer takvi propovjednici žele da dovedu savjest drugih u sklad sa svojim ličnim rasuđivanjem. Potrebno je da sami sebe savlađujemo. Oštre riječi izazivaju svađu. Bratu S. prijeti opasnost da gaji duh oštre kritike. To ne dolikuje propovjedniku pravde.SZC 215.2

Brate S., ti treba još mnogo da učiš. Ti si sklon da svoj neuspjeh i razočaranje pripišeš bratu W. Ali ako brižljivo ispituješ svoje pobude i svoje vladanje, uvidjet ćeš da uzrok za neuspjeh leži u tebi samome. Povodeći se za željama svog nepreporođenog srca, postao si rob rđavih naklonosti. Oštar duh koji ispoljavaš šteti tvom utjecaju. Moj brate, ti treba da obaviš za sebe jedno djelo koje nitko drugi ne može obaviti. Svatko će dati Bogu odgovor za sebe. On nam je dao svoj zakon kao ogledalo u koje možemo pogledati da bismo otkrili mane svoga karaktera. Naša dužnost nije da gledamo u to ogledalo da bismo u njemu našli griješke svojih bližnjih ili da bismo vidjeli da li su oni postigli potrebno savršenstvo, već da bismo vidjeli svoje vlastite griješke i da bismo se njih oslobodili. Znanje nije dovoljno; potrebno je da živimo po vidjelu koje imamo. Nije nam dozvoljeno da sami za sebe biramo što nam se sviđa i da slušamo što nam godi, a da budemo neposlušni kad se od nas traži nešto što nam nije ugodno. Poslušnost je bolja od žrtve.SZC 216.1