POGLAVLJE 34—ODVOJENI OD SVIJETA

(1868, Test. II. 126—133.)

Nama je dat savjet: »Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božju činite.« 1. Kor. 10, 31. Koliko njih su svijesno radili po ovom načelu a ne po nagonu? Koliko njih su doslovno poslušali ovaj savjet? Koliko mladih Kristovih učenika u mjestu — su stavili svoje uzdanje u Boga i ozbiljno nastojali da upoznaju i čine njegovu volju? Mnogi su samo kršćani po imenu, a ne po djelima i životu.SZC 133.2

Kada nama upravljaju vjerska načela, onda postoji mala opasnost da učinimo neki veći grijeh, jer je sebičnost, koja uvijek zasljepljuje i obmanjuje, potčinjena. Čovjek tada teži da drugome čini dobro i zaboravlja na sebe. Imati čvrsta vjerska načela je neprocjenjivo blago. To je najčišće, najviše i najplemenitije blago koje čovjek može imati. Onaj koji ima to blago ima jedan čvrst lenger. Takav razmišlja o svakom svom postupku da ne bi njime drugome naškodio i da ne bi duše udaljio od Krista. Takav se uvijek pita: Gospode, kako mogu bolje da ti služim i da proslavim tvoje ime na zemlji? Kako da živim da bih tvoje ime proslavio na zemlji i da bih drugima dao potstreka da te ljube, da ti služe i da te slave? Neka moja jedina želja bude da činim tvoju volju! Neka riječi i primjer mog Otkupitelja budu vidjelo i snaga mome srcu. Dok njega slijedim i dok se u nj uzdam, on me ne će ostaviti da propadnem. On će biti moja kruna slave.SZC 133.3

Ako se mjesto Božje mudrosti oslanjamo na ljudsku mudrost, bit ćemo zavedeni ludošću ove ljudske mudrosti. Ovdje se krije velika opasnost za mnoge u —. Oni nemaju ličnog iskustva. Nisu navikli da sami, u duhu molitve i bez predrasuda, ispituju nova pitanja koja neizbježno iskrsavaju. Oni čekaju da vide šta drugi misle. Ako se mišljenja razmimoilaze, to je dovoljno da ih uvjeri da pitanje o kom je riječ nije ni od kakve vrijednosti. Iako takvih ima mnogo, oni su ipak bez iskustva i slabog rasuđivanja, jer su uvijek popuštali neprijatelju. Oni su kao djeca, idu za svjetlošću drugih, žive po iskustvu drugih, osjećaju i rade kao što drugi osjećaju i rade. Oni rade kao da nisu ličnosti. Oni su samo sjenke onih kojima dopuštaju da misle mjesto njih.SZC 134.1

Ako ovi ne uvide svoje nedostatke i ne poprave ih, ne će naslijediti vječni život. Takvi ne će moći da se bore sa opasnostima posljednjih dana. Takvi ne će imati snagu da se odupru sotoni, jer ga ne će prepoznati. Njima će uvijek biti potreban netko da im kaže da li im se približava neprijatelj ili prijatelj. Oni nisu duhovni, zato ne mogu razumjeti duhovne stvari. Nisu mudri u onome što se tiče Božjeg carstva. Bez obzira na godine, nitko se ne može izgovoriti ako se oslanja samo na iskustvo drugih. Anđeo je kazao: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i stavlja tijelo sebi za mišicu.« Jeremija 17, 5. Potrebno je izvjesno pouzdanje u sebe u kršćanskom iskustvu i u kršćanskoj borbi.SZC 134.2