Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    24. Poglavlje—Praznik Pashe

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 2.Mojsijevoj 11. i 12,1-32)

    Kada je zahtjev da oslobodi Izrailja prvi put bio postavljen egipatskom vladaru, skrenuta mu je pažnja na najstrašnije od svih deset zala. Mojsiju je bilo zapovijeđeno da kaže faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. I kazah ti: pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti, evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca mojega! (2. Mojsijeva 4,22.23) Iako su ih Egipćani prezirali, Izrailjci su dobili čast da ih Bog izabere da budu čuvari Njegovog zakona. Po posebnim blagoslovima i prednostima koje su dobili, Izrailjci su među narodima uživali istu prednost koju je prvorođeni sin imao među svojom braćom.SPP 228.1

    Kazna na koju je Egipat u početku bio upozoren, trebalo je poslednja da se izlije. Bog dugo trpi i obiluje milošću. On se nježno stara o bićima koja su načinjena po Njegovom obličju. Da je gubitak žetve i stoke, sitne i krupne, naveo Egipat na pokajanje, djeca ne bi bila pogođena; ali se narod tvrdoglavo protivio Božjoj zapovijesti i konačni udarac sada je bio spreman.SPP 228.2

    Mojsiju je bilo zabranjeno, pod prijetnjom smrtne kazne, da se ponovo pojavi u faraonovoj blizini; ali, poslednja Božja poruka morala je da bude objavljena buntovnom vladaru i Mojsije se opet pojavio pred njim, noseći strašnu vijest: Ovako veli Gospod: oko ponoći proći ću kroz Misir, i pomrijeće svi prvenci u zemlji Misirskoj, od prvenca Faraonova, koji je htio da sjedi na prijestolu njegovu do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke što je god prvenac. I biće vika velika po svoj zemlji Misirskoj, kakve još nije bilo niti će je ikada biti. A kod sinova Izrailjevih nigdje neće ni pas jezikom svojim maći ni među ljudima ni među stokom, da znate da je Gospod učinio razliku između Izrailjaca i Misiraca. I doći će sve te sluge tvoje k meni i pokloniće mi se govoreći: idi, i ti i sav narod koji je pristao za tobom. I onda ću izaći!SPP 228.3

    Prije nego što je ova presuda bila izvršena, Gospod je preko Mojsija sinovima Izrailjevim objavio uputstva o tome kako će izaći iz Egipta, a posebno o tome kako će se sačuvati od predstojećeg zla. Svaka porodica, sama ili zajedno sa drugima, morala je da zakolje jagnje ili jare bez mane, da snopić isopa namoči u njegovu krv i njome poprska oba dovratka i gornji prag svoje kuće, tako da anđeo zatirač, koji će naići oko pola noći, zaobiđe to boravište. Meso je trebalo da jedu na vatri pečeno, sa beskvasnim hljebom i gorkim biljem, po noći, kao što je Mojsije rekao, opasani, obuća da vam je na nogama i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji.SPP 229.1

    Gospod je objavio: Jer ću proći po zemlji Misirskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji Misirskoj od čovjeka do živinčeta i sudiću svim bogovima Misirskim, ja Gospod. A krv ona biće vam znak na kućama, u kojima ćete biti, i kada vidim krv, proći ću vas, te neće biti među vama pomora, kada stanem ubijati po zemlji Misirskoj.SPP 229.2

    U spomen tom velikom izbavljenju, trebalo je da sinovi Izrailjevi svake godine, u svim budućim naraštajima, svetkuju ovaj praznik: I taj će vam dan biti za spomen i praznovaćete ga Gospodu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vječnim. I dok ubuduće budu svetkovali taj praznik, svojoj djeci trebalo je da ponavljaju priču o tom velikom izbavljenju, kao što im je Mojsije zapovijedio: Recite, ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kada prođe kuće sinova Izrailjevih u Misiru, ubijajući Misirce, a domove naše sačuva.SPP 229.3

    Osim toga, svaki prvenac, i od ljudi i od stoke, trebalo je da bude posvećen Gospodu i mogao se otkupiti jedino plaćanjem otkupnine u znak zahvalnosti što je Bog, kada su prvenci u Egiptu bili ubijani, žrtvom pomirenja milostivo sačuvao izrailjske prvence, koji bi inače doživjeli istu sudbinu. Gospod je objavio: Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju, od čovjeka do živinčeta; moji će biti, ja sam Gospod! (4. Mojsijeva 3,13) Kada je uspostavljena služba u Šatoru od sastanka, Bog je sebi izabrao Levijevo pleme da radi u Svetilištu umjesto prvenaca iz svega naroda. Rekao je: Jer su meni dani između sinova Izrailjevih... Za sve prvence između sinova Izrailjevih uzeh njih. (4. Mojsijeva 8,16) Međutim, od svega naroda se i dalje tražilo da daje otkupninu za svoje prvence da bi pokazao zahvalnost za Božju milost (4. Mojsijeva 18,15.16).SPP 229.4

    Pasha je istovremeno trebalo da bude i uspomena i simbol, ne samo da unatrag pokazuje na izbavljenje iz Egipta, već i unaprijed na još veće izbavljenje koje će Hristos postići kada bude oslobodio svoj narod iz okova grijeha. Žrtveno jagnje je predstavljalo Božje Jagnje, koje je naša jedina nada za spasenje. Apostol kaže: Jer i Pasha naša zakla se za nas, Hristos! (1. Korinćanima 5,7) Nije bilo dovoljno da se pashalno jagnje samo zakolje; već su se njegovom krvlju morali poškropiti dovratnici; tako se i zasluge Hristove krvi moraju primjeniti na nas. Mi moramo vjerovati, ne samo da je On umro za svijet, već da je umro za nas kao pojedince. Zasluge Žrtve pomirenja moramo primjeniti na sebe.SPP 230.1

    Isop, upotrebljen za škropljenje krvi, bio je simbol očišćenja, jer se na isti način upotrebljavao i za čišćenje gubavaca i onih koji su postali nečisti dodirnuvši mrtvaca. To njegovo značenje vidi se i iz psalmistine molitve: Poškropi me isopom i očistiću se; umij me i biću bjelji od snijega. (Psalam 51,7)SPP 230.2

    Jagnje je pripremano cijelo, nijedna njegova kost nije se smjela prebiti; tako se nije smjela slomiti ni kost Gospodnjeg Jagnjeta, koje je trebalo da umre za nas (Jovan 19,36). Time je bila predstavljena potpunost Hristove žrtve.SPP 230.3

    Meso se moralo pojesti. Nije dovoljno čak ni da vjerujemo u Hrista za oproštenje grijeha; mi moramo vjerom neprestano primati duhovnu snagu i hranu od Njega preko Njegove riječi. Hristos je rekao: Ako ne jedete tijela Sina čovečjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni. (Jovan 6,53.54) Da bi objasnio značenje ovih riječi, dodao je: Riječi koje vam ja govorih, duh su i život su! (Jovan 6,63) Isus je prihvatio zakon svoga Oca, utkao Njegova načela u svoj život, prikazao Njegov duh, i pokazao Njegov blagotvorni uticaj na srce. Jovan kaže: I Riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorodnoga od Oca. (Jovan 1,14) Hristovi sljedbenici treba da steknu ovo Njegovo iskustvo. Oni treba da prime i prihvate Božju riječ tako da ona postane pokretačka sila njihovog života i ponašanja. Hristovom silom oni se moraju preobraziti u Njegovo obličje, s odsjajem božanskih osobina. Oni moraju jesti meso i piti krv Božjega Sina, inače neće imati života u sebi. Duh i djelo Isusa Hrista moraju da postanu duh i djelo Njegovih učenika.SPP 230.4

    Jagnje se moralo jesti s gorkim biljem, da bi se simbolički prikazala gorčina robovanja u Egiptu. Tako i mi, kad se hranimo Hristom, treba to da činimo skrušena srca, svjesni svojih grijeha. Upotreba beskvasnog hljeba takođe je imala simboličko značenje. Ona je bila izričito naređena u zakonu o Pashi i strogo poštovana u jevrejskom narodu, tako da se nikakav kvasac nije mogao naći u njihovim domovima u vrijeme Pashe. Na isti način i kvasac grijeha mora biti uklonjen iz života svih onih koji žele da prime život i hranu od Hrista. Pavle je to preporučio crkvi u Korintu: Očistite, dakle, stari kvasac, da budete novo tijesto... jer i Pasha naša zakla se za nas, Hristos. Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu čistote i istine. (1. Korinćanima 5,7.8)SPP 231.1

    Prije nego što su stekli slobodu, robovi su morali da pokažu vjeru u veliko oslobođenje koje im je neposredno predstojalo. Znak krvi je morao da bude stavljen na njihove kuće, sebe i svoje porodice trebalo je da odvoje od Egipćana i da se okupe u svojim boravištima. Da su Izrailjci makar i u najmanjoj mjeri zanemarili izvršenje uputstava koja su im bila data, da su propustili da svoju djecu odvoje od Egipćana, da su zaklali jagnje, a zaboravili da krvlju poprskaju dovratke, da je bilo koji od njih izašao iz kuće, više ne bi bili zaštićeni. Oni su mogli iskreno vjerovati da su učinili sve što je bilo neophodno, ali ih njihova iskrenost ne bi mogla spasiti. Svi oni koji bi propustili da poslušaju Gospodnja uputstva izgubili bi svoga prvenca od ruke anđela zatirača.SPP 231.2

    Narod je poslušnošću morao da pruži dokaz svoje vjere. Tako i svi koji se nadaju da će biti spaseni zaslugama Hristove krvi treba da shvate da i oni sami moraju nešto da učine da bi sebi osigurali spasenje. Iako nas jedino Hristos može otkupiti od kazne za grijeh, mi se od grijeha moramo okrenuti poslušnosti. Čovjek će se spasiti vjerom, a ne djelima; ipak, on svoju vjeru mora da pokaže svojim djelima. Bog je dao svoga Sina da umre kao žrtva za grijeh, On je pokazao svjetlost istine, put života, On je dao mogućnosti, uredbe i prava, ali čovjek mora da sarađuje sa ovim spasonosnim sredstvima; on mora da cijeni i prihvati pomoć koju mu je Bog pripremio da vjeruje i da bude poslušan svim Božjim zahtjevima.SPP 231.3

    Kada je Mojsije ponovio Izrailjcima sve što je Bog odredio za njihovo spasenje, narod savi glavu i pokloni se. Radosna nada u oslobođenje, strašno saznanje o kazni koja prijeti njihovim ugnjetačima, sve za što je trebalo da se postaraju i što je trebalo da učine da bi mogli brzo da krenu, sve je to privremeno bilo zaboravljeno, ustupilo je mjesto zahvalnosti njihovom milostivom Izbavitelju. Mnogi među Egipćanima bili su navedeni da priznaju jevrejskog Boga kao jedinog pravog Boga, pa su sada tražili dozvolu da nađu utočište u domovima Izrailjaca, kada anđeo zatirač bude prolazio zemljom. Ukazana im je radosna dobrodošlica, i oni su se zavjetovali da će od tada služiti Bogu Jakovljevu i da će izaći iz Egipta zajedno s Njegovim narodom.SPP 231.4

    Izrailjci su poslušali uputstva koja im je Bog dao. Brzo i potajno pripremili su se za izlazak. Porodice su bile okupljene, pashalno jagnje zaklano, meso ispečeno na žaru, pripremljen beskvasni hljeb i gorko bilje. Otac i sveštenik u domaćinstvu poškropio je krvlju dovratke i pridružio se porodici u kući. Žurno i u tišini, pojeli su pashalno jagnje. Pun strahopoštovanja, narod se molio i stražio, dok je srce najstarijeg sina, od snažnog čovjeka do malog djeteta, drhtalo od nekog neodređenog straha. Očevi i majke čvrsto su grlili svog milog prvenca, misleći na strašni udarac koji će biti zadat te noći. Međutim, anđeo zatirač te noći nije posjetio nijedan izrailjski stan. Znak krvi, znak Spasiteljeve zaštite stajao je na njihovim vratima, i zatirač nije ulazio.SPP 232.1

    U pola noći bi velika vika u Misiru, jer ne bješe kuće u kojoj ne bi mrtvaca. Sve prvence u zemlji, od prvenca Faraonova koji htjede sjediti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke, lišio je života anđeo zatirač. Po cijeloj egipatskoj zemlji, ponos svakog doma bio je bačen u prah. Krici i jauci ožalošćenih odjekivali su vazduhom. Vladar i dvorani, blijedih lica i drhtavih udova, stajali su užasnuti ovim nezamislivim prizorom. Faraon se sjetio kako je jednom uzviknuo: Ko je Gospod da poslušam glas njegov i da pustim Izrailja? Ne znam Gospoda niti ću pustiti Izrailja! A sada, kada je njegova drskost kojom je izazivao Nebo, bila bačena u prah, on dozva Mojsija i Arona po noći i reče: ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste... idite, pa i mene blagoslovite! Carski savjetnici i narod zaklinjali su Izrailjce da brže idu iz zemlje, jer govorahu: izgibosmo svi!SPP 232.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents