53. Poglavlje—Rane Sudije

(Ovo poglavlje zasnovano je na Knjizi o sudijama 6-8; 10)

Pošto su se smjestila u Hananu, plemena nisu preduzela neke ozbiljnije korake da dovrše zauzimanje zemlje. Zadovoljna već osvojenom teritorijom, uskoro su izgubila prvobitnu revnost i ratne operacije su prestale. A kada ojača Izrailj, udari na Hananeje danak, ali ih ne izagna. (Sudije 1,28)SPP 475.1

Gospod je vjerno ispunio obećanja Izrailju; Isus Navin je slomio moć Hananeja i podijelio zemlju plemenima. Njima je preostalo jedino da, uzdajući se u sigurnu Božju pomoć, dovrše djelo oduzimanja zemlje starosjediocima. To su, međutim, propustili da učine. Sklapajući saveze s Hananejima, prekršili su izričitu Božju naredbu i tako propustili da ispune uslov pod kojim im je Bog obećao Hanan.SPP 475.2

Već u prvim porukama koje im je uputio sa Sinaja, Bog je opomenuo Izrailjce da se čuvaju idolopoklonstva. Odmah poslije proglašenja Zakona, preko Mojsija bila im je upućena opomena koja se odnosila na hananske narode: Nemoj se klanjati bogovima njihovim niti im služiti, ni činiti što oni čine, nego ih sasvim obori i likove njihove sasvim izlomi. I služite Gospodu Bogu svojemu i on će blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju; i ukloniću bolest između vas. (2. Mojsijeva 23,24.25) Obećanje je glasilo da će Bog, sve dok Mu budu vjerni, suzbijati njihove neprijatelje pred njima: Pustiću strah svoj pred tobom, i uplašiću svaki narod na koji dođeš, i obratiću k tebi pleća svih neprijatelja tvojih. Poslaću i stršljene pred tobom, da tjeraju Jeveje, Hananeje, i Heteje ispred tebe. Neću ih otjerati ispred tebe za jednu godinu, da ne opusti zemlja i da se zvjerje poljsko ne namnoži na tebe. Pomalo ću ih odgoniti ispred tebe, dokle se ne namnožiš i ne zauzmeš zemlju... jer ću vama u ruke dati one koji žive u onoj zemlji, da ih otjeraš ispred sebe. Nemoj hvatati vjere s njima ni s bogovima njihovim. Neka ne sjede u zemlji tvojoj, da te ne navrate da se ogriješiš o mene, jer bi služio bogovima njihovim, i to bi ti bilo zamka. (2. Mojsijeva 23,27-33) Mojsije je ove riječi na najsvečaniji način ponovio Izrailjcima prije svoje smrti, a to je učinio i Isus Navin.SPP 475.3

Bog je nastanio svoj narod u Hananu kao moćnu branu koja će zaustaviti poplavu nemorala, da ne preplavi svijet. Ako bude vjeran Njemu, Bog je namjeravao da Izrailj vodi naprijed, iz pobjede u pobjedu. On je htio da mu preda u ruke narode mnogo veće i moćnije od Hananeja. Obećanje je glasilo: Jer ako dobro uzdržite sve ove zapovijesti koje vam ja zapovijedam... tada će otjerati Gospod sve ove narode ispred vas, i naslijedićete narode veće i jače nego što ste sami. Svako mjesto na koje stupi stopalo vaše noge vaše će biti, od pustinje do Livana, i od rijeke, rijeke Eufrata, do mora zapadnoga biće međa vaša. Neće se niko održati pred vama, strah i trepet vaš pustiće Gospod Bog vaš na svu zemlju na koju stupite, kao što vam kaza. (5. Mojsijeva 11,22-25)SPP 476.1

Međutim, ne gledajući na svoje visoko određenje, oni su odabrali lakši put popuštanja svojim prohtjevima; dozvolili su sebi da propuste priliku da dovrše osvajanje zemlje, i mnogi naraštaji morali su da podnose nevolje koje im je pričinjavao ostatak tih neznabožačkih naroda koji su bili, kao što je prorok prorekao, trnje u njihovim očima i ostani u njihovim bokovima. (4. Mojsijeva 33,55)SPP 476.2

Izrailjci su se pomiješali s neznabošcima i naučili su djela njihova. (Psalam 106,35) Sklapali su mješovite brakove s Hananejima i idolopoklonstvo se kao epidemija proširilo po cijeloj zemlji. Stadoše služiti idolima njihovim i oni im biše zamka. Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima... i oskvrni se zemlja krvnim djelima...i planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. (Psalam 106,36-40)SPP 476.3

Sve dok nije izumrla generacija koja je dobijala pouke od Isusa Navina, idolopoklonstvo se teško širilo; ali su roditelji ipak pripremili put otpadništva svojoj djeci. Nepoštovanjem božanskih ograničenja, oni koji su osvojili Hanan, posijali su sjeme koje je nastavilo da donosi svoj gorki rod u mnogim naraštajima. Jednostavne navike Jevrejima su obezbjeđivale dobro zdravlje, ali ih je druženje s neznabošcima navelo da popuštaju strastima i apetitu; i to je postepeno umanjivalo njihovu tjelesnu snagu i slabilo njihove mentalne i moralne snage. Svojim grijesima sinovi Izrailjevi odvojili su se od Boga. Njegova snaga bila im je uskraćena, i više nisu mogli opstati pred neprijateljima. Tako su potpali pod vlast onih naroda koje su uz Božju pomoć lako mogli savladati.SPP 476.4

I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje Misirske, i vodio ih kao stado preko pustinje. Uvrijediše ga visinama svojim i idolima svojim razdražiše ga. Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojemu življaše s ljudima. I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. (Sudije 2,12; Psalam 78,52.58.60.61) Ipak, nije potpuno odbacio svoj narod. Uvijek su postojali oni koji su bili vjerni Gospodu; zato je s vremena na vrijeme Bog podizao vjerne i odvažne ljude da iskorijene idolopoklonstvo i izbave Izrailj od neprijatelja. Ali, kada bi oslobodilac umro, kada je narod zaboravio njegovu vlast, postepeno se opet vraćao svojim idolima. Tako se stalno ponavljala ista priča o otpadništvu i kazni, o priznanju grijeha i izbavljenju.SPP 477.1

Vladar Mesopotamije, vladar Moava, a poslije njih Filisteji i Hananeji iz Asora pod Sisarom, naizmjenično su tlačili Izrailjce. Gospod im je podizao Gotonila, Samegara, Aoda, Devoru i Varaka da oslobađaju Njegov narod. Ali, ponovo sinovi Izrailjevi činiše što je zlo pred Gospodom i Gospod ih dade u ruke Madijancima. Sve do tada ruka tlačitelja nije teško pritiskala plemena koja su stanovala istočno od Jordana, ali u ovoj nevolji ona su pala kao prve žrtve.SPP 477.2

Amalici južno od Hanana, kao i Madijanci na istočnoj granici i u pustinji iza nje, još su bili nepomirljivi neprijatelji Izrailja. Madijance su Izrailjci gotovo uništili u vrijeme Mojsija, ali su se oni od tada vrlo umnožili i postali moćan i mnogobrojan narod. Bili su žedni osvete; i sada, kada se Božja zaštitnička ruka povukla od Izrailja, pružila im se prilika. Ne samo plemena istočno od Jordana, već je i cijela zemlja stenjala od njihovih pljačkaških pohoda. Divlji, surovi stanovnici pustinje, mnogobrojni kao skakavci (Sudije 6,5), provaljivali su u zemlju, zajedno sa svojim stadima krupne i sitne stoke. Kao epidemija koja uništava sve, širili su se zemljom, od Jordana do filistejskih ravnica. Dolazili su čim bi ljetina počela da sazrijeva, i ostajali dok ne bi pokupili i posljednje zemaljske plodove. Pustošili su polja, pljačkali i zlostavljali stanovnike, a onda se vraćali u pustinju. Izrailjci koji su živjeli u selima bili su prinuđeni da ostave svoje domove i da se sklone u ograđene gradove, da potraže utočišta u tvrđavama, pa čak i da nađu zaklon uSPP 477.3

pećinama i stjenovitim planinskim raselinama. Ovo tlačenje potrajalo je sedam godina, a onda, kada je narod u svojoj nevolji prihvatio Gospodnje ukore i priznao svoje grijehe, On im je još jednom podigao pomoćnika.SPP 478.1

Gedeon je bio sin Joasov, iz plemena Manasijina. Rod kome je njegova porodica pripadala nije zauzimao vodeće mjesto, ali se Joasov dom odlikovao hrabrošću i poštenjem. O njegovim hrabrim sinovima bilo je rečeno: Svaki bješe na očima kao carski sin. Svi osim jednoga već su pali u borbama protiv Madijanaca, a taj jedan je učinio da su se neprijatelji bojali i samog njegovog imena. Gedeonu je Bog uputio poziv da izbavi svoj narod. U to vrijeme upravo je vršio pšenicu. Uspio je da sakrije malo zrna i ne usuđujući se da ga ovrše na uobičajenom gumnu, povukao se na mjesto u blizini presa za vino; kako je vrijeme sazrevanja grožđa bilo još daleko, niko nije obraćao mnogo pažnje na vinograde. Dok je radio tiho i u tajnosti, Gedeon je tužno razmišljao o stanju Izrailja i pitao se kako bi jaram ugnjetača mogao biti skinut s vrata njegovog naroda.SPP 478.2

Iznenada se pred njim pojavio Anđeo Gospodnji i obratio mu se: Gospod je s tobom, hrabri junače!SPP 478.3

A Gedeon mu reče: o, gospodaru moj, ako je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo zlo? I gdje su sva čudesa njegova, koja nam pripovedaše oci naši, govoreći: nije li nas Gospod izbavio iz Misira? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Madijancima!SPP 478.4

Nebeski Glasnik je odgovorio: Idi u toj sili svojoj i izbavićeš Izrailja iz ruku Madijanskih! Ne poslah li te?SPP 478.5

Gedeon je poželio da dobije neki dokaz da je onaj koji mu se obraća zaista Anđeo zavjeta, koji je u prošlim vremenima vojevao za Izrailja. Gospodnji anđeli, koji su jednom razgovarali s Avramom, ostali su da uživaju u njegovom gostoprimstvu; pa je sada i Gedeon zamolio nebeskog Vjesnika da ostane s njim kao njegov gost. Požurio je u svoj šator i iz svoje oskudne zalihe odvojio jare i nekoliko beskvasnih hljebova, pripremio obrok i postavio ga svom gostu. Međutim, Anđeo mu je naredio: Uzmi to meso i te hljebove prijesne i metni na onu stijenu, a juhu prolij. Gedeon je učinio što mu je bilo rečeno, a onda mu je bio dat znak koji je tražio. Štapom koji je držao, Anđeo je dotakao meso i beskvasne hljebove. Plamen je buknuo iz stijene i sagorio žrtvu. Anđeo je onda nestao.SPP 478.6

Gedeonov otac Joas, koji je pristao uz otpad svojih zemljaka, podigao je u Ofri, u mjestu u kome je živio, veliki oltar Valu, na kome je narod iz grada prinosio svoje žrtve. Gedeonu je bilo naređeno da obori taj oltar, da na stijeni na kojoj je njegova žrtva bila spaljena podigne oltar Gospodu i da na njemu prinese novu žrtvu. Prinošenje žrtava paljenica bilo je povjereno sveštenicima i ograničeno na oltar u Silomu; ali, Onaj koji je propisao obrednu službu i na koga su sve žrtve ukazivale, imao je pravo da promijeni svoje zahtjeve. Izbavljenju Izrailja morao je da prethodi snažan protest protiv služenja Valu. Gedeon je morao da objavi rat idolopoklonstvu prije nego što bude krenuo u bitku protiv neprijatelja svoga naroda.SPP 479.1

Božanski zahtjev vjerno je ispunjen. Znajući da će naići na protivljenje ako bude otvoreno djelovao, Gedeon je svoje djelo obavio potajno. Uz pomoć svojih slugu, sve je učinio za jednu noć. Veliki gnjev obuzeo je stanovnike Ofre kada su sljedećeg jutra došli da prinesu svoje žrtve Valu. Svakako bi oduzeli život Gedeonu, da Joas koji je saznao za posjetu Anđela nije ustao u odbranu svoga sina. Rekao je: Vi li hoćete da branite Vala? Vi li hoćete da ga izbavite? Ko ga brani, poginuće jutros. Ako je Bog, neka sam raspravi s njime što mu je raskopao oltar! Ako Val nije u stanju da odbrani svoj oltar, kako bi mu se onda mogla povjeriti odbrana njegovih obožavalaca?SPP 479.2

Svaka pomisao na nasilje protiv Gedeona bila je zaboravljena i kada je zatrubio, pozivajući u rat, stanovnici Ofre su se među prvima okupili oko njegove zastave. Glasnici su bili poslani pripadnicima njegovog, Manasijinog plemena, ali i Asirovog, Zavulonovog i Neftalijevog plemena, svi su se odazvali pozivu.SPP 479.3

Gedeon se nije usudio da stane na čelo vojske bez novog dokaza da ga je Bog pozvao na to djelo i da će On biti s njim. Molio se zato: Ako ćeš ti izbaviti mojom rukom Izrailja, kao što si rekao, evo, ja ću metnuti runo na gumno, ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izrailja, kao što si rekao! Ujutro je runo bilo mokro, a zemlja je ostala suva. Ponovo se, međutim, pojavila sumnja, pošto runo zbog svojih prirodnih osobina upija vlagu iz vazduha. Proba nije morala biti mjerodavna! Zato je tražio da se znak obrne, moleći se da svojom pretjeranom opreznošću ne uvrijedi Boga. Zahtjev je bio prihvaćen.SPP 479.4

Ohrabren time, Gedeon je poveo svoje vojnike u bitku protiv napadača. A svi Madijanci i Amalici i narod istočni bjehu se skupili i prešavši preko Jordana bjehu stali u oko u dolini Jezraelu. Cjelokupna vojna sila pod Gedeonovom komandom imala je samo trideset i dvije hiljade ljudi; ali, iako se pred njim pružalo nepregledno mnoštvo neprijatelja, čuo je Gospodnju poruku: Mnogo je naroda s tobom, zato im neću dati Madijanaca u ruke, da se ne bi hvalio Izrailj nasuprot meni, govoreći: moja me ruka izbavi. Nego sada oglasi da čuje narod i reci: ko se boji i koga je strah, neka se vrati i neka ide odmah ka gori Galadu! Oni koji su bili nespremni da se suoče sa opasnostima i teškoćama, ili, čiji su svjetovni interesi odvajali njihovo srce od Božjega djela, ništa ne bi doprinijeli snazi izrailjske vojske. Njihova prisutnost mogla bi se samo pokazati kao slabost.SPP 480.1

U Izrailju je postojao zakon prema kome se prije bitke vojnicima morao objaviti sljedeći proglas: Ko je sagradio novu kuću i nije počeo da sjedi u njoj, neka ide, neka se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju i drugi počeo da sjedi u njoj. I ko je posadio vinograd i još ga nije brao, neka ide, neka se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju, a drugi ga brao. I ko je isprosio djevojku, a još je nije odveo, neka ide, neka se vrati kući svojoj, da ne bi poginuo u boju, a drugi je odveo. Zapovjednici su morali da kažu narodu i da ga pozovu: Ko je strašljiv i trne mu srce, neka ide, neka se vrati kući svojoj, da ne bi trnulo srce braći njegovoj kao njemu. (5. Mojsijeva 20,5-8)SPP 480.2

Pošto je imao tako malo vojnika u upoređenju s neprijateljem, Gedeon se uzdržao od objavljivanja uobičajenog proglasa. Začudio se kad mu je bilo rečeno da je njegova vojska suviše velika. Međutim, Gospod je uočio oholost i nevjerovanje u svom narodu. Oduševljeni vatrenim Gedeonovim pozivima, oni su se spremno odazvali, ali su mnogi zadrhtali od straha kada su vidjeli nepregledno mnoštvo Madijanaca. Međutim, da je Izrailj pobijedio, oni bi svu slavu pripisali sebi, umjesto Gospodu.SPP 480.3

Gedeon je poslušao Gospodnji nalog, i teška srca je gledao dvadeset i dve hiljade vojnika, više od dve trećine svojih snaga, kako odlaze kućama. Ponovo je primio Gospodnju poruku: Još je mnogo naroda, svedi ih na vodu, i ondje ću ti ih prebrati; za kojega ti god rečem: taj neka ide s tobom, neka ide s tobom; a za koga ti god rečem, taj neka ne ide s tobom, neka ne ide! Vojska je bila povedena na vodu i očekivala je da će odmah krenuti na neprijatelja. Nekolicina je na brzinu uzela pomalo vode u ruku i popila u hodu, bez zaustavljanja, ali su gotovo svi ostali vojnici kleknuli na koljena i bez žurbe polako se napili s površine potoka. Samo njih tri stotine od deset hiljada zahvatilo je vodu rukama, i upravo su oni bili izabrani. Svima ostalima bilo je dozvoljeno da se vrate kućama.SPP 480.4

Karakter se često iskušava najjednostavnijim sredstvima. Oni koji su u trenutku nevolje htjeli da zadovolje svoje potrebe nisu u teškim prilikama zasluživali povjerenje. Gospod u svom djelu ne želi nemarne i sebične. On bira ljude koji ne dozvoljavaju da ih sopstvene potrebe usporavaju u obavljanju dužnosti. Tri stotine izabranih ljudi bili su ne samo hrabri vojnici, koji su vladali sobom, već i ljudi vjere. Oni se nisu okaljali idolopoklonstvom. Bog je mogao da ih usmjerava, i preko njih oslobodi Izrailj. Uspjeh ne zavisi od broja. Bog može da izbavi i s malim i s velikim brojem. On se ne proslavlja toliko velikim brojem, koliko časnim karakterom onih koji Mu služe.SPP 481.1

Izrailjci su se smjestili na obronku brda iznad doline u kojoj su logorovale čete napadača. A Madijanci i Amalici i sav narod istočni ležahu po dolini kao skakavci, tako ih bješe mnogo; i kamilama njihovim ne bješe broja, bješe ih mnogo kao pijeska na bregu morskom. (Sudije 7,12) Gedeon je zadrhtao od pomisli na sutrašnji sukob. Ali, Gospod je razgovarao s njim preko noći i zapovjedio mu da zajedno s Furom, svojim momkom, siđe u madijanski logor, nagovještavajući mu da će tamo čuti nešto što će ga ohrabriti. Otišao je i, čekajući u tami i tišini, čuo vojnika kako priča sanSPP 481.2

svom drugu: Gle, usnih, a to pečen hljeb ječmen kortljaše se k okolu madijanskom i dođe do šatora i stade udarati u njih, te padahu, i ispremeta ih, i popadaše šatori. Drugi je odgovorio riječima koje su uznemirile njegovog nevidljivog slušaoca: To nije drugo nego mač Gedeona, sina Joasova, čovjeka Izrailjca, predao mu je Bog u ruke Madijance i sav ovaj oko. Gedeon je shvatio da mu se Božji glas obraća preko ovih stranaca iz Madijana. Vrativši se ljudima kojima je zapovijedao, reče im: Ustajte, jer vam dade Gospod u ruke oko madijanski!SPP 481.3

Pod Božjim uticajem razvijen je plan napada i Gedeon je odmah preduzeo njegovo ostvarenje. Tri stotine ljudi bilo je podijeljeno u tri čete. Svaki vojnik dobio je po trubu i buktinju sakrivenu u zemljanom sudu. Ljudi su bili tako razmješteni da se sticao utisak kao da prilaze madijanskom logoru sa raznih strana. Usred noći, na znak Gedeonovog ratnog roga, tri čete su zatrubile, a onda, razbivši posude i otkrivši tako raspaljene blistave buktinje, jurnuli su na neprijatelja uz strašan ratni poklič: Mač Gospodnji i Gedeonov!SPP 482.1

Vojska se prenula iz sna. Sa svih strana svijetlile su raspaljene buktinje i čuo se zvuk truba i vika napadača. Vjerujući da su izloženi milosti i nemilosti neke nadmoćne sile, Madijanci su se zbunili. S divljim kricima, užasnuti, bježali su da se spasu. Pomislivši od svojih vojnika da su neprijatelji, počeli su da ubijaju jedni druge. Kada se vijest o pobjedi pronijela, hiljade izrailjskih vojnika, koji su bili poslani kućama, vratili su se i priključili potjeri za svojim prestrašenim neprijateljima. Madijanci su bježali prema Jordanu, nadajući se da će preći preko rijeke na svoju teritoriju. Gedeon je poslao glasnike Jefremovom plemenu, tražeći od njih da presretnu bjegunce na južnim prelazima. U međuvremenu, sa tri stotine svojih vojnika, umornih od gonjenja, Gedeon je prešao rijeku neposredno iza onih koji su već stigli na drugu obalu. Dvojica knezova, Zevej i Salman, koji su zapovijedali cijelom vojskom, i koji su uspjeli da pobjegnu na čelu petnaest hiljada vojnika, dozvolili su da ih Gedeon sustigne, da potpuno razbije njihove snage, a njih uhvati i pogubi.SPP 482.2

Prilikom ove značajne pobjede pobijeno je ne manje od stotinu i dvadeset hiljada napadača. Snaga Madijanaca bila je slomljena, tako da više nikada nisu bili u stanju da krenu u rat protiv Izrailjaca. Vijesti su se brzo proširile, blizu i daleko, da je Bog Izrailjaca ponovo ratovao na strani svoga naroda. Nikakve riječi ne mogu opisati užas okolnih naroda kada su saznali kakvim je jednostavnim sredstvima pobijeđen hrabri, ratoborni neprijatelj.SPP 482.3

Vođa, koga je Bog izabrao da preko njega savlada Madijance, nije zauzimao nijedan istaknuti položaj u Izrailju. Nije bio knez, ni sveštenik, ni Levit. Sam je sebe proglasio najmanjim u kući oca svojega. Međutim, Bog je u njemu prepoznao hrabrog i poštenog čovjeka, koji se ne oslanja na sebe i koji je spreman da slijedi Gospodnje vodstvo. Bog za svoje djelo ne bira uvek najsposobnije ljude, već one koje može najbolje upotrijebiti. Prije slave ide smjernost. (Priče 15,33) Gospod najuspješnije djeluje preko onih koji su najsvjesniji svoje nesposobnosti, koji se oslanjaju na Njega kao Vođu i Izvor svoje snage. On će ih učiniti jakima sjedinjujući njihovu nemoć sa svojom snagom, i razumnima povezujući njihovo neznanje sa svojom mudrošću.SPP 482.4

Kada bi Njegov narod gajio istinsku poniznost, Gospod bi mogao mnogo više da učini za njega; ali, rijetki su oni kojima bi mogao da povjeri bilo kakvu veću odgovornost, koji bi mogli postići bilo kakav uspjeh, a da ne postanu samopouzdani, da ne zaborave da zavise od Boga. I upravo zato, birajući oruđa za svoje djelo, Gospod zaobilazi one koje svijet uzdiže kao velike, talentovane i blistave. Često su takvi ljudi oholi i samodovoljni. Smatraju da su sposobni da djeluju ne pitajući Boga za savjet.SPP 483.1

Jednostavnim trubljenjem vojska Isusa Navina kod Jerihona i Gedeonova malobrojna četa kraj madijanskog logora, uz Božju pomoć uspjele su i oborile moć svojih neprijatelja. Najsavršeniji sistemi koje su ljudi ikada razvili, bez božanske mudrosti i sile, pokazaće se kao promašaji,SPP 483.2

dok će najbezizglednije metode doživjeti uspjeh ukoliko ih On izabere i ukoliko ih ljudi primjene ponizno i sa vjerom. Povjerenje u Boga i poslušnost Njegovoj volji isto su tako bitni za hrišćanina u njegovoj duhovnoj borbi kao što su bili za Gedeona i Isusa Navina u njihovom sukobu sa Hananejima. Uzastopno pokazujući svoju moć na strani Izrailjaca, Bog je želio da im pomogne da steknu vjeru u Njega da s povjerenjem traže Njegovu pomoć u svakoj nevolji. On je i danas isto toliko spreman da podrži napore svoga naroda i učini velika djela preko svojih slabih oruđa. Cijelo Nebo očekuje od nas da zatražimo Njegovu mudrost i snagu. Bog može još izobilnije sve činiti što ištemo ili mislimo. (Efescima 3,20)SPP 483.3

Gedeon se vratio iz potjere za neprijateljima svoga naroda da bi se suočio s kritikama i optužbama svojih zemljaka. Kada su na njegov poziv Izrailjci krenuli protiv Madijanaca, Jefremovo pleme je ostalo po strani. Smatrali su da je ovaj poduhvat suviše opasan i pošto im Gedeon nije poslao poseban poziv, iskoristili su to kao izgovor da se ne pridruže svojoj braći. Ali, kada je vijest o izrailjskoj pobjedi stigla do njih, postali su ljubomorni i ljuti što nisu u njoj učestvovali. Kada su Madijanci počeli bezglavo da bježe, sinovi Jefremovi su prema Gedeonovom uputstvu zaposjeli jordanske gazove i tako spriječili bjegunce da pređu preko rijeke. Tako je veliki broj neprijateljskih vojnika pao u njihove ruke i bio pogubljen, među ostalima i knezovi Oriv i Ziv. Tako su se, dakle, i sinovi Jefremovi priključili borbi i doprinijeli da pobjeda bude potpuna. Bez obzira na to, bili su zavidljivi i gnjevni, smatrajući da je Gedeon postupao po svojoj volji i svom rasuđivanju. Nisu prepoznali Božju ruku u Izrailjevoj pobjedi, nisu cijenili Njegovu silu i milost koja ih je izbavila, pa su tako postali nedostojni da budu Božja posebna i izabrana oruđa.SPP 483.4

Vrativši se s dokazima svoje pobjede, bijesno su napali Gedeona: Šta nam to učini te nas ne pozva kada pođe u boj na Madijance?SPP 484.1

Gedeon im je odgovorio: Pa šta sam učinio tako kao vi? Nije li pabirčenje Jefremovo bolje nego berba Avijezerova? Vama je u ruke dao Gospod knezove madijanske, Oriva i Ziva, pa šta ja mogoh učiniti tako kao vi?SPP 484.2

Ljubomora se lako mogla rasplamsati u sukob koji bi doveo do borbe i krvoprolića; ali, Gedeonov umirujući odgovor utišao je gnjev sinova Jefremovih i oni su se mirno vratili kućama. Čvrst i nepokolebljiv kada je riječ o načelima, u ratu hrabar junak, Gedeon je u ophođenju s ljudima pokazivao i rijetko viđenu ljubaznost i susretljivost.SPP 484.3

Izrailjski narod, iz zahvalnosti zbog izbavljenja od Madijanaca, ponudio je Gedeonu krunu nasljednog vladara, što znači da pravo na prijesto prizna i njemu i njegovim potomcima. Ovaj predlog bio je potpuno suprotan načelu teokratije. Bog je bio vladar Izrailja, postavivši čovjeka na prijesto, oni bi odbacili svog božanskog Suverena. Gedeon je shvatio ovu činjenicu; svojim odgovorom pokazao je istinsku plemenitost i časnost svojih pobuda. Izjavio je: Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar; Gospod će vam biti Gospodar!SPP 484.4

Gedeon je, međutim, ipak učinio grešku kojom je izazvao propast svog doma i cijelog Izrailja. Vrijeme nerada, koje obično nastaje poslije neke velike pobjede, često je opasnije od samog sukoba. Gedeon je sada postao žrtva takve opasnosti. Obuzeo ga je nemir. Do tada je bio zadovoljan što izvršava Božje naredbe, ali je sada, umjesto da sačeka Njegova uputstva, sam počeo da planira. Kada Gospodnje vojske postignu neku izuzetnu pobjedu, sotona udvostručava svoje napore da uništi Božje djelo. Tako su se u Gedeonovim mislima oblikovali planovi koje mu je sotona predložio da bi uz njihovu pomoć zaveo izrailjski narod.SPP 484.5

Pošto mu je bilo rečeno da prinese žrtvu na stijeni na kojoj mu se pokazao Anđeo, Gedeon je zaključio da je bio izabran da obavlja svešteničku službu. Ne čekajući Božje odobrenje, odlučio je da se postara za odgovarajuće mjesto, i postavi sistem bogosluženja sličan onome koji je obavljan u Svetilištu. Pošto mu je narod bio izuzetno naklonjen, nije imao teškoća prilikom ostvarenja svoje zamisli. Na njegov zahtjev, sve zlatne naušnice, zaplijenjene od Madijanaca, bile su mu predate kao njegov dio plijena. Narod je, osim toga, prikupio mnogo drugog dragocjenog materijala, uključujući i bogato ukrašenu odjeću madijanskih knezova. Od materijala koji je tako dobio, Gedeon je načinio naprsnik i oplećak (2. Mojsijeva 28,3-6), po ugledu na odjeću prvosveštenika. Ovaj postupak pokazao se kao zamka, ne samo njemu i njegovom domu, već i cijelom Izrailju. Ovaj neodobreni način bogosluženja naveo je mnoge da se konačno potpuno odreknu Gospoda i počnu da služe idolima. Poslije Gedeonove smrti, veliki broj Izrailjaca, a među njima i članovi njegove porodice, pridružili su se ovom otpadu. Onaj isti čovjek koji je nekada zatirao idolopoklonstvo u Izrailju, sada je odveo narod od Boga.SPP 485.1

Malo je ljudi koji shvataju dalekosežnost uticaja svojih riječi i djela. Greške roditelja često izazivaju razorne posljedice u životu njihove djece i djece njihove djece, čak dugo poslije odlaska roditelja na počinak. Svako utiče na druge, i biće pozvan na odgovornost zbog posljedica svoga uticaja. Riječi i djela imaju silan uticaj, i poslije mnogo vremena uticaće na naš život ovdje. Utisak koji smo izazvali svojim riječima i djelima sigurno će i povratno djelovati na nas u obliku blagoslova ili prokletstava. Ova misao unosi duboku ozbiljnost u cio naš život i trebalo bi da nas navede da Bogu uputimo poniznu molitvu da nas usmjerava svojom mudrošću.SPP 485.2

Oni koji su na visokim položajima mogu odvesti narod od Boga. I najmudriji mogu pogriješiti; i najjači se mogu spotaknuti i pasti. Zato je neophodno da svjetlost odozgo neprestano obasjava naše životne puteve. Naša jedina sigurnost je u tome da svoj put potpuno povjerimo Onome koji je rekao: Hajdete za mnom!SPP 485.3

Poslije Gedeonove smrti ne sjećaše se sinovi Izrailjevi Gospoda Boga svojega, koji ih je izbavio iz ruku svih neprijatelja njihovih unaokolo. I ne učiniše milosti domu Jerovala Gedeona prema svemu dobru što je on učinio Izrailju. Zaboravivši sve što su dugovali Gedeonu, svom sudiji i izbavitelju, sinovi Izrailjevi prihvatili su njegovog vanbračnog sina Avimeleha kao svog vladara. Da bi učvrstio svoju vlast, Avimeleh je pobio svu Gedeonovu bračnu djecu, osim jednog sina. Kada odbace strah Gospodnji, ljudi će ubrzo odbaciti i čast i poštenje. Poštovanje Gospodnje milosti navodi ljude da poštuju i one koje je Bog, slično Gedeonu, upotrijebio kao oruđa da preko njih blagoslovi svoj narod. Surovo postupanje prema Gedeonovom domu zaista se moglo očekivati od ljudi koji su bili tako nezahvalni Bogu.SPP 486.1

Poslije Avimelehove smrti, za vrijeme vladavine sudija koje su se bojale Boga, idolopoklonstvo je privremeno bilo obuzdano, ali se poslije toga Izrailj vratio običajima okolnih idolopokloničkih naroda. Među pripadnicima sjevernih plemena, bogovi Sirije i Sidona imali su mnogo sljedbenika. Na jugozapadu, idoli Filisteja, a na istoku Moavaca i Amonaca, odvraćali su Izrailjce od Boga njihovih otaca. Međutim, otpadnici su brzo bili kažnjeni. Amonci su pokorili istočna plemena i, prešavši Jordan, provalili na Judine i Jefremove terotorije. Na zapadu, Filisteji su dolazili iz svojih ravnica pored mora i harali i palili sve pred sobom. Ponovo je izgledalo da je Izrailj prepušten surovim neprijateljima.SPP 486.2

Narod je ponovo potražio pomoć od Onoga koga je tako sramno odbacio i vrijeđao. Tada vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu, govoreći: sagriješismo ti što ostavismo Boga svojega i služismo Valima. Ova žalost, međutim, nije dovela do pravog pokajanja. Narod je žalio zato što je svojim grijesima navukao patnje, a ne zato što je osramotio Boga kršenjem Njegovog svetog zakona. Istinsko pokajanje znači više nego samo žaljenje zbog grijeha.To je odlučno odvraćanje od zla.SPP 486.3

Gospod im je odgovorio preko jednog od svojih proroka: Od Misiraca i od Amoreja i od sinova Amonovih i od Filisteja i od Sidonjana i od Amalika i od Maonaca, koji vas mučiše, nisam li vas izbavljao kada vapiste k meni? Ali, vi ostaviste mene i služiste drugim bogovima, zato vas više neću izbavljati! Idite i dozivajte one bogove koje ste izabrali, neka vas oni izbave u nevolji vašoj!SPP 486.4

Ove svečane, ali strašne riječi prenose nas, u mislima, u budućnost do jednog drugog prizora do velikog dana konačnog suda kada će se oni koji su odbacili Božju milost i prezreli Njegovu blagodat sresti s Njegovom pravdom. Na tom sudu moraće da polože račune svi oni koji su svoje bogomdane talente, vrijeme, sredstva i intelekt posvetili bogovima ovoga svijeta. Oni su odbacili svog pravog i nježnog Prijatelja i pošli putem udobnosti i svjetovnih zadovoljstava. Namjeravali su da se jednoga dana vrate Bogu, ali je svijet sa svojim nerazumljem i prevarama zaokupio svu njihovu pažnju. Nerazumne zabave, tašto odijevanje, popuštanje apetitu, sve to otvrdnulo je njihovo srce i otupilo savjest, tako da se glas istine nije mogao čuti. Dužnost je bila zanemarena. Ono što je imalo neprolaznu vrijednost olako je shvatano, sve dok srce nije izgubilo svaku želju da se žrtvuje za Onoga koji je toliko žrtvovao za čovjeka. U vrijeme žetve oni će morati da požanju ono što su posijali.SPP 487.1

Gospod je rekao: Zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari. Nego odbaciste svaki savjet moj, i ukora mojega ne htjeste primiti...kada kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vašaSPP 487.2

kao oluja kada dođe, kada navali na vas nevolja i muka, tada ćete me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći. Jer mrziše na znanje i straha Gospodnjega ne izabraše, ne pristaše na moj savjet, i preziraše sve ukore moje, zato će jesti plod od puteva svojih, i nasitiće se savjeta svojih. Ali, ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla. (Priče 1,24-31.33)SPP 487.3

Izrailjci su se sada ponizili pred Gospodom. I pobacaše između sebe bogove tuđe i stadoše služiti Gospodu. Gospodnje srce puno ljubavi, sažalilo se, sažali mu se radi muke sinova Izrailjevih. O, kakve li nježne milosti našega Boga! Kada su pripadnici Njegovog naroda odbacili grijehe koji su naveli Boga da se okrene od njih, On je čuo njihove molitve i odmah počeo da se zauzima za njih.SPP 487.4

Pojavio se izbavitelj, Jeftaj od Galada, koji je zaratio protiv Amonaca i uspješno ih slomio. Izrailj je u to vrijeme osamnaest godina stenjao pod jarmom svojih neprijatelja, ali je ponovo brzo zaboravio pouku koju je naučio u nevoljama.SPP 487.5

Kada se Božji narod ponovo vratio svojim zlim putevima, Gospod je dozvolio njihovim moćnim neprijateljima Filistejima da ih tlače. Godinama su ih pripadnici tog surovog i ratobornog naroda neprestano uznemiravali, a ponekad i potpuno pokoravali. Narod se počeo miješati s tim idolopoklonicima, sjedinjavati se s njima u njihovim zabavama i bogosluženjima, sve dok nije izgledalo da su postali jedno u duhu i interesima. Upravo tada su se ti takozvani prijatelji Izrailja pokazali kao njegovi najogorčeniji neprijatelji i počeli da se služe svim sredstvima da izazovu njegovu propast.SPP 488.1

Slično Izrailjcima, i hrišćani često popuštaju uticaju svijeta i prilagođavaju se njegovim načelima i običajima da bi tako osigurali prijateljstvo bezbožnika. Na kraju će se vidjeti da su ti takozvani prijatelji u stvari najopasniji protivnici. Biblija jasno govori da ne može biti nikakvog sklada između Božjeg naroda i svijeta. Ne čudite se, braćo moja, ako svijet mrzi na vas! (1. Jovanova 3,13) Naš Spasitelj je naglasio: Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas! (Jovan 15,18) Sotona radi preko bezbožnika, pod plaštom navodnog prijateljstva, da namami Božji narod na grijeh, da bi ga mogao odvojiti od Boga. A kada njihova odbrana prestane, tada svojim oruđima naređuje da ustanu protiv njih i pokušaju da izazovu njihovu propast.SPP 488.2