Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    15. Poglavlje—Isakova Ženidba

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Mojsijeva 24)

    Avram je već bio star i očekivao je smrt; ipak, preostao mu je još jedan zadatak koji je morao da obavi da bi se moglo ispuniti obećanje o njegovom potomstvu. Prema božanskoj odluci, Isak je bio određen da nasljedi oca kao čuvar Božjeg zakona i praotac izabranog naroda, ali je mladić još bio neoženjen. Stanovnici Hanana bili su idolopoklonici i Bog je zabranio pripadnicima svoga izabranog naroda da sklapaju brakove s njima, jer bi takvi brakovi donosili otpadnike. Patrijarh se plašio da će njegov sin biti izložen nemoralnim uticajima. Avramova trajna vjera u Boga i pokornost Njegovoj volji našli su se u Isakovom karakteru; međutim, mladić je bio osoba snažnih osjećanja, ali blag i popustljiv po prirodi. Kada bi se vezao sa osobom koja se ne boji Boga, izložio bi se opasnosti da žrtvuje načela da bi sačuvao porodični sklad. Prema Avramovom mišljenju izbor Isakove žene bilo je sudbonosno pitanje; zato je želio da ga oženi djevojkom koja ga neće udaljavati od Boga.SPP 139.1

    U stara vremena bračne ugovore za svoju djecu obično su sklapali roditelji, a taj običaj poštovan je i među obožavaocima pravoga Boga. Ni od koga se nije tražilo da stupi u brak s osobom koju ne bi mogao da voli, ali kada bi poklanjali svoja osjećanja, mladi su se oslanjali na mišljenje svojih iskusnih, bogobojaznih roditelja. Smatrano je da bi roditeljima bila nanesena velika sramota, da bi djeca učinila čak i zločin, kada bi se usprotivila volji svojih roditelja.SPP 139.2

    Isak, oslanjajući se na mudrost i ljubav svoga oca, bio je srećan da mu prepusti problem, vjerujući da će ga sam Bog usmjeravati prilikom odlučivanja. Patrijarhove misli pozabavile su se rođacima svoga oca u zemlji Mesopotamiji. Iako se nisu sasvim oslobodili idolopoklonstva, poznavali su pravog Boga i služili mu. Isak nije mogao da napusti Hanan da bi otišao k njima, ali bi se među njima, možda, mogla naći djevojka koja bi napustila svoj dom i zajedno s Njim na pravi način služila živome Bogu. Avram je ovaj važan zadatak povjerio »sluzi svojemu najstarijemu”, pobožnom, iskusnom i razumnom čovjeku, koji mu je već dugo godina vjerno služio. Zahtijevao je od sluge da se svečano zakune pred Bogom da Isaku neće dovesti ženu »između kćeri ovih Hananeja među kojima živim«, nego da će naći djevojku iz Nahorove porodice u Mesopotamiji. Obavezao ga je da Isaka ne odvede tamo. Ako ne bude mogao da nađe djevojku koja bi bila spremna da napusti svoju rodbinu biće oslobođen zakletve. Patrijarh ga je u ovom teškom i osjetljivom zadatku, ohrabrio uvjeravanjem da će Bog njegovu misiju krunisati uspjehom. Rekao je: »Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega... on će poslati anđela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande!”SPP 139.3

    Izaslanik je bez oklijevanja krenuo na put. Uzeo je deset kamila za svoje saputnike i pratnju nevjesti, koja će doći s Njim, natovario ih poklonima namijenjenim nevjesti i njenim prijateljicama, i pošao na dugo putovanje preko Damaska i dalje, do bogatih ravnica koje se protežu do velikih rijeka na Istoku. Stigavši u Haran, »grad Nahorov«, zaustavio se izvan gradskih zidina, u blizini studenca na koji su žene predveče dolazile po vodu. Obuzimale su ga teške misli. Njegov izbor imaće značajne posljedice, ne samo za dom njegovog gospodara, već i za buduće naraštaje. Kako da učini mudar izbor među strankinjama? Sjećajući se Avramovih riječi da će Bog poslati svoga anđela ispred Njega, iskreno se pomolio za srećan ishod. U porodici svoga gospodara navikao je na ljubaznost i gostoljublje, pa se pomolio da mu jedno ljubazno djelo ukaže na djevojku koju je Bog izabrao.SPP 140.1

    Jedva da je uspio da uputi molitvu, a odgovor je već stigao. Među ženama koje su se okupile oko studenca, jedna je svojom ljubaznošću privukla Njegovu pažnju. Kada je odlazila sa studenca s krčagom na ramenu, stranac ju je presreo i zatražio malo vode. Ljubazno mu je ponudila da zahvati vode i za njegove kamile. Bila je to služba koju su čak i kneževske kćeri obično obavljale za stada svojih očeva. Traženi znak je bio dobijen. Djevojka »bješe vrlo lijepa«, a njena spremnost da učini uslugu svjedočila je o njenom dobrom srcu i aktivnoj, energičnoj prirodi. Sve do tada božanska ruka je bila s njim. Pošto je njenu uslugu nagradio bogatim darovima, poslanik je počeo da se raspituje o njenoj porodici i čuvši da je kćerka Vatuila, Avramovog sinovca, »savivši se, pokloni se Gospodu«.SPP 140.2

    Čovjek je zatražio prenoćište u domu njenoga oca i izražavajući zahvalnost izjavio da dolazi u Avramovo ime. Vrativši se kući, djevojka je ispričala šta joj se dogodilo, i Lavan, njen brat, odmah je požurio da dovede stranca i njegovu pratnju u svoj dom i da ih ugosti.SPP 141.1

    Elijezer nije htio da sjedne za sto sve dok im ne ispriča zašto je došao, sve dok im ne kaže kako se molio, dok im ne otkrije šta se sve događalo. A onda je rekao: »Ako ćete, dakle, učiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo!” Odgovor je glasio: »Od Gospoda je ovo došlo, mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod!”SPP 141.2

    Pošto je porodica pristala, upitali su i Reveku da li je spremna da ide tako daleko od svog roditeljskog doma i da se uda za Avramovog sina. Ona je na osnovu svega što se dogodilo povjerovala, da ju je Bog izabrao da bude Isakova žena, pa je odgovorila: »Hoću!«SPP 141.3

    Sluga, predosjećajući radost svoga gospodara zbog uspješno obavljene misije, nestrpljivo je želio da krene; već sljedećeg jutra pošli su kući. Avram je boravio u Virsaveji, a Isak, koji je čuvao stada u okolini, vratio se u očev šator da sačeka poslanika iz Harana. »A bješe izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu i podigavši oči svoje ugleda kamile kako idu. I Reveka, podigavši oči svoje, ugleda Isaka, te skoči s kamile i reče sluzi: ko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: ono je gospodar moj! I ona uze pokrivalo i pokri lice. I pripovijedi sluga Isaku sve što je završio. I odvede je Isak u šator Sare, majke svoje, i uze Reveku i ona mu posta žena i omilje mu. I Isak se utješi za majkom svojom.”SPP 141.4

    Avram je bio svjestan posljedica sklapanja brakova između onih koji se boje Boga i onih koji to ne čine, od Kajinovih dana pa sve do svog vremena. Znao je posljedice svoga braka sa Agarom, ali i posljedice Ismailovog i Lotovog braka. Nedostatak Avramove i Sarine vjere doveo je do rođenja Ismaila, do miješanja pravedničkog sjemena s bezbožničkim. Očev uticaj na sina bio je potkopan uticajem majčinih idolopokloničkih rođaka i Ismailovim bračnim vezama s neznabožačkim ženama. Agarina ljubomora i ljubomora žena, koje je ona izabrala Ismailu, predstavljala je prepreku koju je Avram uzaludno pokušavao da savlada.SPP 141.5

    Pouke koje je Ismailo u ranom djetinjstvu primao od Avrama djelovale su na njegovo srce, ali se pod uticajem njegovih žena u porodici učvrstilo idolopoklonstvo. Odvojen od oca, ogorčen zbog sukoba i suparništva u domu lišenom ljubavi i strahopoštovanja prema Bogu, Ismailo je bio prinuđen da izabere život divljeg, pljačkaškog pustinjskog poglavice, čija će se ruka »dizati na svakoga i svačija na Njega”. (1. Mojsijeva 16,12) U kasnijim godinama on se pokajao zbog svojih zlih puteva i vratio očevom Bogu, ali se karakterni žig koji je utisnuo svom potomstvu nije mogao izbrisati. Njegovi potomci bili su moćan, ali žestok neznabožački narod, koji je uvijek uznemiravao i mučio Isakove potomke.SPP 142.1

    Lotova žena je bila sebična i bezbožna i svojim uticajem je uspjela da svog muža odvoji od Avrama. Da nije bilo nje, Lot ne bi ostao u Sodomu, lišen saveta mudrog, bogobojaznog patrijarha. Pod uticajem svoje žene i prijatelja koje je stekao u tom nemoralnom gradu, Lot bi bio otpadnik od Boga da nije bilo prethodnog vjernog Avramovog poučavanja. Lotov brak i njegov izbor Sodoma za boravište bili su prve karike u lancu događaja koji su donijeli zlo mnogim naraštajima.SPP 142.2

    Nijedna bogobojazna osoba ne može se bez opasnosti vezati za osobu koja to nije. »Hoće li dvojica ići zajedno ako se ne sastanu?« (Amos 3,3) Sreća i blagostanje u braku zavise od jedinstva bračnih drugova; ali, vjernici i nevjernici veoma se razlikuju u ukusima, sklonostima i namjerama. Oni služe različitim gospodarima, među kojima ne može da bude sloge. Bez obzira na to koliko su čista i prava nečija načela, uticaj nevjernog bračnog druga uvek će ga udaljavati od Boga.SPP 142.3

    Onaj koji je bračnu zajednicu osnovao prije obraćenja, obraćenjem je prihvatio još čvršću obavezu da bude vjeran svom bračnom drugu, bez obzira na razlike u vjerskim shvatanjima; Božji zahtjevi moraju biti iznad svih zemaljskih odnosa, makar se zbog toga hrišćanin morao izložiti nevoljama i zlostavljanju. Duhom ljubavi i krotkosti, ova vjernost svojim uticajem može da zadobije nevjernu stranu. Međutim, Biblija zabranjuje brakove hrišćana s nevjernicima. Gospodnje uputstvo glasi: »Ne vucite u tuđem jarmu nevjernika!” (2. Korinćanima 6,14.17.18)SPP 142.4

    Bog je ukazao Isaku veliku čast kada ga je izabrao da bude nasljednik obećanja preko kojeg će cijeli svijet biti blagosloven; ipak, kada mu je bilo četrdeset godina, pokorio se odluci svoga oca da svog iskusnog, bogobojaznog slugu ovlasti da mu izabere suprugu. Taj brak, onako kako je opisan u Bibliji, predstavlja prekrasnu sliku porodične sreće: »I odvede je Isak u šator Sare, majke svoje, i uze Reveku i ona mu posta žena i omilje mu. I Isak se utješi za majkom svojom.«SPP 143.1

    Kakve li razlike između Isaka i ponašanja mladih u naše vrijeme, čak i onih koji sebe smatraju hrišćanima! Mladi ljudi danas često misle da se samo njih dotiče kome će pokloniti svoju ljubav - da je to pitanje u koje se ni Bog ni roditelji ne smiju ni na koji način miješati. Mnogo prije istinske mentalne zrelosti misle da su dorasli da životnog saputnika biraju bez pomoći roditelja. Poslije samo nekoliko godina bračnog života obično uviđaju da su pogriješili, ali je tada uglavnom prekasno da se spriječe kobne posljedice, jer isti nedostatak mudrosti i samosavlađivanja, koji je doveo do prenagljenog izbora, sada doprinosi da se zlo pogoršava, sve dok se bračni odnos ne pretvori u bolni jaram. Mnogi su na taj način uništili svoju sreću u ovom životu i svoju nadu u budući život.SPP 143.2

    Ako bilo koju odluku treba pažljivo razmatrati, ako se ikada treba savjetovati sa starijima i iskusnijima, onda to treba činiti prilikom sklapanja braka; ako ćemo Bibliju ikada prihvatiti kao neophodnog savjetnika, ako ćemo u molitvi ikada traži ti božansko vodstvo, onda to moramo činiti prije nego što se s nekim povežemo za cijeli život.SPP 143.3

    Roditelji nikada ne smiju izgubiti iz vida da su odgovorni za sreću svoje djece. Isakovo prihvatanje očeve odluke bilo je rezultat vaspitanja koje ga je osposobilo da spremno prihvati život poslušnosti. Avram je zahtijevao od svoje djece da poštuju njegov roditeljski autoritet, ali je svojim primjerom pokazivao da taj autoritet ne teži da uspostavi sebičnu ili samovoljnu kontrolu, već da je utemeljen na ljubavi i da ima u vidu njihovo dobro i njihovu sreću.SPP 143.4

    Očevi i majke treba da shvate da su dužni da tako usmjeravaju naklonosti svoje djece da ona svoju ljubav poklone onima koji će im biti pravi životni saputnici. Treba da smatraju svojom dužnošću da riječima i primjerom, uz pomoć božanske milosti, još od najranijih godina, tako oblikuju karakter svoje djece da ona ostanu čista i plemenita i da vole ono što je pravo i dobro. Slični se međusobno privlače; slični se međusobno cijene. Neka se ljubav prema istini, neporočnosti i dobroti od prvih dana usađuje u dječju dušu; neka mladi traže društvo onih koji imaju te osobine!SPP 143.5

    Neka se roditelji trude da svojim karakterom i odnosima predstave ljubav i dobrotu svog nebeskog Oca. Neka naši domovi budu obasjani Sunčevom svjetlošću. To će našoj djeci više značiti od imanja i novca. Neka se ljubav prema domu razvija u njihovim srcima, tako da se kasnije u životu sjećaju doma svoga djetinjstva kao mjesta mira i sreće, mjesta sličnog Nebu. Svi članovi doma nemaju isti karakter i prirodu, pa će im se zato pružiti mnogobrojne prilike da pokažu strpljenje i popustljivost; ali, ljubavlju i samosavlađivanjem svi se mogu povezati vezama najčvršćeg jedinstva.SPP 144.1

    Istinska ljubav je uzvišeno i sveto načelo, potpuno različito od ljubavi koja se budi pod uticajem nagona i koja iznenada umire, kada se stavi na ozbiljnu probu. Vjernim obavljanjem dužnosti u roditeljskom domu mladi treba da se pripreme za svoj dom. Neka pokažu samoodricanje i ljubaznost, uslužnost i hrišćansko saosjećanje. Tako će se održati toplina ljubavi u srcu i onaj koji izađe iz takvog doma i stane na čelo svoje porodice znaće kako da usreći svoju izabranicu. Brak, umjesto da bude kraj njihove ljubavi, biće tek početak.SPP 144.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents