Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    58. Poglavlje—Proročkeškole

    Gospod je upravljao obrazovanjem Izrailjaca. Njegovo staranje nije se ograničavalo samo na njihove vjerske potrebe; sve što je uticalo na njihovo mentalno i tjelesno blagostanje bilo je obuhvaćeno božanskim proviđenjem i regulisano Božjim zakonom.SPP 520.1

    Bog je zapovijedio Jevrejima da svoju djecu uče Njegovim propisima i da im govore o svemu što je učinio za njihove očeve. To je spadalo u posebne dužnosti svih roditelja dužnosti koje nisu mogli prenijeti na druge. Očinska i materinska srca, nadahnuta ljubavlju, morala su se, umjesto bilo koga drugog, baviti vaspitanjem svoje djece. Misli o Bogu morale su se povezivati sa svim svakodnevnim događajima. O moćnim Božjim djelima izbavljenja svog naroda, i o obećanjima o Otkupitelju koji će doći morali su često da govore u domovima Izrailjaca; služenje simbolima i slikama doprinosilo je da se pouke još dublje urežu u pamćenje. Velike istine o Božjem proviđenju i budućem životu utiskivane su tako u mlade umove. Djeca su se navikavala da Boga vide u djelima prirode kao i u riječima otkrivenja. Zvijezde, drveće i cvijeće, dostojanstvene planine i bučni potoci sve je to govorilo o Stvoritelju. Svečano prinošenje i obredi u Svetilištu i izreke proroka sve to predstavljalo je božansko otkrivenje.SPP 520.2

    Tako je izgledalo Mojsijevo vaspitanje u skromnoj kolibi u Gesemu; tako je vjerna Ana učila Samuila, tako je rastao David u svom planinskom boravišti u Vitlejemu, i Danilo, prije nego što ga je progonstvo rastavilo od doma njegovih otaca. Tako je izgledalo i Isusovo djetinjstvo u Nazaretu; takvo je bilo vaspitanje koje je kao dijete, Timotije primio od svoje bake Loide i majke Evnikije (2. Timotiju 1,5; 3,15), učeći se istinama Svetoga pisma.SPP 520.3

    Sledeću mogućnost za obrazovanje mladi su dobili otvaranjem proročkih škola. Ako su željeli da se dublje upoznaju sa istinama iz Božje riječi i da traže mudrost odozgo da bi postali učitelji u Izrailju, te škole su im bile na raspolaganju. Otvarao ih je Samuilo da bi služile kao brana protiv sve veće pokvarenosti, da bi radile na moralnom i duhovnom uzdizanju mladih i obezbijedile blagostanje naroda podižući ljude sposobne da djeluju u strahu Gospodnjem kao starješine i savjetnici. Da bi ostvario cilj, Samuilo je okupljao grupe pobožnih, pametnih i vrijednih mladića. Zvali su ih proročkim sinovima. Oni su se družili sa Bogom, proučavali Njegovu riječ i Njegova djela, i mudrost odozgo je bila dodavana njihovim prirodnim sposobnostima. Nastavnici su im bili ne samo široko upoznati s Božjom istinom, već i čvrsto povezani s Bogom, ljudi koji su primili posebni dar Njegovog Duha, koji su zbog učenosti i pobožnosti uživali poštovanje i povjerenje naroda.SPP 520.4

    U Samuilovo vrijeme postojale su dvije takve škole jedna u Rami, prorokovom zavičaju, a druga u Kirijat-Jarimu, u kome je čuvan kovčeg. Druge su bile kasnije osnovane.SPP 521.1

    Učenici u tim školama su se sami izdržavali obrađujući zemlju ili baveći se nekim zanatom. U Izrailju to nije smatrano čudnim ili ponižavajućim; u stvari, smatrano je zločinom dozvoliti djetetu da odraste neupućeno u neki koristan rad. Prema Božjem naređenju svako dijete učilo je neki zanat, pa čak i djeca koja su se pripremala za svetu službu. Mnogi vjerski učitelji su se izdržavali radeći nešto. Čak i u vrijeme apostola, Pavle i Akila nisu uživali ništa manje poštovanja zato što su zarađivali praveći šatore.SPP 521.2

    Najvažniji predmeti u tim školama bili su Božji zakon, zajedno s uputstvima koja je dobio Mojsije, sveta istorija, sveta muzika i poezija. Način poučavanja veoma se razlikovao od načina u teološkim školama našeg vremena, u kojima mnogi učenici diplomiraju s manje stvarnog znanja o Bogu i biblijskim istinama od onoga koje su imali kada su se upisali. U tim školama u staro vrijeme, najviši cilj svih proučavanja bio je otkriti Božju volju i svoju dužnost prema Njemu. Na temelju izvještaja svete istorije proučavani su Gospodnji koraci. Objašnjavane su velike istine, predstavljene simbolima, a vjera se trudila da pronikne u samu srž cjelokupnog sistema Jagnje Božje koje će uzeti na sebe grijehe svijeta.SPP 521.3

    Gajen je i duh molitve. Učenici su se učili ne samo dužnosti molitve, već i kako da se mole, kako da uzađu pred svoga Stvoritelja, kako da pokažu vjeru u Njega, kako da razumiju i poslušaju savjete Njegovog Duha. Posvećenim umom iz božanske riznice izvlačili su nove i stare istine, a Božji Duh je otkrivan u proročanstvima i svetim pjesmama.SPP 521.4

    Muzika je služila svetim ciljevima, da uzdigne misli ka čistom, plemenitom i uzvišenom, da u duši probudi odanost i zahvalnost Bogu. Kakve li razlike između tog starog običaja i cilja kome se muzika sada često posvećuje! Koliki se služe ovim darom da uzdignu sebe, umjesto da proslave Boga! Ljubav prema muzici navodi neoprezne da se sjedine s ljubiteljima svijeta na zabavama koje je Bog zabranio svojoj djeci. Tako se ono što donosi velike blagoslove, kada se pravilno upotrijebi, preobrazilo u jedno od najuspješnijih sredstava kojima sotona odvraća misli od dužnosti i od razmišljanja o vječnim istinama.SPP 522.1

    Muzika predstavlja dio bogosluženja u nebeskim dvorima i mi se moramo potruditi, slaveći Boga pjesmama, da se što više približimo skladu nebeskih horova. Odgovarajuće uvježbavanje glasa predstavlja važan dio obrazovanja i ne smije se zanemariti. Pjevanje, kao dio vjerske službe, isto je toliko dio bogosluženja kao i molitva. Srce mora da osjeti duh pjesme da bi joj moglo dati pravi izraz.SPP 522.2

    Zaista postoji velika razlika između tih škola u kojima su predavali Božji proroci i savremenih obrazovnih ustanova! Kako je malo škola koje se ne upravljaju prema pravilima i običajima svijeta! Nedostaje odgovarajuće obuzdavanje i razumna disciplina. Nepoznavanje Božje riječi među ljudima koji sebe nazivaju hrišćanima je zastrašujuće. Površne priče, obični sentimentalizam umjesto pouka o moralu i religiji. Božanska pravednost i Njegova milost, ljepota svetosti i istinska nagrada za pravedan život, zao karakter grijeha i neminovnost njegovih strašnih posljedica, ništa se ne usađuje u um mladih, dok ih loše društvo odvodi na put zločina, razuzdanosti i raspusnosti.SPP 522.3

    Zar se savremeni vaspitači od starih jevrejskih škola ne bi mogli naučiti mnogim korisnim poukama? Onaj koji je stvorio čovjeka postarao se za njegov tjelesni, umni i duševni razvoj. Prema tome, stvarni uspjeh u obrazovanju zavisi od vjernosti s kojom ljudi ostvaruju Stvoriteljev plan.SPP 522.4

    Pravi cilj vaspitanja je obnavljanje Božjeg lika u duši. U početku je Bog stvorio čovjeka po svom obličju i dao mu mnoge plemenite sposobnosti. Njegov um je bio pravilno uravnotežen i sve snage njegovog bića bile su usklađene. Međutim, pad u grijeh i njegove posljedice izopačili su te darove. Grijeh je potamnio i skoro izbrisao Božji lik u čovjeku. Da bi ta slika bila obnovljena stvoren je plan spasenja, a čovjeku je darovan život kao vrijeme probe. Veliki cilj života je povratak čovjeka u stanje savršenstva u kome je bio kada je stvoren to je cilj u kojem se sjedinjuju svi ostali. Zadatak roditelja i učitelja u djelu vaspitanja i obrazovanja mladih je da podrže ovu božansku namjeru; čineći tako, oni postaju Bogu pomagači. (1. Korinćanima 3,9)SPP 522.5

    Čovjek je dobio Boga raznovrsne sposobnosti uma, duše i tijela da bi postigao najviši stepen savršenstva. Ali, ovaj proces ne smije se pretvoriti u sebično usavršavanje sebe radi, jer je Božji karakter, po čijem uzoru želimo da se oblikujemo, oličenje dobrote i ljubavi. Svaka sposobnost, svaka osobina koju nam je Stvoritelj poklonio, mora se upotrijebiti Njemu na slavu i za uzdizanje naših bližnjih. Upravo u tome ove osobine i nalaze svoju najčistiju, najplemenitiju i najradosniju primjenu.SPP 523.1

    Kada bi se ovom važnom načelu obratila pažnja koju zaslužuje, nastupile bi potpune promjene u nekim od metoda vaspitanja i obrazovanja. Umjesto da utiču na ponos i sebično častoljublje učenika da bi u njemu rasplamsali takmičarski duh, nastavnici bi morali da se potrude da probude ljubav prema dobroti i istini i ljepoti da probude želju za savršenstvom. Učenik bi se onda trudio da razvije božanske darove u sebi, ne zato da bi nadmašio druge, već da bi ispunio namjeru svoga Stvoritelja i da bi postao sličan Njemu. Umjesto da se upravlja prema zemaljskim mjerilima, ili da bude nadahnut željom za samouzdizanjem, koja unižava čovjeka i pretvara ga u duhovnog patuljka, on bi svoje misli usmjerio prema Stvoritelju sa željom da Ga upozna i da Mu postane sličan.SPP 523.2

    Početak je mudrosti strah Gospodnji i znanje je svetih stvari razum. (Priče 9,10) Veliki zadatak života je izgradnja karaktera, a poznavanje Boga je temelj svakog pravog vaspitanja i obrazovanja. Cilj nastavnikovog rada trebalo bi da bude znanje i oblikovanje karaktera u skladu s Njim. Božji zakon je slika Njegovog karaktera. Zato psalmista kaže: Jer su sve zapovijesti tvoje pravedne! Od zapovijesti tvojih postadoh razuman! (Psalam 119,172.104) Bog nam se otkrio u svojoj Riječi i u djelima stvaranja. Preko nadahnutih spisa i knjige prirode treba da steknemo znanje o Bogu.SPP 523.3

    Pravilo je da se um polako prilagođava temama o kojima smo ga naučili da razmišlja. Ukoliko je zauzet samo običnim problemima, zakržljaće i oslabiti. Ukoliko ga nikada ne obavezujemo da se bavi teškim problemima, on će poslije nekog vremena gotovo potpuno izgubiti sposobnost da se razvija. Kao vaspitna snaga Biblija je nenadmašna. U Božjoj riječi um nalazi teme za najdublje razmišljanje, za najplemenitije težnje. Biblija je najpoučnija istorija koju ljudi imaju u rukama. Ona izvire neposredno iz vječne istine, i božanska ruka sačuvala je njenu neiskvarenost tokom svih proteklih vjekova. Ona osvjetljava daleku prošlost u koju ljudsko istraživanje uzalud nastoji da prodre. U Božjoj riječi se suočavamo sa silom koja je postavila temelje Zemlji i razastrla nebo. Jedino u njoj možemo pronaći istoriju svoga roda nezagađenu ljudskim predrasudama ili ljudskom ohološću. U njoj su zabilježene borbe, porazi i pobjede najvećih ljudi ovog svijeta. U njoj se raspravlja o velikim problemima dužnosti i budućnosti. Ona razgrće veo koji razdvaja vidljivi od nevidljivog svijeta i daje nam priliku da sagledamo sukob između sila dobra i zla, od prvog grijeha, sve do konačne pobjede pravde i istine; u svemu se, u stvari, samo otkriva Božji karakter. Pobožno razmišljanje o istinama predstavljenim u Njegovoj riječi dovodi um učenika u vezu s Beskrajnim umom. Takvo razmišljanje ne samo da usavršava i oplemenjuje karakter, već kao neizbježnu posljedicu ima i jačanje i oživljavanje mentalnih sposobnosti.SPP 524.1

    Učenja Biblije utiču na čovjekovo napredovanje na svim područjima ovog života. Biblija otkriva načela koja predstavljaju kamen temeljac za blagostanje naroda načela od kojih zavisi uspjeh društva i održanje porodice načela bez kojih niko ne bi mogao da bude koristan, srećan i poštovan u ovom životu, niti bi se mogao nadati da će osigurati budući, besmrtni život. Nema položaja u životu, nema oblika ljudskog iskustva za koje proučavanje Biblije nije neophodna i važna priprema. Kada bi bila proučavana i slušana, Božja riječ bi svijetu dala ljude snažnijeg i djelotvornijeg uma od onih koji bi se stvorili najsavjesnijom primjenom svih pravila ljudske filozofije. Ono bi dalo ljude snage i čvrstine karaktera, oštrih zapažanja i zdravog rasuđivanja ljude koji bi bili na čast Bogu i na blagoslov svijetu.SPP 524.2

    Prilikom izučavanja nauke treba da stičemo znanje o Stvoritelju. Svaka prava nauka je samo tumačenje božanskog rukopisa u materijalnom svijetu. Nauka na temelju svojih istraživanja iznosi samo nove dokaze o Božjoj mudrosti i sili. Ako se pravilno shvate, i knjiga prirode i pisana Riječ upoznaju nas s Bogom otkrivajući nam neke od mudrih i korisnih zakona preko kojih On djeluje.SPP 525.1

    Učenik treba da nauči da vidi Boga u svim djelima stvaranja. Nastavnici treba da slijede primjer Velikog učitelja, koji se poznatim prizorima iz prirode služio kao slikama da njima na jednostavan način objasni svoja učenja i da ih tako još dublje ureže u misli slušalaca. Ptice koje cvrkuću na zelenim granama, cvijeće u dolinama, veličanstveno drveće, plodna polja, proklijalo zrnevlje, gola zemlja, Sunce na zalasku koje svojim zlatnim zracima obasjava nebo sve mu je to služilo kao sredstvo za poučavanje. On je povezivao vidljiva Stvoriteljeva djela s riječima života koje je izgovarao, tako da se svaki put, kada se ti predmeti pojave pred slušaocima, njihove misli vrate na pouke o istini koje je On povezao s njima.SPP 525.2

    Pečat Božanstva, koji se vidi na stranicama otkrivenja vidi se i na veličanstvenim planinama, plodnim dolinama, na širokom, dubokom okeanu. Djela prirode govore čovjeku o ljubavi njegovog Stvoritelja. On nas je povezao sa sobom bezbrojnim znacima i na nebu i na zemlji. Ovaj svijet nije samo tuga i bijeda. Bog je ljubav, napisano je na svakom pupoljku, na laticama svakog cvijeta, na stabljiki svake travke. Iako zbog grijeha zemlja donosi trnje i čkalj, ima i cvjetova na čkalju, a trnje je sakriveno ružama. Sve u prirodi svjedoči o nježnom, očinskom staranju našega Boga i o Njegovoj želji da usreći svoju djecu. Njegove zabrane i Njegovi nalozi nisu sračunati da pokažu samo Njegovu vlast, već i da On u svemu što čini ima u vidu dobrobit svoje djece. On ne traži od njih da odbace bilo šta što je u njihovom interesu.SPP 525.3

    Mišljenje koje preovladava u nekim društvenim krugovima da vjera ne doprinosi zdravlju ili sreći u ovom životu, jedna je od najpogubnijih zabluda. Pismo kaže: Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. (Priče 19,23) Koji čovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro. Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prevarne riječi. Kloni se oda zla, i čini dobro, traži mira i idi za njim. (Psalam 34,12-14) Riječi mudrosti su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. (Priče 4,22)SPP 525.4

    Istinska religija dovodi čovjeka u sklad s Božjim zakonima, fizičkim, mentalnim i moralnim. Ona propovijeda vladanje sobom, vedrinu, umjerenost. Religija oplemenjuje um, pročišćava ukus, posvećuje razum. Ona čini da duša postaje učesnik u neporočnosti Neba. Vjera u Božju ljubav i svemoćno proviđenje olakšava terete zabrinutosti i straha. Ona ispunjava radošću i zadovoljstvom i onoga koji živi u najpovoljnijim okolnostima, ali i onoga u najskromnijim. Religija neposredno unapređuje zdravlje, produžava život i povećava naše uživanje u svim njegovim blagoslovima. Ona duši otvara nepresušni izvor sreće. O, kada bi oni koji nisu izabrali Hrista shvatili da im On nudi nešto beskrajno veće od onoga što sami žele da dobiju. Čovjek čini svojoj duši nepravdu i štetu, kada misli i djeluje suprotno Božjoj volji. Nikakva stvarna radost ne može se naći na putu koji je zatvorio Onaj koji zna šta je najbolje i koji se stara o dobru svojih stvorenja. Prestup vodi u bijedu i uništenje; dok su putevi mudrosti mili puti i sve staze njene mirne. (Priče 3,17)SPP 526.1

    Proučavanje sistema tjelesne, ali i vjerske obuke u jevrejskim školama može donijeti koristi. Vrijednosti te obuke se ne cijene dovoljno. Između uma i tijela postoji tijesna veza. Da bi se zadovoljila visoka mjerila moralnih i intelektualnih dostignuća moraju se poštovati zakoni koji upravljaju fizičkim bićem. Da bi bio izgrađen snažan, uravnotežen karakter, moraju se vježbati i razvijati i mentalne i fizičke snage. Koji bi predmet proučavanja mogao za mlade biti važniji od onoga koji se bavi čudesnim organizmom koji nam je Bog dao i zakonima koji nam pomažu da ga održimo u dobrom zdravlju.SPP 526.2

    Danas, kao i u vrijeme starog Izrailja, svaki mladić trebalo bi da bude upoznat sa svakodnevnim dužnostima. Svako bi trebalo da stekne iskustvo u fizičkom radu da bi njime, ukoliko bude neophodno, mogao osigurati sredstva za život. To je važno, ne samo kao sredstvo pomoću koga se mogu izbjeći životne nedaće, već i zbog uticaja na fizički, mentalni i moralni razvoj. Čak i ukoliko neko nikada ne bude morao da pribjegne fizičkom radu da bi zadovoljio svoje životne potrebe, neophodno je da nauči da radi. Bez fizičkih napora niko ne može sačuvati zdravu konstituciju i čelično zdravlje; disciplina koju nameće dobro organizovani rad isto je tako važna za oblikovanje jakog i aktivnog uma i plemenitog karaktera.SPP 526.3

    Svaki učenik bi svakoga dana morao da odvoji dio svog vremena za aktivni rad. Tako će marljivost preći u naviku, razviće se samopouzdanje, a mlada osoba biće zaštićena od mnogih zala i ponižavajućih običaja koji nastaju kao posljedica lenjosti. Sve to biće u skladu s najvažnijim ciljem vaspitanja. Naime, kada podstičemo na aktivnost, marljivost i neporočnost usaglašavamo se sa svojim Stvoriteljem.SPP 527.1

    Uputimo mlade da shvate cilj s kojim su stvoreni, naime, da budu na čast Bogu i na blagoslov svojim bližnjima! Pomozimo im da cijene nježnu ljubav koju nebeski Otac pokazuje prema njima i uzvišeni položaj za koji ih disciplina ovog života mora pripremiti! Naučimo ih da cijene dostojanstvo i čast na koje su pozvani, čast da postanu Božja djeca, i hiljade će prezrivo odbaciti niske i sebične ciljeve i nerazumna zadovoljstva koja su ih dotada zaokupljala. Oni će naučiti da mrze grijeh i da ga se čuvaju, ne zato što se nadaju nagradi ili boje kazne, već zato što su duboko svjesni njegove niskosti, što znaju da bi on unizio njihove bogomdane sposobnosti, da bi predstavljao mrlju na njihovoj zrelosti, po kojoj su slični Bogu.SPP 527.2

    Bog ne poziva mlade da se odreknu svojih težnji. Odlike karaktera koje čovjeka čine uspješnim i cijenjenim u društvu neodoljiva čežnja da dosegne neko veće dobro, nesavladiva odlučnost, marljivi napor, neumorna istrajnost ne smiju se odbaciti. Božjom milošću oni se moraju usmjeriti na postizanje ciljeva koji su toliko uzvišeniji od običnih sebičnih i prolaznih interesa koliko je nebo više od Zemlje. Vaspitanje započeto u ovom životu biće nastavljeno u životu koji će doći. Prekrasna Božja djela, dokazi Njegove mudrosti i snage prilikom stvaranja i održavanja svemira, beskrajna tajna ljubavi i mudrosti u planu otkupljenja, iz dana u dan otkrivaće se umu u novoj ljepoti. Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube. (1. Korinćanima 2,9) Čak i u ovom životu možemo sagledati Njegovu prisutnost i osjetiti radost zajedništva s Nebom, ali ćemo savršenstvo te radosti i blagoslova osjetiti tek u vječnosti. Samo će vječnost moći da otkrije slavnu budućnost koju može dosegnuti čovjek, obnovljen po Božjem obličju.SPP 527.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents