Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    65. Poglavlje—Davidova Velikodušnost

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 22,20-23; 23 do 27)

    Posle Saulovog surovog pokolja Gospodnjih sveštenika jedan sin Ahimeleha, sina Ahitovova, po imenu Avijatar, pobježe Davidu. I Avijatar javi Davidu da je Saul pobio sveštenike Gospodnje. A David reče Avijataru: znao sam onoga dana kada je bio ondje Doik Idumejac da će zacijelo kazati Saulu; ja sam kriv za sve duše doma oca tvojega. Ostani kod mene, ne boj se, jer ko traži moju dušu, tražiće i tvoju; kod mene ćeš biti sačuvan.SPP 578.1

    I dalje bježeći pred vladarevim poterama, David nije mogao da nađe mjesto u kome bi se osjećao spokojnim i sigurnim. Grad Keilu njegovi hrabri momci su spasili od filistejskih pljačkaša, ali nisu se mogli osjećati sigurnim čak ni u mjestu koje su oslobodili. Iz Keile su prešli u pustinju Zif.SPP 578.2

    U to vrijeme, kada je David na svom putu doživljavao tako malo svijetlih trenutaka, obradovao se Jonatanovoj iznenadnoj posjeti koji, je nekako saznao za njegovo skrovište. Dragocjeni su bili zajednički trenuci dvojice prijatelja. Ispričali su jedan drugome svoja iskustva i Jonatan je ohrabrio Davida govoreći: Ne boj se, jer te neće stići ruka Saula oca mojega, nego ćeš carovati nad Izrailjem, a ja ću biti drugi za tobom, i Saul, otac moj, zna to! Dok su razgovarali o prekrasnim iskustvima koja je David stekao s Bogom, progonjeni bjegunac se veoma ohrabrio. I učiniše njih dvojica vjeru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kući svojoj.SPP 578.3

    Posle Jonatanove posjete, David je hrabrio svoju dušu pjesmama hvale, prateći svoj glas zvucima harfe, dok je pjevao:SPP 578.4

    U Gospoda se uzdam,
    Zašto govorite mojoj duši:
    Leti u goru kao ptica!
    Jer evo grešnici nategoše luk,
    Zapeše strijelu svoju za tetivu,
    Da iz mraka strijeljaju prave srcem. Kad su raskopani temelji,
    Šta će činiti pravednik?
    Gospod je u svetom dvoru svom,
    Presto je Gospodnji na nebesima,
    Oči njegove gledaju,
    Vjeđe njegove ispituju sinove čovečije.
    Gospod ispituje pravednoga,
    A bezbožnoga i kojemu je milo činiti zlo
    Nenavidi duša njegova.
    SPP 578.5

    Psalam 11,1-5.

    Zifeji, u čije se divlje predjele David preselio iz Keile, poslali su poruku Saulu u Gavaju da znaju gdje se David krije i da su spremni da ga dovedu do njegovog utočišta. Međutim, David je, saznavši za te namjere, promijenio položaj i potražio sklonište u planinama između Maona i Mrtvog mora.SPP 579.1

    Poruka je ponovo bila poslana Saulu: Eno Davida u pustinji Engadskoj! Tada uze Saul tri tisuće ljudi izabranih iz svega Izrailja i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze. David je imao samo šest stotina ljudi pod komandom, dok je Saul napredovao prema njemu s tri hiljade vojnika. U jednoj skrivenoj pećini sin Jesejev i njegovi ljudi čekali su božanska uputstva. Dok je Saul prodirao uz planinu, skrenuo je s puta i sam ušao u pećinu u kojoj su se sakrivali David i njegovi ljudi. Kada su ga Davidovi momci ugledali, počeli su nagovarati Davida da ga ubije. Činjenicu da se vladar sada nalazio u njihovoj vlasti, tumačili su kao siguran dokaz da im je sam Gospod predao neprijatelja i da ga mogu ubiti. David je bio u iskušenju da prihvati to mišljenje, ali se javio glas savjesti, koji mu je rekao: Ne diži ruku svoju na pomazanika Gospodnjega!SPP 579.2

    Davidovi ljudi nisu bili spremni da ostave Saula na miru, pa su podsjetili svog zapovjednika na Božje riječi: Evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da učiniš s njime što ti je volja! I David usta, te polako odsječe skut Saulu. Kasnije ga je savjest, međutim, uznemiravala, što je oštetio čak i odjeću svog vladara.SPP 579.3

    Saul je ustao i izašao iz pećine da nastavi traganje, kada je iznenada čuo glas koji ga je pozivao: Care gospodine! Kada se okrenuo da vidi ko ga poziva, gle, bio je to sin Jesejev, čovjek koga je tako dugo pokušavao da uhvati i ubije. David se poklonio vladaru, priznajući ga za gospodara. A onda se obratio Saulu: Zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: evo, David traži zlo tvoje? Evo, danas vidješe oči tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj pećini i rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: neću dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji! Evo, oče moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; odsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj i da ti nisam zgriješio, a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš.SPP 579.4

    Kada je čuo Davidove riječi, Saul je postao svjestan svoje niskosti. Morao je da prizna da David govori istinu. Bio je duboko dirnut kada je shvatio da je potpuno bio u vlasti čovjeka čiju je smrt priželjkivao. David je stajao pred njim mirne savjesti, svjestan svoje nevinosti. Uzbuđen, pokajnički je uzviknuo: Je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj, zaplaka. I reče Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi učinio... ko bi našavši neprijatelja svojega pustio ga da ide dobrim putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi učinio danas. I sada, evo, znam da ćeš zacijelo biti car, i jako će biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo. David se zakleo Saulu da će, kada postane vladar, biti milostiv prema njegovom domu i da neće istrijebiti njegovo ime.SPP 580.1

    Znajući kako se Saul ranije ponašao, David nije imao povjerenja u njegova obećanja, niti nade da će njegovo pokajničko ponašanje biti dugog vijeka. Zato je, kada se Saul vratio kući, David ostao u svojim planinskim utvrđenjima.SPP 580.2

    Neprijateljstvo koje oni koji su se predali sotoninoj vlasti osjećaju prema Božjim slugama ponekad se pretvara u pomirljivost ili čak u naklonost, samo ta promjena nije uvek trajna. Pošto su zlonamjerni ljudi činili i govorili zlo protiv Gospodnjih slugu, svijest da su pogriješili ponekad se duboko urezuje u njihov um. Gospodnji Duh se bori s njima i oni ponižavaju svoje srce pred Gospodom i pred onima čiji su uticaj pokušavali da potkopaju, pa minjaju svoje ponašanje prema njima. Ali, kada ponovo otvore vrata došaptavanjima nečastivoga, stare sumnje oživljavaju, staro neprijateljstvo se budi, i oni se ponovo prihvataju istog posla zbog koga su se kajali i koji su privremeno odbacili. Ponovo govore zlo, optužujući i najogorčenije osuđujući upravo one kojima su ponizno priznali svoj grijeh. Sotona tada može ove duše da upotrijebi mnogo uspješnije nego ranije, zato što su pogriješili protiv mnogo jasnijeg vidjela.SPP 580.3

    U tome umre Samuilo i sabra se sav Izrailj i plakaše za njime i pogreboše ga u domu njegovu u Rami. Samuilova smrt smatrana je nenadoknadivim gubitkom za izrailjski narod. Veliki i dobri prorok i istaknuti sudija pao je kao žrtva smrti i žalost naroda bila je duboka i iskrena. Od mladosti Samuilo je išao pred Izrailjem u čestitosti svoga srca; iako je Saul bio priznat kao vladar, Samuilo je imao mnogo snažniji uticaj od njega, jer mu je život bio obilježen vjernošću, poslušnošću i odanošću. Čitamo da je sudio Izrailju čitavog života.SPP 581.1

    Kada su Izrailjci uporedili Saulovo ponašanje sa Samuilovim, shvatili su koliko su pogriješili kada su tražili vladara da se ne bi razlikovali od okolnih naroda. Mnogi su sa strahom gledali stanje u društvu čija je iskvarenost rasla pod uticajem kvasca bezvjerja i bezbožnosti. Primjer njihovog vladara imao je dalekosežan uticaj i Izrailj je imao dovoljno razloga da žali što je Samuilo umro.SPP 581.2

    Narod je izgubio osnivača i upravitelja svojih svetih škola, ali ni to nije bilo sve. Izgubio je čovjeka kome se obraćao, kada se našao u velikim nevoljama izgubio je onoga koji je stalno posredovao pred Bogom i zalagao se za narodne interese. Samuilovo posredovanje narodu je ulivalo osjećanje sigurnosti, jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoći. (Jakov 5,16) Narod se sada osjećao kao da ga je Bog odbacio. Car mu je izgledao kao čovjek na granici ludila. Pravda je bila izopačena, a red se pretvorio u zbrku.SPP 581.3

    Upravo u vrijeme kada su unutrašnji sukobi razdirali narod, kada je smireni, bogobojazni Samuilov savjet izgledao najpotrebniji, Bog je svog ostarjeloga slugu pozvao na počinak. Gorke misli obuzimale su narod dok je posmatrao tiho mjesto njegovog počinka i sjećao se svoje nepromišljenosti kada ga je odbacio kao svog vođu, jer je njegova veza s Nebom bila tako čvrsta da je izgledalo kao da i sam Izrailj povezuje s Gospodnjim prijestolom. Upravo je Samuilo naučio Izrailjce da vole i slušaju Boga; ali sada kada više nije bio među živima, narod je osjetio da je prepušten na milost i nemilost vladaru koji se pridružio sotoni i koji želi da ga odvoji od Boga nebeskoga.SPP 581.4

    David nije mogao da prisustvuje Samuilovom pogrebu, ali je žalio za njim duboko i iskreno kao što bi odani sin žalio za svojim nježnim ocem. Znao je da je Samuilova smrt raskinula još jedan obruč koji je ograničavao Saulove postupke, pa se osjetio mnogo nesigurnijim nego za vrijeme prorokovog života. David je iskoristio priliku da potraži sigurnije prebivalište, pa je pobjegao u pustinju Faran. Na tom mjestu je ispjevao svoj sto dvadeseti i sto dvadeset i prvi psalam. U toj nenastanjenoj divljini, shvatajući da je prorok mrtav i da je vladar njegov neprijatelj, pjevao je:SPP 582.1

    Pomoć je meni od Gospoda,
    Koji je stvorio nebo i zemlju,
    Neće dati da popuzne noga tvoja,
    Ne dremlje čuvar tvoj.
    Gle, ne dremlje i ne spava čuvar Izrailjev...
    Gospod će te sačuvati od svakoga zla,
    Sačuvaće dušu tvoju Gospod.
    Gospod će čuvati ulazak tvoj,
    I izlazak tvoj odsad i dovijeka!
    SPP 582.2

    Psalam 121,2-8.

    Dok su David i njegovi ljudi boravili u Faranskoj pustinji, štitili su od napada razbojnika stada krupne i sitne stoke bogataša po imenu Navala, koji je imao velike posjede u tom kraju. Naval je bio Halevov potomak, ali njegovo srce bilo je surovo i pohlepno.SPP 582.3

    Bilo je to u vrijeme striže ovaca, u doba kada su sva vrata bila otvorena gostima i došljacima. David i njegovi ljudi veoma su oskudijevali u hrani. U skladu s tadašnjim običajima sin Jesejev je poslao desetoricu mladih ljudi Navalu da ga pozdrave u ime svoga vođe. Trebalo je da dodaju: Zdravo, i mir da ti je, i domu tvojemu da je mir i svemu što imaš da je mir! Čuo sam da strižeš ovce, pastiri su tvoji bivali kod nas i ne učinismo im nepravde i ništa im nije nestalo dokle god bijahu na Karmilu. Pitaj sluge svoje i kazaće ti. Neka ovi momci nađu milost pred tobom, jer dođosmo u dobar dan. Daj slugama svojim i Davidu sinu svojemu što ti dođe do ruke.SPP 582.4

    David i njegovi ljudi bili su kao zaštitni zid Navalovim pastirima i stadima; sada je taj bogataš bio pozvan da od svoga obilja odvoji nešto čime će zadovoljiti potrebe onih koji su mu učinili dragocjene usluge. David i njegovi ljudi mogli su sami da uzmu iz stada goveda i ovaca, ali nisu htjeli. Ponašali su se kao pošteni ljudi. Njihova ljubaznost, na žalost, nije uticala na Navala. Odgovor koji je poslao Davidu otkriva njegov karakter: Ko je David? I ko je sin Jesejev? Danas ima mnogo sluga koji bježe od svojih gospodara. Eda li ću uzeti hljeb svoj i vodu svoju i meso što sam poklao za ljude koji mi strigu ovce i dati ljudima za koje ne znam odakle su?SPP 582.5

    Kada su se mladići vratili praznih ruku i ispričali svoju priču Davidu, on se razljutio. Zapovijedio je svojim ljudima da se opreme za bitku; jer je odlučio da kazni čovjeka koji mu je uskratio ono na što je imao pravo, a onda tome dodao i uvredu. Ovaj prenagljeni potez više je odgovarao Saulovom nego Davidovom karakteru, ali sin Jesejev još je morao da se u školi nevolje nauči strpljenju.SPP 583.1

    Pošto je Naval otpustio Davidove momke, jedan od njegovih slugu požurio je Avigeji, njegovoj ženi, i ispričao joj šta se dogodilo. Kazao je: Evo, David posla iz pustinje poslanike da pozdravi gospodara našega, a on ih otjera. A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, niti nam učiniše krivo, niti nam čega nesta dokle god bijasmo kod njih u polju. Nego nam bijahu zidovi i noću i danju, dokle god bijasmo kod njih pasući ovce. Zato sada gledaj i promisli šta ćeš učiniti, jer je gotovo zlo gospodaru našemu i svemu domu njegovu.SPP 583.2

    Ne savjetujući se sa svojim mužem i ne govoreći mu ni riječi o svojim namjerama, Avigeja je odvojila obilnu količinu namirnica koju je natovarila na magarce i poslala naprijed po slugama, a onda je i sama krenula da se sretne s Davidom. Sreli su se u podnožju jednog brijega. A kada Avigeja ugleda Davida, brže siđe s magarca i pade pred Davidom na lice svoje i pokloni se do zemlje; i padnuvši mu k nogama reče: na meni, gospodaru, neka bude krivica, ali da progovori sluškinja tvoja tebi, i čuj riječi sluškinje svoje. Avigeja je pozdravila Davida s toliko poštovanja kao da se obraća krunisanom vladaru. Naval je prezrivo uzviknuo: Ko je David? Međutim, Avigeja ga je nazvala svojim gospodarem. Ljubaznim riječima pokušala je da utiša njegova povrijeđena osjećanja, založila se pred njim za svoga muža. Bez ikakvog razmetanja ili oholosti, već s mnogo mudrosti i božanske ljubavi, Avigeja je otkrila snagu odanosti svom domu; objasnila je Davidu da neljubaznost njenog muža uopšte ne znači da on ima nešto lično protiv njega, već da je to jednostavno odraz njegove nesrećne i sebične prirode.SPP 583.3

    Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, Gospod ti ne da da ideš na krv i da se osvetiš svojom rukom. Zato sada neka bude neprijateljima tvojim kao Navalu. Avigeja nije sebi pripisala zaslugu što je odgovorila Davida od njegove prenagljene odluke, već je Gospodu odala čast i slavu. Ponudila je zatim svoje bogate zalihe kao žrtvu pomirnicu Davidovim ljudima, ali se i dalje zalagala kao da je sama kriva što je uzavreo gnjev njihovog vođe.SPP 584.1

    Nastavila je: Oprosti sluškinji svojoj krivicu, jer će Gospod zacijelo načiniti tvrdu kuću gospodaru mojemu, jer ratove Gospodnje vodi gospodar moj, i nije se našlo zlo na tebi nikada za tvojega vijeka. Avigeja je prikriveno nagovijestila Davidu šta treba da čini. On treba da vodi Gospodnje bitke. Ne treba da traži osvetu zbog ličnih razloga, čak i kada ga progone kao izdajnika. Kazala je još: I da ustane čovjek da te goni i da traži dušu tvoju, duša će gospodara mojega biti svezana u svežnju živih kod Gospoda Boga tvojega... i kada Gospod učini gospodaru mojemu svako dobro koje ti je obrekao, i postavi te vođom Izrailju, neće ti biti spoticanja ni sablazni srcu gospodara mojega da je prolio krv ni za što i da se sam osvetio gospodar moj. I kada učini Gospod dobro gospodaru mojemu, opomenućeš se sluškinje svoje. (1. Samuilova 25,29-31)SPP 584.2

    Ove riječi mogla je da izgovori jedino osoba koja je mudrost dobila s Neba. Avigejina pobožnost, slično mirisu cvijeta, širila se od nje slobodno i izrazom lica i riječju i djelom. Duh Sina Božjega nastavao je u njenoj duši. Njen govor, začinjen ljupkošću, pun ljubaznosti i spokoja, širio je nebeski uticaj. Davidova bolja priroda se probudila i on je zadrhtao pri pomisli kakve bi posljedice mogla imati njegova prenagljena odluka. Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati. (Matej 5,9) O, kada bi bilo mnogo više osoba sličnih ovoj ženi Izrailjki, koje će blažiti ranjena osjećanja, spriječavati nagle odluke, obuzdavati velika zla riječima smirene i pravilno usmjerene mudrosti!SPP 584.3

    Posvećeni hrišćanski život uvek širi svjetlost i utjehu i mir. On je obilježen neporočnošću, taktičnošću, jednostavnošću i korisnošću. On se nalazi pod upravom nesebične ljubavi koja posvećuje njegov uticaj. On je pun Hrista, ostavlja za sobom svjetao trag kud god njegov nosilac prolazi. Avigeja je bila mudar savjetodavac i kritičar. Davidov gnjev je nestao pod silom njenog uticaja i razumnog zaključivanja. Uvjerio se da nije donio mudru odluku i da je privremeno izgubio vlast nad sobom.SPP 584.4

    Skrušena srca primio je ukor, u skladu sa svojim riječima: Neka me bije pravednik, to je milost, neka me ukorava, to je ulje na glavu moju! (Psalam 141,5) Izrazio joj je svoju zahvalnost i dao blagoslov što mu je dala dobar savjet. Ima mnogo onih koji, kada dobiju ukor, smatraju da je pohvalno već i to ako ga prime bez protivljenja; ali, kako su rijetki oni koji ukor primaju zahvalna srca i blagosiljaju one koji pokušavaju da ih odgovore od loših poteza.SPP 585.1

    Kada se vratila kući, Avigeja je zatekla Navala i njegova goste na velikoj gozbi, koja se pretvorila u raspusnu pijanku. Sve do sljedećeg jutra nije obavijestila muža šta se sve događalo za vrijeme njenog razgovora s Davidom. Naval je bio kukavica i kada je shvatio kako ga je blizu smrti dovela njegova ludost, ostao je oduzet. Uvjeren da će David ipak krenuti da se osveti, bio je tako užasnut da je pao u stanje bespomoćne neosjetljivosti. Posle deset dana je umro. Život koji mu je Gospod dao poslužio je samo na prokletstvo svijetu. Usred njegovog orgijanja i veselja, Bog mu je rekao, kao i onom bogatašu iz Hristove priče: Ovu noć uzeću dušu tvoju od tebe! (Luka 12,20)SPP 585.2

    David se kasnije oženio Avigejom. On je već imao jednu ženu, ali su običaji naroda toga vremena izopačili njegovo prosuđivanje i uticali na njegove postupke. Čak su i veliki i dobri ljudi griješili povodeći se za običajima svijeta. Gorke posljedice uzimanja mnogih žena, bolno su se osjećale u čitavom Davidovom životu.SPP 585.3

    Poslije Samuilove smrti, David je nekoliko mjeseci bio miran. Ponovo se povukao u pustinju Zif; ali, njegovi neprijatelji, nadajući se da će zadobiti carevu naklonost, poslali su vijest o Davidovom dolasku. Ova poruka ponovo je probudila demona strasti koji je dremao u Saulovim grudima. Još jednom je okupio svoje vojnike i poveo ih u potjeru za Davidom. Međutim, prijateljske uhode odmah su obavijestile sina Jesejeva da ga Saul progoni. Uzevši nekoliko ljudi David je krenuo da pronađe logor svoga neprijatelja. Noć se već spustila kada se, pažljivo stupajući, približio logoru i ugledao šatore vladara i njegovih slugu. Niko ga nije opazio, jer je cio logor već spavao dubokim snom. David je pozvao svoje prijatelje da ga prate do samog centra neprijateljskog logora. Odgovarajući na njegovo pitanje: Ko će sići sa mnom k Saulu u oko? Avisaj je odmah odgovorio: Ja ću sići s tobom!SPP 585.4

    U dubokoj sijenci brežuljaka, David i njegov pratilac ušli su u neprijateljski logor. Dok su se trudili da ustanove tačan broj protivničkih vojnika, naišli su na zaspalog Saula, kraj kojega je bilo zabodeno njegovo koplje, dok mu je čaša za vodu stajala pored glave. Uz njega je ležao Avenir, njegov vrhovni zapovjednik, a svuda oko njih bili su vojnici, u dubokom snu. Avisaj je podigao koplje, govoreći Davidu: Danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke; zato sada da ga pribijem kopljem svojim za zemlju samo jednom, neću više! Čekao je samo na odobrenje; ali je onda čuo šapat: Nemoj ga ubiti, jer ko će podignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i biti prav?... Tako živ bio Gospod, Gospod će ga ubiti ili će doći dan njegov da umre ili će izaći u boj i poginuti. Ne dao mi Bog da dignem ruku svoju na pomazanika Gospodnjega! Nego, uzmi sada koplje što mu je čelo glave i čašu za vodu, pa da idemo. I David uze koplje i čašu za vodu, što bješe čelo glave Saulove i otidoše, i niko ih ne vidje i ne osjeti, niti se koji probudi, nego svi spavahu, jer bješe napao na njih tvrd san od Gospoda. Gospodu je lako da oslabi najjačega, da uzme razum najmudrijemu, da nadmudri vještinu najbudnijega!SPP 586.1

    Kada se našao na bezbjednoj udaljenosti od logora, David je stao na vrh jednog brijega i snažnim glasom, dozivajući Avenira i njegove vojnike, viknuo: Nisi li ti junak? I ko je kao ti u Izrailju? Zašto nisi čuvao cara gospodara svojega? Jer je išao jedan od naroda da ubije gospodara tvojega? Nisi dobro radio. Tako živ bio Gospod zaslužili ste smrt što niste čuvali gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj gde je koplje carevo i čaša za vodu što mu bješe čelo glave? Tada Saul pozna glas Davidov i reče: je li to tvoj glas, sine Davide? A David reče: moj je glas, care gospodaru! Zašto gospodar moj goni slugu svojega? Jer, šta sam učinio? I kakvo je zlo u ruci mojoj? Zato sada, care, gospodaru moj, poslušaj riječi sluge svojega. Priznanje se ponovo otelo s vladarevih usana: Zgriješio sam, vrati se, sine Davide, neću ti odsele činiti zla, kada ti danas draga bi duša moja; evo, ludo sam radio i pogriješio sam veoma! A David odgovori i reče: evo koplja careva, neka dođe neki od momaka i neka ga uzme! Iako je Saul izrekao obećanje: Neću ti više činiti zla, David se nije predao u njegove ruke.SPP 586.2

    Ovaj drugi slučaj Davidovog poštovanja carevog života ostavio je mnogo snažniji utisak na Saula i izmamio od njega poniznije priznanje vlastite krivice. Bio je zaprepašćen i savladan pokazivanjem takve ljubaznosti. Rastajući se od Davida, Saul je uzviknuo: Da si blagosloven, sine moj Davide! Izvršićeš i nadvladaćeš! Ali, sin Jesejev nije gajio preveliku nadu da će car dugo izdržati u takvom raspoloženju.SPP 587.1

    Istinsko pomirenje sa Saulom njemu je izgledalo kao nedostižan cilj. Činilo mu se da će na kraju ipak pasti kao žrtva careve zlovolje. Odlučio je zato da ponovo potraži utočište u filistejskoj zemlji. Sa šest stotina ljudi pod svojom komandom, prešao je na teritoriju Ahisa, vladara Gata.SPP 587.2

    Svoje uvjerenje da će Saul svakako ostvariti svoju ubilačku namjeru, David je stvorio ne pitajući Boga za savjet. Naime, čak i kada se Saul trudio da ga uništi, Gospod je djelovao da mu osigura carstvo. Bog ostvaruje svoje planove, iako su oni za ljudsko oko tajanstveni. Ljudi nisu u stanju da shvate Božje puteve, jer vide samo ono što im je pred očima. Probe, nevolje i iskušenja, sve ono što Bog dozvoljava da ih zadesi, proglašavaju nečim što je protiv njih, nečim što će izazvati njihovu propast. Tako je i David gledao na ono što se vidi, a ne na Božja obećanja. Sumnjao je da će se ikada popeti na prijesto. Duge nevolje zamorile su njegovu vjeru i iscrpile njegovo strpljenje.SPP 587.3

    Gospod nije poslao Davida da zaštitu potraži od Filisteja, najogorčenijih izrailjskih neprijatelja, jer će taj narod do kraja ostati njegov najžešći protivnik. Ipak je sada, u vrijeme nevolje, prebjegao k njima da od njih potraži pomoć. Potpuno izgubivši povjerenje u Saula i one koji su bili na njegovoj strani, predao se neprijateljima svoga naroda. David je bio hrabar vojskovođa, dokazao se kao mudar i uspješan ratnik; ali je radio upravo protiv svojih interesa kada je prešao Filistejima. Bog ga je izabrao da svoju zastavu podigne u zemlji Judinoj, i samo ga je nedostatak vjere naveo da napusti svoje stražarsko mjesto bez izričite Gospodnje zapovijesti.SPP 587.4

    David je nepovjerenjem uvrijedio Boga. Filisteji su se plašili Davida mnogo više nego Saula i njegove vojske. Stavivši se pod njihovu zaštitu, on im je otkrio slabost svoga naroda. Tako je ohrabrio te nemilosrdne protivnike da ugnjetavaju Izrailj. Bio je pomazan da ustane u odbranu Božjeg naroda; Bog ne želi da Nj egove sluge ohrabruju bezakonike otkrivajući im slabosti Njegovog naroda ili praveći se nezainteresovanim za njegovo dobro. Osim toga, njegova braća stekla su utisak da je otišao neznabošcima da bi služio njihovim bogovima. Tako je pružio priliku da se pogrešno protumače njegove pobude i da se među mnogima prošire predrasude o njemu. Učinio je upravo ono na šta je sotona želio da ga navede, jer je, tražeći utočište među Filistejima, priredio veliko veselje Božjim neprijateljima i neprijateljima Božjeg naroda. David nije prestao da služi Bogu, ostao je odan Njegovom djelu; ali je ličnu sigurnost stavio iznad povjerenja u Boga i tako ukaljao čestit i čvrst karakter koji Bog zahtjeva od svojih slugu.SPP 587.5

    Filistejski vladar srdačno je dočekao Davida. Toplina ovog dočeka mogla se pripisati činjenicama da ga je vladar veoma cjenio, i da je njegovoj sujeti laskalo da jedan Jevrejin traži njegovu zaštitu. David se osjećao sigurnim od izdajstva na Ahisovoj teritoriji. Doveo je svoju porodicu, svoj dom, prenio svoje imanje, a to su učinili i njegovi ljudi; po svemu sudeći, došao je da se stalno nastani u zemlji Filisteja. Sve je to godilo Ahisu, koji je obećao da će štititi prebjegle Izrailjce.SPP 588.1

    Kada je David zatražio da mu se odredi stalno boravište u zemlji, udaljeno od prestonice, vladar mu je milostivo dodijelio Siklag u vlasništvo. David je shvatio da bi za njega i njegove ljude bilo opasno ako bi se stalno izlagali uticaju idolopoklonika. U gradu, koji je bio potpuno odvojen za njihovo nastanjenje, mogli su služiti Bogu slobodnije nego u Gatu, u kome su neznabožački obredi svakako bili stalni izvor zla i nesporazuma.SPP 588.2

    Dok je boravio u tom izdvojenom gradu, David je ratovao protiv Gesura, Gerzeja i Amalika, ali nije ostavljao živog nijednog svjedoka koji bi o tome mogao da obavijesti Gat. Naime, kada se vraćao iz pohoda, govorio je Ahisu da je ratovao protiv pripadnika svog naroda, protiv Judejaca. Ovim pretvaranjem postao je sredstvo za jačanje Filisteja, jer je vladar govorio: Baš se omrazio s narodom svojim Izrailjem, zato će mi biti sluga dovijeka! David je znao da prema Božjoj volji ova neznabožačka plemena treba da budu istrijebljena, znao je da je njemu povjereno da obavi to djelo, ali, nije postupao prema Božjoj volji, kada je pribjegavao prevari.SPP 588.3

    I u ono vrijeme skupiše Filisteji vojsku svoju da zavojšte na Izrailja. I reče Ahis Davidu: znaj da ćeš ići sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi. David nije želio da digne ruku na svoj narod, ali nije bio siguran kako će se ponašati, sve dok, prema okolnostima, ne otkrije šta mu je dužnost. Izbjegao je zato jasan odgovor: Sada ćeš vidjeti šta će učiniti tvoj sluga! Ahis je ove riječi protumačio kao obećanje da će David učestvovati u budućem ratu, pa mu je obećao velike počasti i visoki položaj na filistejskom dvoru.SPP 589.1

    Međutim, iako se Davidova vjera u Gospodnja obećanja ponekad kolebala, ipak se dobro sjećao da ga je Samuilo pomazao za cara nad Izrailjem. Sjetio se pobjeda nad neprijateljima koje mu je Gospod u prošlosti podario. Sjetio se velike milosti koju mu je ukazao kad ga je izbavio iz Saulovih ruku, pa je odlučio da ne iznevjeri sveto povjerenje. Iako je vladar Izrailja želio da ga ubije, ipak neće sjediniti svoje snage sa snagama neprijatelja svoga naroda.SPP 589.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents