Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    8. Poglavlje—Poslije Potopa

    (Ovo poglavlje zasnovano je na l.Mojsijevoj 7,20. do 9,17)

    Voda se podigla petnaest lakata iznad najviših planina. Porodici u kovčegu često se činilo da im prijeti sigurna propast, jer je pet dugih mjeseci njihov brod bio bacan tamo-amo, prividno prepušten milosti vjetra i talasa. Bilo je to teško iskušenje; ali Nojeva vjera nije se pokolebala, jer je dobio obećanje da će Božja ruka upravljati krmom.SPP 80.1

    Kada je voda počela da opada, Gospod je učinio da kovčeg doplovi na mjesto zaštićeno planinama, koje je Njegova sila sačuvala. Planine su bile blizu jedna drugoj i kovčeg je uplovio u tu tihu luku, zaštićen od ljudi beskrajnog okeana. Sve je to predstavljalo veliko olakšanje za umorne, olujama gonjene putnike.SPP 80.2

    Noje i njegova porodica jedva su čekali da se voda povuče, jer su željeli da ponovo hodaju suvom zemljom. Četrdeset dana pošto su se pokazali vrhovi planina, poslali su gavrana, pticu s velikom sposobnošću zapažanja, da otkrije ima li suve zemlje. Ne našavši ništa osim vode, ta ptica nastavila je da izlijeće iz kovčega i da se vraća. Poslije sedam dana pustili su i golubicu, ali se ona, ne našavši mjesta na koje bi se spustila, vratila u kovčeg. Noje je onda čekao još sedam dana i ponovo pustio golubicu. Kada se te večeri vratila s maslinovim listom u kljunu, nastalo je veliko veselje. Kasnije, »Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu”. Međutim, nastavio je strpljivo da čeka u kovčegu. Kao što je ušao po Gospodnjoj zapovijesti, tako je sada čekao poseban nalog da izađe.SPP 80.3

    Konačno se anđeo spustio s Neba, otvorio masivna vrata i pozvao patrijarha i njegove ukućane da izađu na zemlju i izvedu iz kovčega sva živa stvorenja. U radosti zbog izbavljenja Noje nije zaboravio Onoga čije ga je milostivo staranje sačuvalo. Njegovo prvo djelo poslije izlaska iz barke bilo je da sagradi oltar i da na njemu prinese na žrtvu od svake čiste životinje i ptice, pokazujući tako svoju zahvalnost Bogu za izbavljenje i svoju vjeru u Hrista, kao u veliku Žrtvu. Ove žrtve bile su ugodne Bogu, i donijele su blagoslov, ne samo patrijarhu i njegovoj porodici, već i svima koji će živjeti na Zemlji. »I Gospod omirisa miris ugodni i reče u srcu svom: neću više kleti Zemlje s ljudi... od sada, dokle bude Zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.” Ovo je bila pouka svim budućim naraštajima. Noje je izašao na opustošenu zemlju, ali, prije nego što je podigao sebi kuću, sagradio je oltar Bogu. Njegovo stado stoke je bilo malo, i bilo je sačuvano uz velike napore; ali je on ipak radosno odvojio jedan dio za Gospoda u znak priznanja da sve pripada Bogu. Na isti način, i mi se moramo postarati da prvo prinesemo svoje darove Bogu. Svaki put kada On pokaže svoju milost i Ljubav prema nama, trebalo bi da Mu izrazimo svoju zahvalnost i priznanje, djelima pobožnosti i prilozima za Njegovo djelo.SPP 80.4

    Da svako naoblačenje i svaka kiša ne bi ljude ispunjavali stalnim užasom i strahom od ponovnog potopa, Gospod je Nojevu porodicu ohrabrio obećanjem: »A ja evo postavljam zavjet svoj s vama... niti će više biti potopa da zatre zemlju... metnuo sam dugu svoju u oblake da bude znak zavjeta između mene i zemlje. Pa kada oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima... opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive.«SPP 81.1

    Koliko je Bog bio ljubazan i pun saučešća prema svojim palim stvorenjima kada je odlučio da stavi prekrasnu dugu u oblake kao zalog svoga zavjeta s ljudima! Gospod je izjavio da će se sjetiti svoga zavjeta kada god bude pogledao dugu. To ne znači da će ga ikada zaboraviti; već da nam se obraća našim jezikom da bismo ga bolje razumjeli. Bog je u stvari želio da kasnijim naraštajima, kada ih djeca budu zapitala za značenje veličanstvenog luka koji premošćuje nebesa, roditelji mogu da ponove priču o Potopu i da im kažu da je Svevišnji zategao luk i stavio ga u oblake kao zalog da voda više nikada neće preplaviti Zemlju. Duga je trebalo da iz naraštaja u naraštaj svjedoči o Božjoj ljubavi prema čovjeku i jača njegovo povjerenje u Boga.SPP 81.2

    I na Nebu znak duge okružuje prijesto i natkriljuje Hristovu glavu. Prorok kaže: »Kao duga u oblaku kada je kiša, takva na oči bješe svjetlost unaokolo (prijestola). To bješe viđenje slave Božje na očima.« (Jezekilj 1,28) Jovan u Otkrivenju izjavljuje: »I gle, prijesto stajaše na Nebu i na prijestolu sjeđaše Neko... i oko prijestola bješe duga po viđenju kao smaragd.« (Otkrivenje 4,23) Kada čovjek zbog svog velikog bezakonja izazove božanske sudove, Spasitelj, posredujući pred Ocem u njegovu korist, ukazuje na luk u oblacima, na dugu oko prijestola i iznad svoje glave, kao na zalog Božje milosti prema grešniku koji se kaje.SPP 81.3

    Sa ohrabrenjem koje je dao Noju u vezi sa Potopom, sam Bog je povezao jedno od najdragocjenijih obećanja svoje milosti: »Jer kao što se zakleh da potop više neće doći na Zemlju, tako se zakleh da se neću razgnjeviti na tebe, niti ću te ukoravati. Ako će se i gore pomaknuti, i humovi se pokolebati, opet se milost moja neće odmaknuti od tebe i zavjet mira mojega neće se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv!” (Isaija 54,9.10)SPP 82.1

    Dok je gledao snažne krvoločne zvjeri koje su zajedno s njime izašle iz kovčega, Noje se uplašio da će one uništiti njegovu porodicu, koja je imala svega osam duša. Međutim, Bog je svome sluzi poslao anđela s ohrabrujućom porukom: »I sve zvjeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. Što god se miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu!« Prije toga vremena Bog nije dozvolio čovjeku da se hrani mesom; namjeravao je da se ljudski rod potpuno osloni za zemaljske proizvode; ali sada, kada je svaka zelena biljka bila uništena, dozvolio im je da jedu meso čistih životinja koje su bile sačuvane u kovčegu.SPP 82.2

    Poslije Potopa cjelokupna površina Zemlje izmjenila je izgled. Treće strašno prokletstvo zadesilo je Zemlju kao posljedica grijeha. Kada je voda počela da se povlači, prostrano, muljevito more širilo se oko bregova i planina. Na sve strane vidjela su se mrtva tijela ljudi i životinja. Gospod nije mogao da dozvoli da se raspadaju i zagađuju vazduh, pa je Zemlju pretvorio u veliku grobnicu. Snažan vjetar koji je poslao da osuši Zemljinu površinu, nosio je vodu takvom silinom da je ponekad odnosio i vrhove planina, nagomilavajući drveće, stijene i zemlju preko mrtvih tijela. Na isti način srebro i zlato, skupocjeno drvo i drago kamenje, kojima je svijet bio bogat i ukrašen prije Potopa i koje su stanovnici idolopoklonički obožavali, nestali su čovjeku s vidika i postali mu nedostupni. Naime, silovitim djelovanjem vode preko te riznice nanesena je zemlja i kamenje, a stvorene su čak i čitave planine. Bog je vidio da što više bogatstva i blagostanja daje grešnim ljudima, oni sve više kvare svoje puteve pred Njim. Oni su obožavali blaga koja su trebalo da ih navedu da slave velikodušnog Davaoca, ali istovremeno su prezirali i vrijeđali Boga.SPP 82.3

    Zemljina površina bila je neopisivo naružena i opustošena. Planine, nekada tako prekrasne i savršeno skladno uobličene, sada su postale krševite i nepravilnih oblika. Kamenje, grebeni i nazubljene stene sada su bili razbacani po površini Zemlje. Na mnogim mjestima nestalo je brijegova i planina, kao da ih nikada nije ni bilo; umjesto planinskih lanaca prostirale su se ravnice. Ove promjene bile su na nekim mjestima izrazitije nego na drugim. Tamo gdje su se nekada nalazile najbogatije riznice zlata, srebra i dragog kamenja, mogle su se vidjeti i najteže posljedice prokletstva. Nenaseljene predjele i zemlje u kojima zločini nisu bili tako brojni, prokletstvo je mnogo blaže pogodilo.SPP 83.1

    U to vrijeme bile su pokopane i beskrajne šume. One su se do sada pretvorile u ogromne naslage uglja, ali i velike količine nafte koje se danas koriste. Ugalj i nafta često se pale i gore ispod površine zemlje. Na taj način stijene se zagrijevaju, krečnjak pali, a gvozdena ruda topi. Djelovanje vode na krečnjak samo još raspaljuje žestinu ogromne vreline i izaziva zemljotrese, vulkane i erupcije. Kada vatra i voda dođu u dodir sa naslagama stijena i rude, nastaju snažne podzemne eksplozije, koje odjekuju kao prigušena grmljavina. Vazduh postaje vreo i zagušljiv. Slijede vulkanske erupcije i pošto one često ne daju dovoljno oduška usijanim elementima, Zemlja se grči, tlo se diže i spušta kao talasi na moru, pojavljuju se velike pukotine i ponekad zbog toga nestaju i gradovi i sela, pa čak i planine. Ove čudesne pojave, neposredno prije Drugog Hristovog dolaska i kraja svijeta, postajaće sve češće i strašnije, kao znak njegove bliske propasti.SPP 83.2

    Dubine Zemlje su Gospodnji arsenali, iz kojih On izvlači oružje koje će upotrijebiti za uništenje staroga svijeta. Voda koja izbija iz zemlje sjediniće se s vodom s neba da obavi djelo pustošenja. Od vremena Potopa, vatra i voda bile su Božje oruđe za uništenje iskvarenih gradova. Ovi sudovi bili su izliveni da bi se oni koji olako shvataju Božji zakon i gaze Njegov autoritet, mogli navesti da zadrhte pred Njegovom silom i da priznaju Njegovu pravednu vrhovnu vlast. Dok su ljudi posmatrali zapaljene planine kako izbacuju oganj i plamen i rijeke otopljene lave koja isušuje rijeke, prekriva naseljene gradove, na sve strane razara i pustoši, i najodvažnije srce bilo je užasnuto, a nevjernici i hulnici natjerani da priznaju Božju beskrajnu moć.SPP 83.3

    Govoreći o ovakvim prizorima, stari proroci izjavljuju: »O, da bi razderao nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe. Kao što se na ognju razgori granje, i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznaju neprijatelji tvoji i da narodi zadrhte od tebe. Kada si činio strahote kojima se ne nadasmo, ti si silazio, i gore se rastapahu od tebe.” (Isaija 64,1-3) »Put je Gospodnji u vihoru i buri i oblaci su prah od nogu Njegovih. Zaprijećuje moru i isušuje ga i sve rijeke isušuje.« (Naum 1,3.4)SPP 84.1

    Mnogo strašnije pojave od onih koje je svijet do sada vidio dogodiće se prilikom Drugog Hristovog dolaska. »Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiona i sve što živi u njoj. Pred gnjevom njegovim ko će se održati? I ko će se opreti jarosti gnjeva njegova?« (Naum 1,5.6) »Gospode, savij nebesa svoja i siđi, dotakni se gora i zadimiće se. Sjevni munjom i razagnaj ih, pusti strijele svoje i raspi ih!” (Psalam 144,5.6)SPP 84.2

    »I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.” (Dela 2,19) »I biše sijevanja munja i gromovi i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje kakvo nikada ne bi otkako su ljudi na Zemlji, toliko tresenje, tako veliko.” »I sva ostrva pobjegoše i gore se ne nađoše. I grad veliki kao glava pade s neba na ljude.« (Otkrivenje 16,18.20.21)SPP 84.3

    Kada se munje s neba budu sjedinile s vatrom na Zemlji, planine će planuti kao peć i izbacivaće vrele rijeke lave, prekrivajući parkove i polja, sela i gradove. Uzavrele istopljene mase, koje će se sručivati u rijeke, učiniće da njihova voda proključa i da neopisivom snagom izbacuje masivne stijene, rasturajući ih po tlu. Rijeke će presušiti. Zemlja će se grčiti; na sve strane pojaviće se strašni zemljotresi i erupcije.SPP 84.4

    Tako će Bog uništiti bezakonike na Zemlji. Pravednici će, međutim, biti sačuvani usred svih tih komešanja, kao što je Noje bio sačuvan u kovčegu. Bog će biti njihovo Utočište i pod krilima Njegovim naći će zaklon. Psalmista kaže: »Višnjega si izabrao sebi za utočište, neće te zlo zadesiti!” (Psalam 91,9.10) »Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba, sklonio bi me pod krovom šatora svojega!« (Psalam 27,5) Božje obećanje glasi: »Kada me ljubi izbaviću ga, zakloniću ga, kada je poznao ime moje!” (Psalam 91,14)SPP 84.5

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents