Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    12. Poglavlje—Avram U Hananu

    (Ovo poglavlje zasnovano je na l.Mojsijevoj 13. do 15; 17,1-16.18)

    Avram se vratio u Hanan »vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom«. I Lot je bio s njim. Ponovo su stigli u Vetilj i razapeli svoje šatore u blizini oltara koji su nekada podigli. Uskoro su otkrili da veliko bogatstvo znači i velike teškoće. Dok su ih progonile muke i nevolje živjeli su složno, ali blagostanje je donijelo i opasnost od sukoba. Pašnjaka nije bilo dovoljno za njihova stada, pa su im pastiri stalno dolazili i tražili da rejšavaju njihove međusobne sporove. Postalo je očigledno da se moraju razdvojiti. Avram je bio stariji od Lota, nadmoćniji po položaju, po bogatstvu, po ugledu; ipak prvi je predložio plan da se sačuva mir. Iako mu je sam Bog darovao cijelu zemlju, velikodušno se odrekao svog prava.SPP 104.1

    Rekao je: »Nemoj da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri, jer smo braća. Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako odeš ti nalijevo, ja ću nadesno; ako li ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.«SPP 104.2

    U ovom slučaju pokazao se na djelu Avramov plemeniti, nesebični duh. Koliki bi u sličnim okolnostima, bez obzira na opasnosti, uporno tražili svoja prava i prednosti! Koliki su se domovi upravo zbog toga raspali! Kolike su se crkve podijelile, doprinoseći time da Božje djelo postane predmet poruge i podsmjeha među bezakonicima! »Nemoj da se svađamo ja i ti”, rekao je Avram, »jer smo braća”, ne samo po krvnom srodstvu, već i kao sljedbenici pravog Boga! Božja djeca po cijelom svijetu su jedna porodica i isti duh ljubavi i pomirljivosti treba da ih prožima. »Bratskom ljubavlju budite jedan prema drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većim činite.” (Rimljanima 12,10) To je učenje našeg Spasitelja. Gajenje ljubaznosti prema svakome, bez razlike, spremnosti da drugima činimo ono što bismo željeli da oni nama čine, uklonilo bi bar polovinu zala iz života. Duh samouzvišenja je sotonshi duh; ali će srce u kome vlada Hristova ljubav biti prožeto onom vrstom velikodušnosti koja ne traži svoje. Takvi će poslušati božanski nalog: »Ne gledajte svaki za svoje, nego i za druge!« (Filibljanima 2,4)SPP 104.3

    Iako je Lot za svoje blagostanje mogao zahvaliti samo vezi sa Avramom, nije pokazao nikakvu zahvalnost prema svom dobročinitelju. Učtivost je zahtijevala da izbor prepusti Avramu, ali je Lot umjesto toga pokušao da sebično iskoristi sve ponuđene prednosti. »Tada Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako je cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do zagora.” Jordanska dolina bila je najplodnije područje u cijeloj Palestini, podsjećala je na izgubljeni Raj i po ljepoti i plodnosti bila jednaka ravnicama koje je natapao Nil i koje su tek nedavno napustili. Bilo je i gradova, bogatih i lijepih, koji su obećavali uspješnu trgovinu na svojim prenatrpanim tržnicama. Zaslijepljen izgledima za svetovni dobitak, Lot je previdjeo moralna i duhovna zla s kojima će se suočiti u tom kraju. Stanovnici ravnice »bjehu nevaljali i griješahu Gospodu veoma”, ali on o svemu tome ništa nije znao, ili je znao, a nije obraćao pažnju. »I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku«, »premještajući šatore svoje do Sodoma”. Kako je rđavo predviđao strašne posljedice tog sebičnog izbora!SPP 105.1

    Poslije rastanka s Lotom, Gospod je Avramu ponovo obećao cijelu zemlju. Ubrzo se Avram preselio u Hevron, podigao svoje šatore pod hrastovima u Mamriji i u blizini sagradio oltar Gospodu. Na svježem vazduhu tih visoravni, obraslih gustim maslinama i vinogradima, prošaranih njivama sa ustalasanom pšenicom, s prostranim pašnjacima na okolnim brežuljcima, on je boravio zadovoljan jednostavnim, patrijarhalnim životom, prepuštajući Lotu opasno izobilje sodomske doline.SPP 105.2

    Među okolnim narodima Avram je uživao ugled moćnog kneza i mudrog i sposobnog glavara. Nije se trudio da svoje susjede isključi iz područja svoga uticaja. Svojim životom i karakterom, upadljivo različitim od života i karaktera obožavalaca idola, širio je snažan uticaj u korist prave vjere. Njegova odanost Bogu bila je nepokolebljiva, svojom ljubaznošću i velikodušnošću budio je povjerenje, dok je zbog prijateljstva i prirodne veličine uživao poštovanje i čast.SPP 105.3

    Svoju religiju nije smatrao dragocjenim blagom koje se mora ljubomorno čuvati i u kojem može da uživa jedino njegov vlasnik. Istinskoj religiji ne može se tako prilaziti, jer bi takav duh bio su protan načelima Jevanđelja. Sve dok Hristos boravi u srcu niko ne može da sakrije svjetlost Njegove prisutnosti niti da je pomrači. Upravo suprotno, ono će iz dana u dan postajati sve sjajnije, kako se magla sebičnosti i grijeha koja obavija dušu, bude povlačila pred svijetlim zracima Sunca pravednosti.SPP 105.4

    Pripadnici Božjeg naroda su Njegovi predstavnici na Zemlji i On želi da postanu svetionici u moralnoj tami ovoga svijeta. Rasijani po svoj Zemlji, u gradovima, palankama i selima, oni su Božji svjedoci, kanali preko kojih On poznaće svoje volje i čuda svoje milosti prenosi nevjernom svijetu. Prema Njegovom planu svi koji imaju udjela u velikom spasenju treba da budu Njegovi misionari. Pobožnost hrišćana predstavlja mjerilo po kojem svjetovni ljudi procjenjuju Jevanđelje. Nevolje koje se strpljivo podnose, blagoslovi koji se zahvalno primaju, krotost, ljubaznost, milosrđe i ljubav, tako uobičajeni da već prelaze u naviku - sve je to svjetlost koju karakter širi svijetu, naglašavajući tako razliku između Jevanđelja i tame koju širi sebično i nepreporođeno srce.SPP 106.1

    Bogat po vjeri, plemenit po velikodušnosti, nepokolebljiv po poslušnosti, skroman po jednostavnosti svog nomadskog života, Avram je bio i mudar u diplomatiji i hrabar i vješt u ratu. Iako je bio poznat kao predstavnik nove religije, tri carska brata, vladari amorejskih ravnica u kojima je boravio, pokazala su mu svoje prijateljstvo pozivajući ga da radi zajedničke sigurnosti sklope savez; zemlja je, naime, stenjala pod nasiljem i tlačenjem. Uskoro su nastale okolnosti u kojima je ovaj savez došao do izražaja.SPP 106.2

    Hodologomor, vladar Elama, četrnaest godina prije toga napao je Hanan i nametnuo mu danak. Nekoliko knezova sada se pobunilo i elamski vladar je s četiri saveznika ponovo krenuo na zemlju da je natjera na pokornost. Pet hananskih careva sjedinilo je svoje snage i suočilo se s napadačem u sidimskoj dolini, ali je doživjelo težak poraz. Veliki dio njihove vojske bio je razbijen, a oni koji su izbjegli uništenje pobjegli su u planine da potraže utočište. Pobjednici su opustošili gradove u ravnici i otišli s velikim plijenom i mnogim zarobljenicima, među kojima je bio i Lot sa svojom porodicom.SPP 106.3

    Avram, koji je spokojno živio u hrastovim šumarcima kraj Mamrije, čuo je od nekog bjegunca priču o porazu i o nesreći koja je zadesila njegovog sinovca. Nije se u tom trenutku sjetio Lotove nezahvalnosti. Umjesto toga, razbuktala se sva njegova ljubav prema rođaku, pa je odlučio da ga oslobodi. Tražeći, prije svega, božanski savjet, Avram je počeo da se sprema za sukob. Okupio je iz svog logora tri stotine i osamnaest uvežbanih slugu, ljudi odanih Bogu i svom gospodaru, vještih oružju. Njegovi saveznici, Mamrije, Eshol i Avnan, pridružili su mu se sa svojim četama i zajednički krenuli u potjeru za napadačima. Elamljani i njihovi saveznici logorovali su u blizini Dana, na sjevernoj granici Hanana. Omamljeni pobjedom, ne bojeći se napada pobijeđenih protivnika, odali su se piću i veselju. Patrijarh je podijelio svoje snage tako da može napasti sa svih strana i po noći prodire u logor. Njegov napad, snažan i neočekivan, donio je brzu pobjedu. Elamski car je bio ubijen, a njegovi preplašeni vojnici potpuno potučeni. Lot i njegova porodica, zajedno sa svim zarobljenicima i njihovim dobrima, bila je oslobođena, a u ruke pobjednika pao je bogat plijen. Pobjeda se mogla pripisati samo Avramu, koji se borio pod Božjim vođstvom. Sljedbenik Gospodnji ne samo da je učinio veliku uslugu zemlji u kojoj je živio, već se pokazao i kao hrabar ratnik. Vidjelo se da pravednost ne znači kukavičluk i da je Avrama njegova religija osposobila da bude neustrašiv u odbrani pravde i prava potlačenih. Njegovo junačko djelo osiguralo mu je veliki uticaj među okolnim plemenima. Prilikom povratka, u susret mu je izašao sodomski vladar sa svojom pratnjom da pozdravi pobjednika. Ponudio mu je da zadrži sav plijen, a da vrati samo zarobljenike. Prema ratnom pravu, plijen je zaista pripadao pobjedniku, ali je Avram krenuo u pohod bez želje za dobitkom, pa je odbio da iskoristi položaj nesrećnika, tražeći da se jedino njegovim saveznicima osigura dio na koji su imali pravo.SPP 106.4

    Kada bi se našli na takvoj probi, rijetki bi se ponijeli tako plemenito kao Avram. Rijetki bi se oduprli iskušenju da zadobiju bogat plijen. Njegov primjer predstavlja ukor sebičnim, plaćeničkim duhovima. Avram je poštovao zahtjeve pravde i čovjekoljublja. Njegovo ponašalje predstavlja primjenu nadahnutog pravila: »Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.” (3. Mojsijeva 19,18) Avram je izjavio: »Dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu Višnjemu, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne rečeš: ja sam obogatio Avrama!” Nije želio da im pruži priliku da pomisle da je krenuo u rat radi dobitka ili da njegovo blagostanje pripišu svojim darovima ili naklonosti. Bog je obećao da će blagosloviti Avrama i zato je samo njemu pripadala sva slava.SPP 107.1

    Druga osoba koja je izašla da pozdravi patrijarha bio je Melhisedek, vladar Salima, koji je iznio hljeb i vino da se vojska okrijepi. Kao »sveštenik Boga Višnjega« izrekao je blagoslov Avramu i zahvalio Gospodu, koji je preko svoga sluge donio tako veliko izbavljenje. »I dade mu Avram desetak od svega.« Avram se radosno vratio u svoj šator i svojim stadima, ali su njegov um pritiskale neprijatne misli. On je uvijek bio miran čovjek, koliko god je mogao klonio se neprijateljstava i sukoba; sa užasom se sjećao krvoprolića kojem je prisustvovao. Narodi koje je pobijedio svakako će se vratiti da ponovo napadnu Hanan i on će predstavljati poseban cilj njihove osvete. Ako tako bude umiješan u međuplemenske sukobe, njegov mir biće narušen. Međutim, Hanan mu još nije pripadao, a nije imao ni nasljednika, na kojem bi se obećanje moglo ispuniti.SPP 108.1

    U noćnoj viziji ponovo je začuo Božji glas, Knez nad knezovima uputio mu je riječi: »Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit i plata je tvoja vrlo velika!” Ali, njegov um bio je toliko zaokupljen predosjećanjima da više nije mogao da, kao nekada, prihvati obećanje s bezuslovnim povjerenjem. Zatražio je neki vidljivi dokaz da će se ono ispuniti. Kako bi se zavjetno obećanje uopšte moglo ispuniti, kada mu je uskraćen sin, taj dar od Boga? Zato je rekao: »Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kada živim bez djece?... pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj nasljednik!” Predložio je, u stvari, da mu povjerljiv sluga Elijezer postane sin i da ga proglasi naslijednikom svoga imanja. Međutim, dobio je uvjeravanje da će njegovo dijete biti njegov nasljednik. Nebeski posjetilac zatim ga je izveo iz šatora i rekao mu da pogleda bezbrojne zvijezde koje svjetlucaju na nebu. Kada je to učinio, začuo je riječi: »Tako će biti i sjeme tvoje!« I »povjerova Avram Bogu i primi mu se u pravdu”. (Rimljanima 4,3)SPP 108.2

    Ali, patrijarh je uporno tražio neki vidljivi zalog koji bi potvrdio njegovu vjeru i poslužio kao dokaz budućim naraštajima da će se Božja milostiva namjera prema njemu ostvariti. Gospod je odlučio da sklopi zavjet sa svojim slugom, služeći se načinom kojim su se ljudi obično služili da potvrde svoje svečane ugovore. Po božanskom nalogu, Avram je prinio junicu, kozu i ovna, svako od po tri godine, rasporio ih i položio djelove jedne prema drugima. Dodao je i grlicu i golupče, ali ih nije rasporio. Kada je to učinio, s poštovanjem je prošao između djelova, svečano se zavjetujući Bogu na stalnu poslušnost. Pažljiv i istrajan, ostao je pored žrtava sve do zalaska Sunca, da bi ih sačuvao od ptica grabljivica koje su ih mogle oskrnaviti ili pojesti. Poslije zalaska Sunca pao je u duboki san, i gle, »strah i mrak veliki obuze ga«. Ponovo je čuo Božji glas koji mu je govorio da ne očekuje da će odmah zauzeti Obećanu zemlju i otkrio mu patnje kroz koje će proći njegovi potomci prije nego što se konačno učvrste u Hananu. Bio mu je pokazan plan otkupljenja, i smrt Isusa Hrista, velike Žrtve, i Njegov dolazak u slavi. Avram je vidio i Zemlju obnovljenu u svojoj edemskoj ljepoti, koja će mu biti data u vječno nasljedstvo, kao savršeno ispunjenje obećanja.SPP 108.3

    Kao zalog ovog zavjeta između Boga i čovjeka, zadimljena peć i plamen koji je goreo, simboli božanske prisutnosti, prošli su između rasporenih žrtava i spalili ih. Avram je ponovo čuo glas, koji je potvrđivao da je zemlja hananska data kao dar njegovim potomcima, »od vode misirske do velike vode, vode Eufrata”.SPP 109.1

    Avram je skoro dvadeset i pet godina proveo u Hananu, kada mu se Gospod javio i rekao: »Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten!” Pun strahopoštovanja, patrijarh je pao ničice, a glas je nastavio: »Od mene evo zavjet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima.” Kao dokaz da će ovaj zavjet biti ispunjen, njegovo ime, koje je do tada glasilo Avram, bilo je promijenjeno u Avraam, što znači: »Otac velikog mnoštva”. Njegova žena, koja se do tada zvala Saraja, dobila je ime Sara - »Kneginja” - jer je božanski glas najavio: »Biće majka mnogim narodima i carevi narodima izaći će od nje!”SPP 109.2

    U to vrijeme obred obrezanja bio je dat Avramu kao »pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju”. (Rimljanima 4,11) Patrijarh i njegovo potomstvo na ovaj način mogli su da pokažu da odano služe Bogu, da su se odvojili od idolopoklonika i da ih je Bog prihvatio kao svoje posebno blago. Ovim obredom su se obavezivali da će ispuniti, uslove zavjeta sklopljenog s Avramom, da neće sklapati brakove s neznabošcima, jer bi tako izgubili poštovanje prema Bogu i Njegovom svetom zakonu, bili bi u iskušenju da prihvate grešne običaje drugih naroda i da se odaju idolopoklonstvu.SPP 109.3

    Bog je Avramu ukazao veliku čast. Nebeski anđeli hodali su s njim i prijateljski razgovarali. Od njega nije bilo sakriveno da će se sudovi izliti na Sodom i on je preuzeo ulogu posrednika koji se pred Bogom zalaže za grešnike. Njegov razgovor s anđelima predstavlja i prekrasan primjer gostoprimstva.SPP 110.1

    Jednog vrelog ljetnjeg podneva patrijarh je sjedio na ulazu u svoj šator, posmatrajući tihi predio pred sobom. Odjednom je ugledao trojicu putnika koji su se približavali. Prije nego što su stigli do šatora, zaustavili su se, kao da se dogovaraju kojim putem da krenu. Ne čekajući da ga zamole za uslugu, Avram je brzo ustao, i pošto su oni očigledno krenuli u drugom smjeru, požurio je za njima. Ljubazno ih je pozvao da mu ukažu čast i da se u njegovom domu okrijepe. Prinio im je vodu da operu noge. Sam je odabrao hranu za njih i dok su se oni odmarali u prijatnoj hladovini, objed je bio pripremljen a on je s poštovanjem stajao, dok su se oni služili. Ovu ljubaznost Bog je smatrao dovoljno važnom da bude zabilježena u Njegovoj riječi, a hiljadu godina poslije toga o njoj govori i nadahnuti apostol: »Gostoljubivosti ne zaboraljajte, jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše anđele na konak!« (Jevrejima 13,2)SPP 110.2

    Avram je u svojim gostima vidio samo tri umorna putnika, a nije ni pomišljao da bi među njima mogao da bude Onaj kojeg bi mogao da obožava ne griješeći. Međutim, sada je otkrivena prava priroda nebeskih vjesnika. Iako su krenuli na put kao sluge gnjeva, ipak su Avramu, čovjeku vjere, prvo govorili o blagoslovima. Bog veoma brzo zapaža bezakonje i kažnjava prestup, ali ne uživa u odmazdi. Djelo uništenja je »neobičan posao” za Onoga čija je ljubav beskrajna.SPP 110.3

    »Tajna je Gospodnja u onih koji ga se boje.” (Psalam 25,14) Avram je poštovao Boga i Bog je poštovao Avrama, davao mu je svoje savjete i otkrivao svoje namjere. »A Gospod reče, kako bih tajio od Avrama što ću učiniti! « »Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam!” Bog je dobro znao mjeru krivice Sodomljana, ali se izrazio kao čovjek, da bi se pravednost Njegovih djela mogla shvatiti. Prije nego što izlije svoje sudove na prestupnike, On će sam poći da ispita njihovo ponašanje; ukoliko još nisu prešli granice božanske milosti, On će im pružiti priliku za pokajanje.SPP 110.4

    Dva nebeska vjesnika su se udaljila, ostavljajući Avrama s Onim za kojeg je sada znao da je Božji Sin. Čovek vjere založio se za stanovnike Sodoma. Jednom ih je spasio svojim mačem, sada je pokušavao da ih spasi molitvom. Lot i njegova porodica još su živjeli u gradu, i nesebična ljubav koja je nedavno pokrenula Avrama da ih izbavi od Elamljana, sada je pokušavala da ih spasi, ako to bude Bogu po volji, od oluje božanske osude.SPP 111.1

    S dubokim poštovanjem i velikom poniznošću, Avram je izrekao svoju molbu: »Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo!« Tu nije bilo samopouzdanja, nije bilo hvalisanja svojom pravednošću. Nije tražio uslugu pozivajući se na svoju poslušnost ili na sopstvene žrtve radi ispunjavanja Božje volje. Kao grešnik, molio se za grešnike! Tim duhom treba da budu nadahnuti svi oni koji izlaze pred Boga. Avram je, međutim, pokazao i povjerenje djeteta koje nešto traži od voljenog oca. Prišao je nebeskom Vjesniku i vatreno iznio svoju molbu. Iako je Lot postao stanovnik Sodoma, nije se miješao u bezakonja njegovih stanovnika. Avram je napomenuo da među mnogobrojnim građanima toga mjesta sigurno ima i drugih, sljedbenika pravoga Boga. Molio je: »Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom... nemoj, eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo?« Pokušavao je to nekoliko puta. Postajući sve smjeliji, jer su mu molbe bile prihvatane, nastavio je sve dok nije dobio obećanje da će cijeli grad biti pošteđen ukoliko se u njemu nađe samo deset pravednih osoba.SPP 111.2

    Ljubav prema dušama koje ginu pokrenula je Avrama na molitvu. Iako je mrzio grijehe tog pokvarenog grada, želio je da se grešnici spasu. Njegovo iskreno zalaganje za Sodom pokazuje kakva nas duboka zabrinutost za sudbinu nepokajanih mora ispunjavati. Mi moramo gajiti mržnju prema grijehu, ali osjećati samilost i ljubav prema grešniku. Svuda oko nas su duše koje će zadesiti propast tako beznadežna, tako strašna kao ona koja je zadesila Sodom. Svakoga dana za nekoga se završava vrijeme milosti. Svakoga sata neko odlazi izvan domašaja milosti. A gdje su glasovi opomene, gdje su pozivi grešniku da izbjegne svoju strašnu sudbinu? Gdje su ruke ispružene da ga vrate iz naručja smrti? Gdje su oni koji će se ponizno i istrajno boriti s Bogom za njega? Avramov duh je bio Hristov duh. Božji Sin je veliki Posrednik za grešnika. Onaj koji je platio cijenu za otkupljenje ljudske duše zna njenu vrijednost. Iako je osjećao odvratnost koju prema zlu može da osjeti samo savršeno čista duša, Hristos je prema grešniku pokazivao ljubav koja se mogla začeti jedino u beskrajno dobrom srcu. U agoniji raspeća, dok je i sam bio opterećen užasnim bremenom grijeha cijeloga svijeta, On se molio za svoje klevetnike i ubice: »Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!” (Luka 23,34)SPP 111.3

    O Avramu je zapisano: »Prijatelj Božji nazva se« (Jakov 2,23) i »Otac svih koji vjeruju!« (Rimljanima 4,11) Sam Bog je posvjedočio o ovom vjernom patrijarhu: »Avram je slušao glas moj i čuvao zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje!” Na drugom mjestu: »Jer znam da će zapovijediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao!” Avramu je bila ukazana velika čast da bude praotac naroda koji će stoljećima čuvati i njegovati Božju istinu za svijet - naroda u kome će se blagosloviti svi narodi, jer će iz njega izaći obećani Mesija. Ipak, Onaj koji je pozvao patrijarha, smatrao ga je dostojnim te časti. Bog je progovorio. Progovorio je Onaj koji izdaleka otkriva misli, koji pravilno procjenjuje ljude: »Poznajem ga!” Avram nikada neće izdati istinu iz sebičnih pobuda. On će držati zakon i postupati pravedno i po zakonu. On sam neće se jedini bojati Gospoda, već će gajiti religiju u svom domu. On će svoju porodicu poučavati u pravdi. Božji zakon biće pravilo ponašanja u njegovom domu.SPP 112.1

    Avramovo domaćinstvo imalo je više od hiljadu duša. Svi koji su prihvatali učenje da treba poštovati jednoga Boga, nalazili su svoj dom u njegovom logoru; i tu, kao u školi, primali su pouke koje će ih osposobiti da postanu predstavnici prave vjere. Na njemu je počivala velika odgovornost. On je obučavao glave porodica, a oni su njegove metode upravljanja primjenjivali u domovima kojima su rukovodili.SPP 112.2

    U stara vremena otac je bio upravitelj i sveštenik u svojoj porodici, imao je vlast nad svojom djecom, čak i kada su već osnovala svoje domove. Od njegovih potomaka zahtijevano je da u njemu gledaju svog poglavara i u vjerskim i u svjetovnim pitanjima. Avram se trudio da sačuva ovaj patrijarhalni sistem upravljanja, jer se tako lakše moglo sačuvati i znanje o Bogu. Bilo je neophodno da članovi domaćinstva ostanu međusobno povezani da bi podigli branu protiv idolopoklonstva, koje se veoma proširilo i duboko ukorijenilo. Svim sredstvima, koja su mu stajala na raspolaganju, Avram je pokušavao da pripadnike svog plemena sačuva od miješanja s neznabošcima i prisustvovanja njihovim idolopokloničkim obredima, jer je znao da svaka bliskost sa zlom neopaženo razara načela. Pažljivo se trudio da onemogući pristup svakom obliku lažne religije i da u um svojih saplemenika utisne svjest o veličanstvu i slavi živoga Boga, koji je jedini dostojan obožavanja i služenja.SPP 112.3

    Bog je mudro odredio da Njegov narod, koliko god je moguće, bude odvojen od neznabožaca, da stanuje odvojeno i da se ne ubraja u ostale narode. On je odvojio Avrama od njegovih idolopokloničkih rođaka da bi patrijarh mogao da obučava i vaspitava svoju porodicu daleko od zavodničkih uticaja kojima bi bila okružena u Mesopotamiji, tako da njegovi potomci u toku svih naraštaja mogu očuvati pravu vjeru u svoj njenoj čistoti.SPP 113.1

    Ljubav prema djeci i članovima domaćinstva navodila je Avrama da bdi nad njihovom vjerom i da im prenosi znanje o božanskim uredbama kao najdragocjenijem zavještanju koje ostavlja njima, a preko njih i svijetu. Svima je govorio da se nalaze pod vlašću nebeskog Boga. Zato roditelji nisu smjeli da ugnjetavaju djecu, niti su djeca smjela da odriču poslušnost roditeljima. Božji zakon je i jednima i drugima određivao dužnosti i samo je poslušnost mogla da im osigura sreću i napredak.SPP 113.2

    Svojim primjerom, tihim uticajem svog svakodnevnog života, pružao im je stalnu pouku. Nepokolebljivo poštenje, velikodušnost i nesebičnu uslužnost - osobine kojima je izazivao divljenje careva - pokazivao je i u domu. Miomiris njegovog života, plemenitost i ljupkost njegovog karaktera, sve je to pokazivalo da je povezan s Nebom. On nije zanemarivao potrebe ni svog najskromnijeg sluge. U njegovom domaćinstvu nije važio jedan zakon za gospodara, a drugi za slugu; nije se carski ophodio prema bogatima, a drugačije prema siromašnima. Prema svima je postupao pravedno i saosjećajno, kao prema bićima koja će zajedno s njim naslijediti blagodati života.SPP 113.3

    »Jer znam da će zapovijediti... domu svojemu!« On neće grešno zapostavljati svoju dužnost da obuzdava zle sklonosti svoje djece, neće pokazivati slijepu, nerazumnu, popustljivu pristrasnost, neće svjest o dužnosti žrtvovati zahtjevima pogrešno shvaćene ljubavi. Avram neće davati samo pravilne pouke, on će sačuvati I autoritet pravednih i nepristrasnih zakona.SPP 114.1

    Kako je malo onih koji u naše vrijeme slijede ovaj primjer! Mnogi roditelji boluju od slijepe i sebične sentimentalnosti, pogrešno nazvane ljubavlju, koju pokazuju tako što djeci, čije je rasuđivanje još nezrelo i strasti neobuzdane, dozvoljavaju da čine sve što žele. To je najveća surovost prema mladima i nepravda prema svijetu! Roditeljska popustljivost izaziva nered u porodici i društvu. Ona podstiče mlade da se povode za svojim sklonostima, umjesto da se pokore božanskim zahtjevima. Tako djeca odrastaju kao bića nespremna da se pokore Božjoj volji, pa onda svoj bezbožni, nepokorni duh prenose i na svoju djecu i djecu svoje djece. Prema Avramovom primjeru roditelji treba da zapovijede svom domu poslije sebe. Neka se pokoravanje roditeljskom autoritetu traži i održava kao prvi korak u poslušnosti Božjem autoritetu.SPP 114.2

    Nemaran odnos prema Božjem zakonu, koji se zapaža čak i u životu vjerskih vođa, izaziva veliko zlo. Vrlo rasprostranjeno učenje da božanski zakoni više ne obavezuju čovjeka, u svom uticaju na ljudski moral ima iste posljedice kao i idolopoklonstvo. Oni koji pokušavaju da obesnaže zahtjeve Božjeg svetog zakona, udaraju neposredno u temelje upravljanja porodicom i društvom. Religiozni roditelji, koji propuštaju da hode po Božjim uredbama, ne zapovijedaju svojim ukućanima da se drže Gospodnjih puteva, ne uzdižu Božji zakon kao životno pravilo. Njihova djeca, kada osnuju svoje domove, ne osjećaju obavezu da svoju djecu uče onome što sami nikada nisu učili. I upravo zato ima toliko bezbožnih porodica; upravo zato je pokvarenost tako duboka i široko rasprostranjena.SPP 114.3

    Sve dok ne budu svim srcem poštovali Gospodnji zakon, roditelji neće biti spremni da zapovijede svojoj djeci poslije sebe da se drže Gospodnjih puteva! Neophodna je reforma na tom području - vrlo duboka i sveobuhvatna reforma! Roditelji se moraju reformisati, propovjednici se moraju reformisati, oni moraju uvesti Boga u svoj dom. Ukoliko žele da se stanje promjeni, moraju unijeti Božju riječ u svoju porodicu i proglasiti je svojim savjetnikom. Svoju djecu treba da uče da je to Božji glas koji se njima obraća i da se on mora bezuslovno poštovati. Svoju djecu treba strpljivo da uče, da ih ljubazno i neumorno uče kako da žive da bi ugodila Bogu. Djeca koja potiču iz takvih domova biće spremna da se suoče sa shvatanjima nevjernika. Ona će prihvatiti Bibliju kao temelj svoje vjere, tako da će imati temelj koji poplava sumnje neće moći da odnese.SPP 114.4

    U mnogim domovima molitva je zanemarena. Roditelji misle da nemaju vremena za jutarnje i večernje bogosluženje. Ne mogu da odvoje nekoliko trenutaka da zahvale Bogu za Njegove obilne blagoslove - za ugodne zrake Sunca i za pljuskove kiše od koje biljke bujaju, za zaštitu Njegovih svetih anđela. Nemaju vremena da u molitvi zatraže božansku pomoć i vođstvo i stalnu Isusovu prisutnost u svom domu. Oni odlaze na posao kao što to čine domaće životinje, volovi i konji, bez ijedne misli o Bogu ili o Nebu. Bog je njihovu dušu smatrao tako dragocenom da nije mogao da dozvoli da beznadežno propadnu, već je dao svoga Sina da svojim životom plati otkupninu za njih; a oni Njegovu veliku dobrotu cijene jedva nešto više od životinja koje se neće spasiti.SPP 115.1

    Kao nekadašnji patrijarsi, tako i oni koji tvrde da ljube Boga treba da grade oltare Gospodu svuda gdje podižu svoj šator. Ako je ikada bilo vrijeme kada je svaka kuća morala da bude dom molitve, onda je to sada. Očevi i majke često treba da podižu svoje srce Bogu, upućujući mu ponizne molbe za sebe i svoju djecu. Neka otac, kao sveštenik u porodici, prinosi Bogu na oltar jutarnju i večernju žrtvu, dok se žena i djeca sjedinjuju s njim u molitvi i hvali. Isus će se u takvom domu rado zadržavati.SPP 115.2

    Iz svakog hrišćanskog doma treba da svijetli sveto vidjelo. Ljubav treba da se pokaže na djelu. Ona treba da se vidi u svim međusobnim odnosima, da se iskazuje u ljubaznosti punoj obzira, u nježnoj, nesebičnoj uslužnosti. Ima domova u kojima se ovo načelo primjenjuje - domova u kojima se Bog slavi, u kojima vlada najiskrenija ljubav. Iz tih domova se jutarnje i večernje molitve podižu Bogu kao slatki miris, dok se Njegova milost i Njegovi blagoslovi, kao jutarnja rosa, spuštaju na molitelje.SPP 115.3

    Dobro uređen hrišćanski dom je snažan dokaz prave hrišćanske religije - dokaz koji ni nevjernici ne mogu pobiti. Svi mogu da vide uticaj na djecu i da je Bog Avramov s njima. Kada bi domovi onih koji sebe smatraju hrišćanima zaista bili u skladu s pravom religijom, imali bi moćan uticaj na dobro. Oni bi zaista postali »videlo svjetu”. Bog nebeski obraća se svakom vjernom roditelju riječima koje su bile upućene Avramu: »Jer znam da će zapovijediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao.”SPP 115.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents