52. Poglavlje—Godišnji Praznici
(Ovo poglavlje zasnovano je na 4.Mojsijevoj 23)
Tri puta godišnje sav Izrailj dolazio je na bogosluženja u Svetilištu (2. Mojsijeva 23,14-16). Neko vrijeme ovi skupovi sazivani su u Silomu; kasnije je Jerusalim postao vjersko središte zemlje i tu su se plemena okupljala u vrijeme svečanih godišnjih praznika.SPP 467.1
Narod je bio okružen surovim, ratobornim plemenima, koja su jedva čekala priliku da mu oduzmu zemlju; ipak, tri puta godišnje svim sposobnim ljudima i cijelom narodu, koji je mogao da izdrži naporna putovanja, bilo je naređeno da ostave svoje domove i da se okupe na zbornom mjestu, u blizini središta zemlje. Šta je moglo da spriječi njihove neprijatelje da se obruše na te nezaštićene domove, da ih opustoše ognjem i mačem? Šta je moglo da spriječi napad na zemlju, koji bi Izrailj doveo pod vlast nekog stranog zavojevača? Bog je obećao da će štititi svoj narod. Anđeli Gospodnji stanom stoje oko onih koji se njega boje i izbavljaju ih. (Psalam 34,7) Dok su se Izrailjci nalazili na bogosluženju, Božja sila je obuzdavala njihove neprijatelje. Božansko obećanje je glasilo: Jer ću izagnati narode ispred tebe i međe tvoje raširiću; i niko neće poželjeti zemlje tvoje kada staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. (2. Mojsijeva 34,24)SPP 467.2
Prva od tih svetkovina, Pasha, praznik beskvasnih hljebova, slavljena je u mjesecu Avivu, prvom mjesecu jevrejske godine, koji odgovara kraju marta i početku aprila. Zimska hladnoća već je bila za njima, proljećne kiše prošle i cijela priroda radovala se svježini i ljepoti proljeća. Trava se zelenila na brežuljcima i u dolinama, a obilje poljskog cvijeća uljepšavalo je polja. Mjesec, tada već skoro pun, doprinosio je da i večeri budu ugodne. Bilo je to vrijeme koje je tako prekrasno opisao posvećeni pjesnik:SPP 467.3
Jer, gle, zima prođe,
Minuše daždi, otidoše,
Cvijeće se vidi po zemlji,
Dođe vrijeme pjevanju, I glas grličin čuje se u našoj zemlji.
Smokva je pustila zametke svoje,
I vinova loza ucvala miriše.SPP 467.4
Pjesma nad pjesmama 2,11-13.
Po cijeloj zemlji grupe poklonika putovale su prema Jerusalimu. Pastiri su napuštali stada, stočari planine, ribari Galilejsko more, zemljoradnici njive, a sinovi proročki svoje svete škole svi su polazili prema mjestu na kome se otkrivala Božja prisutnost. Putovali su često zastajući, jer su mnogi išli pješke. Karavanima su se stalno priključivali novi putnici i oni su tako često postajali vrlo veliki prije nego što će stići do Svetog Grada.SPP 468.1
Razdraganost prirode budila je radost u srcima Izrailjaca i njihovu zahvalnost Darodavcu svih dobara. Pjevani su veliki jevrejski psalmi, koji su uzdizali slavu i veličanstvo Gospoda nad vojskama. Na znak trube, uz muziku snažnih instrumenata, stotine glasova sjedinjavalo se u zahvalnim pjesmama:SPP 468.2
Obradovah se kad mi rekoše:
Hajdemo u dom Gospodnji!
Evo, stoje noge naše na vratima tvojim,
Jerusalime!...
Onamo idu plemena,
Plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj,
Da slave ime Gospodnje...
Ištite mira Jerusalimu,
Neka bude dobro onima koji ljube tebe!SPP 468.3
Psalam 122,1-6.
Dok su oko sebe gledali brežuljke na kojima su neznabošci nekada raspaljivali vatre oko svojih oltara, sinovi Izrailjevi su pjevali:SPP 468.4
Podižem oči svoje ka gorama,
Odakle mi dolazi pomoć?
Pomoć je meni od Gospoda,
Koji je stvorio nebo i zemlju.SPP 468.5
Psalam 121,1.2.
Ko se uzda u Gospoda,
On je kao gora Sion,
Ne pomješta se, ostaje dovijeka. Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega,
Od sad i dovijeka!SPP 468.6
Psalam 125,1.2.
Penjući se uz brežuljke nadomak Svetog Grada, sa pobožnim strahopoštovanjem posmatrali su povorke vjernika koje su se vijugavim putevima kretale prema Hramu. Gledali su i dim tamjana koji se dizao prema nebu; čuvši zvuke levitskih truba koje su najavljivale početak svete službe, obuzeti svečanim nadahnućem, prihvatali su pjesmu:SPP 469.1
Velik je Gospod i slavan veoma U gradu Boga našega,
Na svetoj gori svojoj.
Prekrasna je visina,
Utjeha svoj zemlji gora Sion,
Na sjevernoj strani njenoj Grad cara velikoga.SPP 469.2
Psalam 48,1.2.
SPP 469.3
Neka bude mir oko zidova tvojih,
I čestitost u dvorima tvojim.
Otvorite mi vrata od pravde,
Ući ću na njih, slaviću Gospoda!
Izvršiću obećanja svoja Gospodu,
Pred svim narodom njegovim.
U dvoru doma Gospodnjega
Usred tebe, Jerusalime! Aliluja!SPP 469.4
Psalam 122,7; 118,19; 116,18.19.
Svi domovi u Jerusalimu bili su otvoreni poklonicima, prenoćišta nuđena besplatno, ali ni to nije bilo dovoljno beskrajnom mnoštvu. Zato su šatori podizani svuda u gradu i po okolnim brežuljcima.SPP 469.5
Četrnaestoga dana u mjesecu, u sumrak, Pasha je svetkovana nizom svečanih, uzvišenih ceremonija, u znak sjećanja na izbavljenje iz egipatskog ropstva i povjerenja u buduću Žrtvu koja će ih osloboditi iz okova grijeha. Kada je Spasitelj položio život na Golgoti, Pasha je izgubila svoj simbolični značaj, a ustanovljen je obred Večere Gospodnje kao uspomena na isti događaj koji je Pasha simbolično najavljivala.SPP 469.6
Poslije Pashe slavio se sedmodnevni praznik beskvasnih hljebova. Prvog i sedmog dana praznika održavan je sveti sabor i nije obavljan nikakav ropski posao. Drugog dana praznika, prve plodove roda zemaljskog donosili su pred Gospoda. Ječam je u Palestini prvi dozrijevao, upravo na početku ovog praznika. Snop ove žitarice sveštenici su podizali pred Božjim oltarom, u znak priznanja da sve pripada Gospodu. Tek poslije ove ceremonije, žetva je mogla da počne.SPP 470.1
Pedeset dana poslije prinošenja prvina slavljena je Pedesetnica, koja se nazivala i žetvenom svečanošću i praznikom sedmica. U znak zahvalnosti za žitarice koje su služile za hranu, dva hljeba, umiješena s kvascem, bila su prinošena Gospodu. Pedesetnica je trajala samo jedan dan, koji je bio ispunjen svetim službama.SPP 470.2
U sedmom mjesecu slavljen je praznik Senica ili prikupljanja plodova. Ovim praznikom odavana je zahvalnost Bogu za obilje plodova iz voćnjaka, maslinika i vinograda. Bilo je to posljednje svečano godišnje okupljanje. Zemlja je dala svoj rod, žetva je bila prikupljena u žitnice, voće, ulje i vino, smješteno u podrume, prvine odvojene, i sada je narod dolazio sa svojim prinosima zahvalnosti pred Boga, koji ga je tako obilno blagoslovio.SPP 470.3
Ova svetkovina bila je prije svega prilika za radovanje. Ona je dolazila neposredno poslije velikog Dana pomirenja, kada je narodu bilo izricano obećanje da će mu sva bezakonja biti oproštena i zaboravljena. Pomireni sa Bogom, Izrailjci su sada dolazili pred Njega da javno priznaju Njegovu dobrotu i slave Njegovu milost. Pošto je žetva bila završena, a teškoće nove godine još nisu započele, narod je bio oslobođen briga i mogao je da se neograničeno preda svetim, radosnim, svečarskim osjećanjima. Iako je samo očevima i sinovima bilo naređeno da učestvuju u svetkovinama, ipak je očekivano da im se, kada god je moguće, pridruži i cijelo domaćinstvo i da gostoljubivo ugosti sluge, Levite, došljake i siromahe.SPP 470.4
Kao i Pasha, tako je i praznik Sjenica imao karakter uspomene. Sjećajući se svog lutalačkog života u pustinji, narod je napuštao svoje kuće i boravio u kolibama ili sjenicama, načinjenim od zelenih grana s lijepih drveta, i grana palmovih i grana s gustih drveta i vrba s potoka. (3. Mojsijeva 23,40.42.43)SPP 470.5
Prvog dana praznika održavan je sveti sabor, a sedmodnevnom praznovanju dodavan je i osmi dan, koji je proticao kao i prvi.SPP 471.1
Za vrijeme tih godišnjih skupova stari i mladi bili su pozivani da služe Bogu, dok je druženje ljudi iz različitih krajeva zemlje jačalo veze koje su ih povezivale međusobno i sa Bogom. Bilo bi dobro da i Božji narod danas održava praznik Sjenica kao dan sjećanja na blagoslove kojima ga je Bog obasuo. Kao što su se sinovi Izrailjevi sjećali kako je Bog oslobodio njihove očeve, kako ih je čudesno čuvao za vrijeme putovanja iz Egipta, tako bismo se i mi mogli zahvalno sjećati različitih puteva kojima nas je On izveo iz svijeta, iz tame zabluda i doveo u prekrasnu svjetlost svoje milosti i istine.SPP 471.2
Oni koji su živjeli daleko od Svetilišta svake godine morali su da provode više od mjesec dana na godišnjim svetkovinama. Ovaj primjer odanosti Bogu trebalo bi da nam pomogne da shvatimo važnost vjerskih službi i neophodnost potčinjavanja sebičnih, svetovnih interesa duhovnim i vječnim interesima. Mi mnogo gubimo kada zanemarimo prednosti međusobnog druženja, uzajamnog hrabrenja i jačanja u služenju Bogu. Kada to činimo, naša svjest gubi sposobnost da istine Njegove riječi sagleda potpuno jasno, da potpuno shvati njihovu važnost. Nema više posvećujućeg uticaja koji prosvjetljuje i oživljava naše srce i zato duhovno slabimo. Mnogo gubimo kada u našim hrišćanskim međusobnim odnosima ne pokazujemo dovoljno saučešća i ljubavi. Onaj koji se zatvara u sebe ne ispunjava dužnost koju mu je Bog odredio. Svi smo djeca istog nebeskog Oca i jedni druge možemo učiniti i srećnim i nesrećnim. I Bog i čovječanstvo polažu na nas određena prava. Samo pravilno njegovanje društvenih činilaca naše prirode omogućuje nam da uspostavimo istinske osjećajne veze s našom braćom i čini nas srećnim dok se trudimo da drugima budemo na blagoslov.SPP 471.3
Praznik Sjenica nije bio samo uspomena, već je imao i simbolično značenje. Nije ukazivao samo na dane lutanja kroz pustinju, već je, kao praznik žetve, pošto je njime proslavljano prikupljanje zemaljskih rodova, ukazivao na predstojeći veliki dan konačne žetve, kada će Gospodar žetve poslati poslenike svoje da prikupe kukolj i da ga spale, ali i da dovezu Njegovu pšenicu u Njegove žitnice. U to vrijeme biće uništeni svi bezakonici. Postaće kao da ih nije ni bilo. (Avdija 16) Svi glasovi u cijelom velikom svemiru sjediniće se u radosnom hvaljenju Boga. Jovan kaže u Otkrivenju:SPP 471.4
I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve čuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu, blagoslov i čast i slava i država u vijek vijeka! (Otkrivenje 5,13)SPP 472.1
Izrailjski narod slavio je Boga na dan Sjenica sjećajući se kako ga je milostivo izbavio iz egipatskog ropstva i kako se nježno starao o njemu za vrijeme njegovog nomadskog života u pustinji. Radovao se što mu je Bog oprostio grijehe i što ga je prihvatio, zahvaljujući upravo završenoj službi na Dan pomirenja. Ali, kada se Gospodnji otkupljeni budu okupili u nebeskom Hananu, zauvijek oslobođeni okova prokletstva, pod kojim je sva tvar uzdisala i tužila s nama do sada (Rimljanima 8,22), radovaće se neiskazanom i proslavljenom radošću. Hristovo veliko djelo pomirenja za ljude biće tada dovršeno, a njihovi grijesi zauvijek će biti izbrisani.SPP 472.2
Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena,
Veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža.
Procvjetaće obilno, i veseliće se Radujući se i popjevajući.
Slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska,
Ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju,
Krasotu Boga našega.
Tada će se otvoriti oči slijepima,
I uši gluhima otvoriće se.
Tada će hromac skakati kao jelen,
I jezik nijemoga pjevaće.
Jer će u pustinji provrijeti vode,
I potoci u zemlji sasušenoj.
I suvo će mjesto postati jezero,
I zemlja sasušena izvori vodeni...
I ondje će biti nasap i put,
Koji će se zvati sveti put,
Neće ići po njemu nečisti,
Nego će biti za njih:
Ko uzide njime, ni lud neće zaći!
Neće ondje biti lava, I ljuta zvijer neće ići po njemu,
Niti će se ondje naći,
Nego će hoditi izbavljeni!
I koje iskupi Gospod vratiće se
I doći će u Sion pjevajući.
I vječna će radost biti nad glavom njihovom,
Dobiće radost i veselje,
A žalost i uzdisanje bježaće.SPP 472.3
Isaija 35,1.2.5-10.