71. Poglavlje—Davidov Greh I Pokajanje

(Ovo poglavlje zasnovano je na 2. Samuilovoj 11 i 12)

Biblija vrlo rijetko izriče neku riječ pohvale ljudima, malo prostora troši da bi nabrojila vrline čak i onih koji su bili najbolji među živima. To ćutanje je vrlo poučno. Sve svoje dobre osobine ljudi su dobili od Boga; njihova dobra djela su učinjena Božjom milošću u Isusu Hristu. Pošto za sve što imaju, ljudi duguju Bogu, slava za sve što čine i što jesu pripada samo Njemu; oni su samo oruđa u Njegovoj ruci. Čak je tome nas uče sve pouke iz biblijske istorije veoma opasno hvaliti ili uzdizati čovjeka, jer kada izgubi svijest o svojoj potpunoj zavisnosti od Boga, kada se pouzda u svoju snagu, on će svakako pasti. Čovjek se sukobljava s neprijateljima koji su mnogo snažniji od njega. Jer naš rat nije s krvlju i tijelom, nego s poglavarstvima i vlastima i upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. (Efescima 6,12) Nama je nemoguće da svojom snagom opstanemo u ovom sukobu; sve što naš um odvaja od Boga, sve što nas navodi da uzdižemo sebe ili da se uzdamo u sebe, sigurno priprema put za našu propast. Svrha Biblije je da nam ulije nepovjerenje u ljudsku snagu i da nas podstakne da se oslonimo na božansku snagu.SPP 625.1

Upravo je oslanjanjem na samoga sebe, visokim mišljenjem o samome sebi, David pripremio put za svoj pad. Laskanje i podmukla zavodnička moć vlasti i života u izobilju nisu ostali bez posljedica. Veze sa okolnim narodima takođe su nepovoljno uticale. Prema običaju koji je vladao među istočnjačkim vladarima, zločini koji se ne bi trpjeli kod podanika ostajali su nekažnjeni kod vladara; vladar nije imao obavezu da pokaže istu mjeru samosavlađivanja kao podanik. Sve to doprinijelo je slabljenju Davidove svijesti o izuzetnoj grešnosti grijeha. Umjesto da se ponizno osloni na Gospodnju silu, počeo je da se uzda u svoju mudrost i snagu. Čim sotona uspije da neku dušu odvoji od Boga, Izvora snage, odmah se trudi da u njoj probudi nesvete želje čovjekove tjelesne prirode. Djelovanje našeg protivnika nije užurbano; ono nije kao njegov ishod, iznenadan i zaprepašćujući, već je to potajno potkopavanje tvrđave načela. Počinje prividno malim djelima zanemarivanjem vjernosti Bogu i potpunog oslanjanja na Njega, sklonošću prema običajima i navikama svijeta.SPP 625.2

Prije završetka rata sa Amoncima, David se vratio u Jerusalim, prepuštajući Joavu zapovjedništvo nad vojskom. Sirijci su već priznali izrailjsku vrhovnu vlast, a potpuni poraz Amonaca uskoro je očekivan. David je bio okružen plodovima svojih pobjeda i počastima koje mu je donosila njegova mudra i sposobna vladavina. I upravo tada, kada je bio opušten i nesmotren, kušač je iskoristio priliku da zaokupi njegove misli. Činjenica da je Bog uspostavio tako tijesnu vezu s njime, da mu je ukazao tako veliku naklonost, morala je da mu posluži kao snažan podsticaj da sačuva čistotu svog karaktera. Ali, opušten i samopouzdan, prestao je da se oslanja na Boga, pa je popustio sotoni i opteretio svoju dušu bremenom krivice. On, koga je Nebo postavilo za vođu naroda, koga je Bog izabrao da izvršava Njegov zakon, sam je pogazio njegova načela. On, od koga su morali da strepe prestupnici, svojim djelom ukrijepio im je ruke.SPP 626.1

Dok je nekada prolazio kroz životne opasnosti, David je, svjestan svoje čestitosti, svoj slučaj mogao da prepusti Bogu. Gospodnja ruka sigurno ga je vodila pored bezbrojnih zamki koje su mu bile postavljane. Ali sada, kriv i nepokajan, nije zatražio pomoć i usmjerenje od Neba, već je pokušao da se sam izvuče iz opasnosti u koju ga je njegov grijeh uvalio. Vitsaveja, čija je sudbonosna ljepota poslužila kao zamka caru, bila je žena Urije Hetejina, jednog od Davidovih najhrabrijih i najvjernijih pratilaca. Niko nije mogao da predvidi posljedice, kada bi njegova krivica bila otkrivena. Božji zakon je preljubočincima izricao smrtnu kaznu i odvažni vojnik, tako sramno iznevjeren, mogao je da zatraži da se sam osveti uzimajući vladaru život ili izazivajući pobunu u narodu.SPP 626.2

Svaki Davidov napor da sakrije svoj grijeh doživljavao je neuspjeh. Sam je sebe predao sotoni u ruke, opasnosti su ga pritiskale, očekivala ga je sramota gora od smrti. Izgledalo mu je da nema izlaza i u svom očajanju on je grijehu preljube dodao i grijeh ubistva. Onaj koji je Saula naveo na propast, pokušao je da to isto učini i Davidu. Iako su se njihova iskušenja razlikovala, podjednako su navodila na prestup Božjeg zakona. David je mislio da se krivica neće pripisati njemu ako Urija u ratu padne od neprijateljske ruke, da će tada Vitsaveja biti slobodna da postane njegova žena, da će se sumnje odvratiti od njega i da će tako sačuvati svoju vladarsku čast.SPP 626.3

Urija je sam ponio svoju smrtnu presudu. U pismu, koje je preko njega bilo upućeno Joavu, vladar je zapovijedio: Namestite Uriju gde je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. Joav, već opterećen krivicom za jedno podmuklo ubistvo, nije oklijevao da posluša vladareva uputstva, i Urija je pao. Ubili su ga mačem sinovi Amonovi.SPP 627.1

Sve do tada izvještaj o Davidu kao vladaru bio je izvanredan, malo vladara moglo bi se pohvaliti sličnim. O njemu je bilo napisano: Tako carova David nad svim Izrailjem, sudeći i dajući pravdu svemu narodu svojemu. (2. Samuilova 8,15) Svojom čestitošću zadobio je povjerenje i odanost naroda. Ali, kada se udaljio od Boga i pokorio sotoni, privremeno je postao njegovo oruđe; dalje je zadržao položaj i vlast koje mu je Bog dao, pa je od svojih podanika zahtjevao poslušnost koja je mogla dovesti u opasnost dušu onoga koji ga posluša. Joav, na primjer, koji je vladaru bio odan više negoli Bogu, prekršio je Božji zakon izvršavajući Davidovu zapovijest.SPP 627.2

Bog je Davidu dao vlast i trebalo je da je koristi jedino u skladu s božanskim zakonom. Kada je zapovijedio ono što je suprotno Božjem zakonu, grijeh je činio onaj koji ga je poslušao. A što su vlasti, od Boga su postavljene (Rimljanima 13,1), ali im nismo dužni da ih poslušamo u onome što se suproti Božjem zakonu. Apostol Pavle, pišući Korinćanima, objavio je načela po kojima se moramo upravljati. On kaže: Ugledajte se na mene, kao ja na Hrista! (1. Korinćanima 11,1)SPP 627.3

Izvještaj o izvršenju naređenja bio je poslan Davidu, ali tako pažljivo sročen da ne umiješa ni Joava ni Davida. Joav je naredio glasniku: Kada pripovjediš caru sve što je bilo u boju, ako se razgnjevi car... tada reci: poginuo je i sluga tvoj Urija...i otide glasnik i došavši javi Davidu sve za što ga je poslao Joav. Carev odgovor je glasio: Ovako reci Joavu: ne budi zlovoljan za to, jer mač proždire sad ovoga sad onoga; udari još jače na grad i raskopaj ga! Tako ga ohrabri.SPP 627.4

Vitsaveja je čekala da prođu uobičajeni dani žalosti za mužem; a poslije toga posla David, i uze je u kuću svoju i onda mu posta žena. Onaj kome osjetljiva savijest i visoki smisao za čast nisu dozvolili da u času velike opasnosti za svoj život podigne ruku na Gospod njeg pomazanika, sada je pao tako duboko da je prevario i ubio jednog od svojih najvjernijih i najodanijih vojnika, nadajući se da će nesmetano uživati u slastima svoga grijeha. O, kako se pokvarilo čisto zlato! Kako se samo promijenilo!SPP 627.5

Od samog početka sotona je ljudima opisivao dobitke koji se mogu steći prestupom. Tako je prevario anđele. Tako je iskušao Adama i Evu i naveo ih da zgriješe. Tako i sada navodi mnoštvo ljudi da postanu neposlušni Bogu. On čini da put prestupa izgleda poželjan, ali, kraj mu je put k smrti. (Priče 14,12) Blago onima koji, pošto krenu tim putem, shvate gorčinu plodova grijeha i na vrijeme se vrate. Bog u svojoj milosti nije ostavio Davida da potpuno propadne, privučen varljivim dobicima grijeha.SPP 628.1

Bog je zbog samog Izrailja smatrao neophodnim da se umiješa. U međuvremenu, Davidov grijeh prema Vitsaveji postao je poznat, pa se javila i sumnja da je on organizovao i Urijinu pogibiju. Božje ime bilo je osramoćeno. Bog je podržavao i uzdizao Davida, pa je zato David svojim grijehom u pogrešnoj svjetlosti prikazao Božji karakter i učinio da se pohuli na Njegovo ime. Svojim grijehom je snizio mjerila pobožnosti u Izrailju, umanjio odvratnost mnogih prema grijehu, dok je one koji nisu voljeli Boga niti su Ga se bojali učinio još drskijim u prestupima.SPP 628.2

Proroku Natanu bilo je naređeno da vijest ukora objavi Davidu. Ta poruka je bila strašna po svojoj oštrini. Malo je vladara kojima bi se ona mogla saopštiti bez smrtne opasnosti za donosioca. Natan je neustrašivo i bez oklijevanja prenio božansku osudu, ali se poslužio nebeskom mudrošću da probudi vladareva osjećanja, da pokrene njegovu savijest i da ga navede da vlastitim usnama izrekne smrtnu presudu samome sebi. Pozivajući Davida da kao čovjek koga je Bog postavio da zaštiti prava svoga naroda, prorok mu je ispričao priču o nepravdi i zlostavljanju kojima je morao da učini kraj.SPP 628.3

Rekao je: U jednom gradu bjehu dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromah. Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo, a siromah nemaše ništa do jednu malu ovčicu koju bješe kupio i hranjaše je te odraste uza nj i uz djecu njegovu i jeđaše od njegova zalogaja i iz njegove čaše pijaše i na krilu mu spavaše i bješe mu kao kći. A dođe putnik bogatom čovjeku, i njemu bješe žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji dođe k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha i zgotovi je čovjeku, koji dođe k njemu.SPP 628.4

Carev gnjev se razbuktao i on je uzviknuo: Tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to učinio! I ovcu neka plati učetvoro, što je to učinio i nije mu žao bilo. (2. Samuilova 12,5.6)SPP 629.1

Natan je usmjerio pogled prema caru. Onda je, uzdigavši desnu ruku prema nebu, svečano izjavio: Ti si taj! Odmah je nastavio: Zašto si prezreo riječ Gospodnju, čineći što njemu nije po volji? Krivac može pokušati, kao što je to učinio David, da svoju krivicu prikrije pred ljudima; može se potruditi da je zauvijek sahrani tako da je ljudi ne mogu vidjeti niti za nju saznati, ali nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo! (Jevrejima 4,13) Jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati! (Matej 10,26)SPP 629.2

Natan je izjavio: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovih... zašto si prezreo riječ Gospodnju, čineći ono što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovih. Zato neće se odmaći mač od doma tvojega dovijeka... evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega i uzeću žene tvoje na tvoje oči i daću ih bližnjemu tvojemu... jer ti si učinio tajno, ali ću ja to učiniti pred svim Izrailjem i svakome na vidiku.SPP 629.3

Prorokov ukor dirnuo je Davidovo srce; njegova savjest se probudila, sagledao je svu veličinu svoje krivice. Njegova duša pokajnički se poklonila pred Bogom. Drhtavim usnama je rekao: Sagriješih Gospodu! Sve zlo koje smo učinili drugima pogađa osim njih i Gospoda. David je učinio težak grijeh, i protiv Vitsaveje i protiv Urije, i on je to duboko osjetio. Ali, beskrajno veći bio je njegov grijeh protiv Boga.SPP 629.4

Iako u cijelom Izrailju nije bilo nikoga ko bi mogao da izvrši smrtnu presudu nad pomazanikom Gospodnjim, David je drhtao, plašeći se da ga, tako krivoga i bez oproštenja, ne pogodi brza Božja kazna. Ali, prorok mu je objavio božansku poruku: Gospod je pronio grijeh tvoj, nećeš umrijeti! Ipak, pravda se morala zadovoljiti. Smrtna presuda je umjesto Davida pogodila dijete njegovog grijeha. Tako je vladar dobio priliku da se pokaje; on je, naime, patnje djeteta i njegovu smrt, kao dio svoje kazne, mnogo teže podnio nego što bi podnio vlastitu smrt. Prorok je rekao: Ali, što si tim djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio!SPP 629.5

Kada se dijete zaista razboljelo, David se u postu i molitvi skrušeno obratio Bogu, moleći ga za djetetov život. Skinuo je svoju vladarsku odjeću, odložio krunu, i iz noći u noć ležao na zemlji, slomljena srca, moleći se za nevino biće koje je patilo zbog njegovog grijeha. I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje. Kada je kazna bila izrečena ljudima ili gradovima, često se događalo da skrušenost i pokajanje odbiju udarac, pa je Svemilostivi, brz da oprosti, slao vjesnike mira. Ohrabren tom mišlju, David je istrajao u svom posredovanju sve dok je dijete bilo živo. Kada je saznao da je umrlo, tiho se pomirio s Božjom voljom. Prvi udarac odmazde koju je on sam proglasio pravednom tako je bio zadat, ali David, koji se oslonio na Božju milost, ipak nije ostao bez utjehe.SPP 630.1

Mnogi su, čitajući izvještaj o Davidovom padu, pitali: Zašto je taj izvještaj objavljen? Zašto je Bog smatrao neophodnim da pred cijeli svijet iznese ovaj mračni dio života čovjeka koga je Nebo tako visoko cijenilo? Ukoravajući Davida, prorok je ovako rekao o njegovom grijehu: Ali, što si tim djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule! U mnogim naraštajima nevjernici su ukazivali na Davidov karakter i na tamnu mrlju koja ga je kvarila, i pobjedonosno i prezrivo uzvikivali: Zar je to čovjek po Božjem srcu? Tako je religija bila izložena uvredama, ljudi su hulili na Boga i na Njegovu riječ, duše su se utvrđivale u svom nevjerovanju, dok su se mnogi, iako prividno pobožni, još smjelije predavali grijehu.SPP 630.2

Izvještaj o Davidu, međutim, ni na koji način ne opravdava grijeh. U vrijeme kada je slušao božanske savjete, David je bio nazvan čovjekom prema Božjem srcu. Kada je pao u grijeh, to se više nije odnosilo na njega, sve dok se poslije pokajanja nije vratio Gospodu. Božja riječ jasno kaže: Ali ne bješe po volji Gospodu što učini David. (2. Samuilova 11,27) Preko proroka Bog je rekao Davidu: Zašto si prezreo riječ Gospodnju čineći što njemu nije po volji?... Zato neće se odmaći mač od doma tvojega dovijeka, što si me prezreo. Iako se pokajao za svoj grijeh, iako mu je Gospod oprostio, iako ga je primio, David je morao da iskusi strašne posljedice svoga grijeha, da požanje plodove sjemena koje je sam posijao. Osuda nad njim i njegovim domom svjedoči koliko je grijeh mrzak Bogu.SPP 630.3

Sve do tada Božje proviđenje je štitilo Davida od svih zavjera njegovih neprijatelja; ono se neposredno umiješalo da omete Saulove namjere. Međutim, Davidov prestup je izmijenio njegov odnos sa Bogom. Gospod ni na koji način nije mogao da odobri bezakonje. Nije mogao ni da svojom silom zaštiti Davida od posljedica njegovog grijeha, kao što ga je nekada štitio od Saulovog neprijateljstva.SPP 631.1

I u samom Davidu dogodila se velika promjena. Svijest o grijehu i njegovim dalekosežnim posljedicama slomila je njegovo srce. Osjećao se poniženim i u očima svojih podanika. Njegov uticaj je oslabio. Sve do tada njegov napredak pripisivan je savjesnom poštovanju Gospodnjih zapovijesti. Ali sada su njegovi podanici, znajući za njegov grijeh, bili navedeni da mnogo slobodnije griješe. Njegov autoritet u domu, njegovo pravo da ga sinovi poštuju i slušaju bilo je oslabljeno. Svijest o vlastitom grijehu tjerala ga je da ćuti kad je trebalo da osudi grijeh; njegova ruka je bila slaba kad je trebalo da dijeli pravdu u svojoj kući. Njegov loš primjer je nepovoljno uticao na njegove sinove i Bog se nije mogao miješati da spriječi posljedice. Morao je da dozvoli da događaji krenu svojim prirodnim tokom i tako je David bio oštro kažnjen.SPP 631.2

Godinu dana poslije svog pada, David je živio u prividnoj sigurnosti; nije bilo vidljivog znaka Božjeg nezadovoljstva. Međutim, Božja osuda lebdjela je nad njegovom glavom. Brzo i sigurno, približavao se dan suda i božanske osvete, osvete koju nikakvo pokajanje nije moglo zadržati, dan patnje i srama koji će pomračiti cio njegov zemaljski život. Oni koji, pozivajući se na Davidov primjer, pokušavaju da umanje krivicu za svoje grijehe, iz biblijskog izvještaja treba da nauče da je težak put prestupnika. Iako se kao i David mogu vratiti sa svog zlog puta, posljedice grijeha, već u ovom životu, biće gorke i teško podnošljive.SPP 631.3

Bog je želio da izveštaj o Davidovom padu posluži kao opomena svima, čak i onima koje je On obilno blagoslovio, kojima je ukazao svoju duboku naklonost, da se ne smiju osjećati sigurnim, da ne smiju zanemariti budnost i molitvu. Izvještaj je tako poslužio onima koji su se ponizno trudili da shvate pouku koju je Gospod želio da im prenese. Iz naraštaja u naraštaj hiljade su mogle da shvate kakva im opasnost prijeti od kušačeve moći. Davidov pad, grijeh čovjeka koga je Gospod tako visoko cijenio, naveo ih je da se ne uzdaju u sebe. Shvatili su da ih, ukoliko vjeruju, samo Bog može održati svojom silom. Znajući da je samo u Njemu njihova snaga i sigurnost, nisu se usuđivali da zakorače na sotonino tlo.SPP 631.4

Čak i prije nego što mu je božanska presuda bila izrečena, David je počeo da žanje plodove svoga prestupa. Savjest ga je mučila. Duševnu borbu kroz koju je prošao, najbolje je opisao u trideset i drugom psalmu. On ovako govori:SPP 632.1

Blago onome kojemu je oproštena krivica,
Kojemu je grijeh pokriven.
Blago čovjeku kojemu Gospod ne prima grijeha,
I u čijem duhu nema lukavstva.
Kad mučah, posahnuše kosti moje Od uzdisanja mojega po vas dan.
Jer dan i noć tištaše me ruka tvoja,
Nesta soka u meni kao na Ijetnjoj pripeci.SPP 632.2

Psalam 32,1-4.

Pedeset i prvi psalam je izraz Davidovog pokajanja, kada mu je od Boga stigla vijest ukora:SPP 632.3

Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj,
I po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje.
Operi me dobro od bezakonja mojega,
I od grijeha mojega očisti me.
Jer ja znam prestupe svoje,
I grijeh je moj jednako preda mnom...
Pokropi me isopom, i očistiću se,
Umij me i biću bjelji od snijega.
Daj mi da slušam radost i veselje,
Da se prenu kosti koje si potro.
Odvrati lice svoje od grijeha mojih,
I sva bezakonja moja očisti.
Učini mi, Bože, čisto srce,
I duh pravi ponovi u meni.
Nemoj me odvrgnuti od lica svojega,
I Svetoga Duha svojega nemoj uzeti od mene. Vrati mi radost spasenja svojega,
I duh vladalački neka me potkrijepi.
Naučiću bezakonike putevima tvojim,
Igrešnici tebi će se obratiti.
Izbavi me od krvi, Bože, Bože, Spasitelju moj,
I jezik će moj glasiti pravdu tvoju!SPP 632.4

Psalam 51,1-14.

Tako je u svetoj pjesmi koja je javno pjevana na skupovima njegovog naroda, uz prisustvo dvora sveštenika i sudija, knezova i ratnika i koja će sve do posljednjeg naraštaja sačuvati sjećanje na njegov pad, vladar Izrailja opisao svoj grijeh, svoje pokajanje i svoju nadu u oproštenje koje će dobiti Božjom milošću. Umjesto da pokuša da sakrije svoju krivicu, poželio je da se i drugi pouče na žalosnoj istoriji o njegovom padu.SPP 633.1

Davidovo pokajanje bilo je iskreno i duboko. Nije uložio nikakav napor da umanji svoj zločin. Njegova molitva nije bila nadahnuta željom da izbjegne kaznu. Uvidio je veličinu svoga prestupa pred Bogom, vidio prljavštinu svoje duše, gnušao se svoga grijeha. Nije se molio samo zato da bi dobio oproštenje, već i čistotu srca. David nikada nije u očajanju odustao od borbe. U Božjem objećanju, upućenom pokajanim grešnicima, video je dokaz da su i njemu oprošteni grijesi i da ga je Bog primio.SPP 633.2

Jer žrtve nećeš, ja bih je prinio,
Za žrtve paljenice ne mariš.
Žrtva je Bogu duh skrušen,
Srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože!SPP 633.3

Psalam 51,16.17.

Iako je David pao, Gospod ga je podigao. Sada je uspostavio savršeniji sklad sa Bogom i odnos ljubavi i razumjevanja sa svojim bližnjima, nego prije svog pada. U radosti zbog svog rasterećenja, zapjevao je:SPP 633.4

Grijeh svoj kazah tebi i krivice svoje ne zatajih,
Rekoh: ispovjedam Gospodu prestupe svoje,
I ti skide s mene krivicu grijeha mojega...
Ti si zaklon moj, ti me čuvaš od tjeskobe,
Okružavaš me radošću u izbavljenju.SPP 633.5

Psalam 32,5-7.

Mnogi su gunđali zbog toga što je Bog, po njihovom mišljenju, neopravdano poštedio Davida, čija je krivica bila tako velika, dok je odbacio Saula čiji im grijesi izgledaju mnogo manji. Ali, David se ponizio i priznao grijeh, dok je Saul prezreo ukor i tvrdoglavo istrajao u nepokajanju.SPP 634.1

Ovaj dio Davidovog života je vrlo značajan za svakog pokajanog grešnika. To je jedan od najizrazitijih prikaza borbi i iskušenja čovječanstva, istinskog pokajanja pred Bogom i vjere u našeg Gospoda Isusa Hrista. U toku svih vjekova pokazao se kao izvor ohrabrenja dušama koje su pale u grijeh i koje stenju pod teretom svoje krivice. Hiljade Božje djece, kada su bila navedena na grijeh i gotova da se predaju očajanju, sjetila su se kako je Bog prihvatio Davidovo iskreno pokajanje i priznanje, iako je morao da pati zbog svog prestupa. To je i njima dalo hrabrosti da se pokaju i ponovo pokušaju da hode putem Božjih zapovijesti.SPP 634.2

Svaki koji primi Božji ukor i ponizi svoju dušu priznanjem i pokajanjem, kao što je to učinio David, može biti siguran da za njega ima nade. Ko god se vjerom uhvati za Božja obećanja, biće pomilovan. Gospod nikada neće odbaciti nijednu dušu koja se kaje. On nam je dao svoje obećanje: Neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom, i učiniće mir sa mnom! (Isaija 27,5) Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje, i neka se vrati ka Gospodu i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo! (Isaija 55,7)SPP 634.3