Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    63. Poglavlje—David I Golijat

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 16,14-23; 17)

    Kada je shvatio da ga je Bog odbacio, kada je osjetio snagu osude koju mu je prorok izrekao, Saula je obuzelo očajanje i gorko nezadovoljstvo. Istinsko pokajanje nikada nije pognulo glavu ovog oholog vladara. Nije shvatao koliko je svojim grijehom uvrijedio Boga, nikada nije pokušao da promijeni svoj život, već je tugovao nad onim što je smatrao velikom nepravdom, naime, nad činjenicom da mu je Bog oduzeo prijesto, koji njegovo potomstvo nije moglo naslijediti. Stalno je očekivao propast nagovještenu njegovom domu. Smatrao je da je hrabrošću u borbama okajao grijeh neposlušnosti. Nije uspijevao da krotko prihvati Božji ukor, buntovni duh ga je doveo u takvo očajanje da je postojala opasnost da izgubi razum. Savjetnici su mu predložili da potraži vještog muzičara u nadi da će mu umirujući zvuci prijatnog instrumenta donijeti mir. Prema Božjem proviđenju, David je kao vješt svirač na harfi bio doveden pred vladara. Njegove uzvišene, nadahnute melodije su djelovale. Teška potištenost koja je kao mračni oblak zahvatila Saulove misli, nestala je.SPP 563.1

    Kada njegova služba na Saulovom dvoru više nije bila potrebna, David se vratio svojim stadima i brežuljcima, sačuvavši jednostavnost duha i ponašanja. Kad god je bilo potrebno bio je pozivan da posluži pred vladarom, da smiruje misli zaplašenog monarha sve dok se zli duh ne udalji od njega. Ali, iako je Saul bio zadovoljan Davidom i njegovom muzikom, mladi pastir je s olakšanjem i radošću napuštao vladarev dvor i odlazio u polja i brežuljke, do svojih stada.SPP 563.2

    David je rastao u milosti i kod Boga i kod ljudi. Bio je vaspitan da se drži Gospodnjih puteva, a sada je odlučio da više nego ikada ispunjava Božju volju. Dobio je i nove teme za razmišljanje. Boravio je na vladarevom dvoru i upoznao se s odgovornostima monarha. Prepoznao je iskušenja koja su mučila Saula i prodro u tajne karaktera i ponašanja prvog izrailjskog vladara. Vidio je da je carska slava u sjenci tamnih oblaka žalosti i shvatio da je Saulov privatni dom daleko od sreće. Sve je to doprinijelo da se uznemire misli onoga koji je bio pomazan da postane vladar Izrailja. Ali, dok je razmišljao, mučen teškim brigama, obraćao se svojoj harfi i iz njenih struna izvlačio melodije koje su uzdizale njegove misli Začetniku svakog dobra, pa su tako nestajali mračni oblaci koji su sjenčili horizonte njegove budućnosti.SPP 563.3

    Bog je Davidu davao pouke o povjerenju. Kao što se Mojsije pripremao za svoje djelo, tako je i Gospod osposobljavao Jesejevog sina da predvodi Njegov izabrani narod. Starajući se o svojim stadima, počinjao je da cijeni brigu Velikog pastira o ovcama iz svog stada.SPP 564.1

    Usamljeni brežuljci i divlje litice po kojima je David hodao sa svojim stadima, bili su skrovišta krvožednih životinja. Događalo se da neki lav iz šipražja kraj Jordana, ili medved iz jazbine u bregovima, dođu na pašnjake i podivljali od gladi napadnu stado. U skladu s običajima toga vremena, David je bio naoružan jedino praćkom i pastirskim štapom, ali je već vrlo rano dokazao svoju snagu i hrabrost dok je štitio stada. Opisujući kasnije te sukobe, rekao je: Kada dođe lav ili medved i odnese ovcu iz stada, ja potrčah za njime i udarih ga i oteh mu iz čeljusti; i kada bi skočio na mene, uhvatih ga za grlo, te ga bih i ubih. (1. Samuilova 17,34.35) Na ovim iskustvima kalilo se Davidovo srce i jačala njegova snaga, hrabrost i vjera.SPP 564.2

    Čak i prije nego što je bio pozvan na Saulov dvor, David se isticao hrabrim djelima. Dvorski službenik koji je na njega obratio vladarevu pažnju, ovako ga je opisao: Hrabar je junak i ubojnik i pametan je i lijep i Gospod je s njime.SPP 564.3

    Kada je Izrailj objavio rat Filistejima, tri Jesejeva sina pridružila su se četama pod Saulovim zapovjedništvom, dok je David ostao u kući. Međutim, poslije nekog vremena, otišao je da posjeti Saulov vojnički logor. Po očevom nalogu trebalo je da odnese poruku i dar starijoj braći i da se raspita za njihovo zdravlje i bezbjednost. Jesej, međutim, nije znao da je mladom pastiru povjeren još jedan, mnogo važniji zadatak. Vojske Izrailjeve su, naime, bile u opasnosti i David je od anđela dobio nalog da izbavi svoj narod.SPP 564.4

    Kad se približio logoru, David je začuo glasnu viku kao da se vojska priprema za bitku. I vojska izlažaše da se svrsta za boj i podizaše ubojnu viku. Izrailjci i Filisteji su se svrstavali u bojne redove, jedni nasuprot drugima. David je potrčao prema vojsci, našao svoju braću i pozdravio ih. Dok je razgovarao sa njima, Golijat, filistejski zatočnik, izašao je iz redova i uvredljivim riječima počeo da izaziva Izrailjce da mu iz svojih redova pošalju čovjeka koji će se sukobiti s njim u pojedinačnoj borbi. Ponavljao je svoj izazov nekoliko puta. Kada je David vidio da se cijeli Izrailj uplašio i shvatio da Golijat svoj izazov upućuje iz dana u dan, i da se sve dotada među Izrailjcima nije našao zatočnik koji bi utišao hvalisavca, veoma se uznemirio. U njemu se razgorjela revnost da sačuva čast živoga Boga i ugled Njegovog naroda.SPP 564.5

    Izrailjski vojnici bili su potišteni. Ponestalo im je i hrabrosti. Govorili su jedan drugome: Vidjeste li toga čovjeka koji izađe? Jer izađe da sramoti Izrailja. Pun stida i ogorčenja, David je uzviknuo: Ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga?SPP 565.1

    Elijav, Davidov najstariji brat, odmah je shvatio kakva osjećanja ispunjavaju mladićevu dušu. David je, čak i kao pastir pokazivao smjelost, hrabrost i snagu kakva se rijetko mogla vidjeti; tajanstvena posjeta Samuilova njihovoj roditeljskoj kući i njegov potajni odlazak, naveli su braću da postanu sumnjičavi prema stvarnom cilju njegove posjete. Njihova ljubomora javila se kad su vidjeli da David uživa veće poštovanje od njih, pa mu nisu ni pristupali s poštovanjem i ljubavlju koju je zaslužio svojom čestitošću i bratskom nježnošću. Smatrali su ga jednostavno neiskusnim pastirom, a pitanje koje je postavio, Elijav je shvatio kao lični ukor što zbog plašljivosti nije učinio nikakav napor da ućutka filistejskog diva. Stariji brat je ljutito uzviknuo: Što si došao? I na kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja obijest tvoju i zloću srca tvojega, došao si da vidiš boj! Davidov odgovor je bio pun poštovanja, ali odrješit: Šta sam sada učinio? Bilo mi je zapovijeđeno!SPP 565.2

    Davidove riječi bile su javljene vladaru koji je mladića odmah pozvao. Saul je zaprepašćeno slušao pastira: Neka se niko ne plaši od onoga; sluga će tvoj izaći i biće se s Filistejinom! Saul je pokušao da odvrati Davida od njegove namjere, ali mladić nije popuštao. Odgovarao je jednostavno i skromno, pozivajući se na iskustva koja je stekao čuvajući očeva stada. Rekao je: Gospod koji me je sačuvao od lava i medvjeda, sačuvaće me i od ovoga Filistejina. Tada reče Saul Davidu: idi i Gospod neka bude s tobom!SPP 565.3

    Sva vojska Izrailjeva je četrdeset dana drhtala od drskog izazova filistejskog diva. Srca su im zastajala dok su gledali njegove moć ne oblike i njegovu visinu od šest lakata i jedan pedalj. Na njegovoj glavi bila je kaciga od bronze, bio je odjeven u oklop težak pet hiljada sikala, a imao je i bronzane štitnike na nogama. Oklop je bio od bronzanih pločica koje su kao krljušt kod riba bile tako gusto položene jedna preko druge da nikakvo koplje niti strijela nisu mogli da ga probiju. Na leđima je div nosio teško koplje, takođe od bronze. A kopljača od koplja mu bješe kao vratilo, a gvožđa u koplju mu bješe šest stotina sikala; a koji mu oružje nosaše iđaše pred njim.SPP 565.4

    Svakog jutra i svake večeri, Golijat je izlazio pred izrailjski logor i vikao jakim glasom: Što ste izašli uvrstavši se? Nisam li ja Filistejin, a vi sluge Saulove? Izaberite jednoga između sebe, pa neka izađe pred mene. Ako me nadjača i pogubi, mi ćemo vama biti sluge, ako li ja njega nadjačam i pogubim, onda ćete vi biti nama sluge i služićete nam! Još govoraše Filistejin: ja osramotih danas vojsku izrailjsku, dajte mi čovjeka da se bijemo!SPP 566.1

    Iako je dozvolio Davidu da prihvati Golijatov izazov, vladar je imao malo nade da će mladić uspjeti u hrabrom poduhvatu. Naredio je da mu obuku njegov oklop. Tešku bronzanu kacigu su mu stavili na glavu, a pločasti oklop na tijelo. I carev mač mu je bio pripasan uz bok. Tako opremljen, krenuo je na svoj zadatak, ali se vrlo brzo vratio. Zabrinuti posmatrači pomislili su da je David odlučio da ne izloži svoj život opasnosti sukobljavajući se s protivnikom kome nije bio dorastao. Ali, to mladom pastiru nije padalo na pamet. Vrativši se do Saula, zatražio je dozvolu da odloži teški oklop. Rekao je: Ne mogu ići s time, jer nisam navikao! Skinuo je vladarev oklop, umjesto njega uzeo je samo svoj štap, zajedno sa pastirskom torbom i jednostavnom praćkom. Izabrao je u potoku pet glatkih kamenova, stavio ih u torbu i s praćkom u ruci krenuo prema Filistejinu. Div je smjelo pošao naprijed, očekujući da će se sukobiti s najsnažnijim ratnikom u Izrailju. Njegov štitonoša išao je pred njim i izgledalo je kao da im se niko ne može suprotstaviti. Prišao je i ugledao samo mladića, bolje rečeno dječaka. David je bio rumen od zdravlja, a njegovo dobro oblikovano tijelo, nezaštićeno oklopom, svjedočilo je o njegovoj snazi. Ipak, između njegovog mladalačkog izgleda i nezgrapnih Filistejinovih razmjera postojala je upadljiva razlika.SPP 566.2

    Golijat se iznenadio i razbjesnio. Uzviknuo je: Eda li sam pseto te ideš na mene sa štapom? A onda je obasuo Davida najsurovijim kletvama u ime svih svojih bogova. Povikao je prezrivo: Hodi k meni da dam tijelo tvoje pticama nebeskim i zvjerima zemaljskim!SPP 566.3

    David se nije uplašio. Iskoračivši, rekao je svom protivniku: Ti ideš na mene s mačem i kopljem i štitom, a ja idem na tebe u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kojega si ružio. Danas će te Gospod dati meni u ruke, i ubiću te, i skinuću glavu s tebe, i daću danas tjelesa vojske filistejske pticama nebeskim i zvjerima zemaljskim i poznaće sva zemlja da je Bog u Izrailju. I znaće sav ovaj zbor da Gospod ne spasava mačem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato će vas dati nama u ruke.SPP 567.1

    Njegov glas je neustrašivo odzvanjao, dok mu se na lijepom licu mogao vidjeti radosni i pobjednički izraz. Te riječi, izgovorene jasnim, zvučnim glasom, odjekivale su na sve strane, tako da su ih mogle čuti hiljade vojnika spremnih za rat. Golijatov gnjev se žestoko raspalio. U gnjevu je podigao kacigu koja mu je štitila čelo i potrčao naprijed da skrši protivnika. Ali Jesejev sin bio je spreman da dočeka neprijatelja. A kada se Filistejin podiže i dođe bliže k Davidu, David brže istrča na bojište pred Filistejina. I David stavi ruku svoju u torbu svoju i izvadi iz nje kamen, i baci ga iz praćke, i pogodi Filistejina u čelo i uđe mu kamen u čelo, te pade ničice na zemlju.SPP 567.2

    Zaprepašćenje je zavladalo u redovima obeju vojski. Svi su bili uvjereni da će David biti ubijen, ali, kada je kamen zviždeći poletio kroz vazduh pravo prema cilju, vidjeli su kako je moćni ratnik zadrhtao i podigao ruke kao da je iznenada oslijepio. Div se zaljuljao, zatim posrnuo i pao kao posječeni hrast. David nije oklijevao. Skočio je prema Filistejinu i objema rukama izvukao Golijatov teški mač. Nekoliko trenutaka prije toga, div se hvalisao da će mladiću skinuti glavu s ramena, a njegovo tijelo dati pticama nebeskim. Sada se njegov mač podigao u vazduh i njegova glava se otkotrljala od tijela, dok se oduševljena vika začula iz izrailjskog logora.SPP 567.3

    Užas je zahvatio Filisteje, a zbrka koja je odmah zavladala natjerala ih je da se u neredu povuku. Pobjedonosni uzvici Jevreja odjekivali su planinskim vrhovima, dok su trčali za svojim uplašenim neprijateljima. I Izrailjci i Judejci ustaše i povikaše i potjeraše Filisteje do doline i do vrata Akaronskih, i padaše pobijeni Filisteji po putu Sarajimskom do Gata i do Akarona. Potom se vratiše sinovi Izrailjevi tjeravši Filisteje i oplijeniše oko filistejski. A David uze glavu Filistejinovu i odnese je u Jerusalim, a oružje njegovo ostavi u svojoj kolibi.SPP 567.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents