Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    50. Poglavlje—Deseci I Prinosi

    U jevrejskom sistemu jedna desetina narodnih prihoda odvajana je za potrebe javnog bogosluženja. Mojsije je zapovijedio Izrailju: I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voća, Gospodnji je, svetinja je Gospodu... i desetak od goveda i od sitne stoke, koje dođe pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. (3. Mojsijeva 27,30.32)SPP 456.1

    Međutim, davanje desetka ne potiče od Jevreja. Od najstarijih vremena Gospod je zahtijevao desetak za sebe, i taj zahtjev bio je poštovan i ispunjavan. Avram je dao desetak Melhisedeku, svešteniku Boga Višnjega (1. Mojsijeva 14,20). Jakov je kao bjegunac i prognanik obećao Gospodu u Vetilju: Što mi god daš, od svega ću deseto dati tebi! (1. Mojsijeva 28,22) Kad je Izrailj trebalo da se organizuje kao narod, zakon o desetku je obnovljen i potvrđen kao božanska uredba od čijeg poštovanja zavisi blagostanje naroda.SPP 456.2

    Sistem desetka i prinosa bio je zamišljen kao način da se u misli ljudi utisne velika istina da je Bog izvor svakog blagoslova koji se izliva na Njegova stvorenja i da Njemu pripada čovjekova zahvalnost za sve dobre darove Njegovog proviđenja.SPP 456.3

    Koji sam daje svima život i disanje i sve. (Djela 17,25) Gospod kaže: Jer je moje sve gorsko zverje i stoka po planinama na tisuće. (Psalam 50,10) Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama. (Agej 2,8) Upravo Bog ljudima daje snagu da steknu bogatstvo (5. Mojsijeva 8,18). Kao priznanje da sve dolazi od Njega, Bog traži da mu čovjek jedan dio svoga obilja vraća u obliku darova i priloga i da tako podržava Njegovo bogosluženje.SPP 456.4

    Svaki desetak... je Gospodnji! Ovdje je upotrijebljen isti način izražavanja kao i u zakonu o Suboti. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu! (2. Mojsijeva 20,10) Bog je odredio za sebe poseban dio čovjekovog vremena i njegovih sredstava, i niko ne može, bez krivice, upotrijebiti taj dio za ostvarivanje svojih interesa.SPP 456.5

    Desetak je bio namijenjen isključivo Levitima, pripadnicima plemena koje je bilo odvojeno za službu u Svetilištu. Ali, ni u kojem slučaju desetak nije predstavljao gornju granicu prilaganja u vjerske svrhe. Svetilište, kao kasnije i Hram, bilo je podignuto samo darovima i da bi se pobrinuo za njegovo održavanje i druge izdatke, Mojsije je odredio da prilikom svakog brojanja naroda, svaki pojedinac priloži po pola sikla za službe u Svetilištu. U vrijeme Nemije bio je uveden godišnji prilog (vidi: 2. Mojsijeva 30,12-16; 2. O carevima 12,4.5; 2. Dnevnika 24,4-13; Nemija 10,32.33). S vremena na vrijeme, Gospodu su bili prilagani prinosi za grijeh i zahvalni prinosi. Velike priloge donosili su u vrijeme održavanja godišnjih praznika. Osim toga, vrlo izdašni darovi bili su prikupljani za siromahe.SPP 456.6

    Čak i prije nego što bi se desetak mogao odvajati, postojao je način da se priznaju Gospodnji zahtjevi. Prvi zreli plodovi svakog zemaljskog proizvoda bili su posvećeni Gospodu. Prva vuna kada su se strigle ovce, prva pšenica prilikom vršidbe, prvo ulje i vino, sve je to pripadalo Gospodu. To se odnosilo i na prvence svih domaćih životinja, dok su prvorođeni sinovi bili otkupljivani novcem. Prvi plodovi donošeni su Gospodu u Svetilište i njima su se služili sveštenici.SPP 457.1

    Tako je narod stalno podsjećan da je Gospod vlasnik svega, njihovih polja, njihovih stada sitne i krupne stoke, da im On šalje sunce i kišu za sjetvu i žetvu, da je sve što imaju On stvorio i da su oni samo pristavi, povjerenici koji upravljaju Njegovim dobrima.SPP 457.2

    Kada su se Izrailjci, natovareni prvim plodovima sa njiva, iz voćnjaka i vinograda, okupljali oko Svetilišta, javno su odavali priznanje Božjoj dobroti. Kada bi sveštenik prihvatao dar, darodavac bi, kao da se tu nalazi i sam Gospod, govorio: Otac moj bješe siromah Sirin, a onda bi opisivao boravak u Egiptu i nevolje iz kojih je Bog izbavio Izrailj rukom krepkom i mišicom podignutom, i strahotom velikom i znacima i čudesima. Zatim bi nastavio: I dovede nas na ovo mjesto i dade nam zemlju ovu, zemlju u kojoj teče mlijeko i med. Zato sada evo donesoh prvine od roda ove zemlje koju si mi dao, Gospode! (5. Mojsijeva 26,8-11)SPP 457.3

    Od Jevreja je, za vjerske i dobrotvorne svrhe, tražena četvrtina njihovog dohotka. Moglo bi se očekivati da će ih tako visoki izdaci dovesti do siromaštva; međutim, vjerno poštovanje ovih pravila bilo je jedan od uslova njihovog blagostanja. Ako budu poslušni, Bog im je dao obećanje: I zaprijetiću vas radi proždrljivcu te vam neće kvariti roda zemaljskoga i vinova loza u polju neće vam biti nerodna... I zvaće vas blaženima svi narodi, jer ćete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskama. (Malahija 3,11.12)SPP 457.4

    Izrazit primjer posljedica sebičnog uskraćivanja čak i dobrovoljnih priloga, namijenjenih Božjem djelu, dat nam je u vrijeme proroka Ageja. Poslije povratka iz vavilonskog ropstva, Jevreji su počeli da obnavljaju Gospodnji hram; ali, suočeni s odlučnim otporom svojih neprijatelja, odustali su od toga; osim toga, teška suša, koja je dovela do velikih nestašica, uvjerila ih je da ne mogu da dovrše izgradnju Hrama. Govorili su: Još nije došlo vrijeme, vrijeme da se sazida dom Gospodnji! Međutim, preko svoga proroka Bog im je poslao poruku: Je li vama vrijeme da sjedite u kućama svojim, obloženima daskama, a ovaj je dom pust? Zato sada ovako veli Gospod nad vojskama: uzmite na um puteve svoje! Sijete mnogo, a uvozite malo; jedete, a ne bivate siti; pijete, a ne napijate se; odijevate se, a nijedan ne može da se zgrije; i koji zaslužuje novac, meće ga u prodrt tobolac. (Agej 1,2-6) A onda im je otkriven razlog: Izgledate mnogo, a eto malo; i što unesete u kuću, ja razduvam. Zašto, veli Gospod nad vojskama, zato što je dom moj pust, a vi svaki trčite za svoj dom! Zato se zatvori nebo nad vama da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njena. I dozvah sušu na zemlju i na gore i na žito i na vino i na ulje i na sve što zemlja rađa, i na ljude i na stoku i na svaki rad ručni. (Agej 1,9-12) Kada ko dođe ka gomili od dvadeset mjera, bješe deset; kada dođe ka kaci da dobije pedeset vedara iz kace, bješe dvadeset, bih vas sušom i medljikom i gradom, svako djelo ruku vaših. (Agej 2,16.17) Podstaknut ovim opomenama, narod je počeo da gradi dom Gospodnji. A onda mu je bila upućena Gospodnja poruka: Uzmite na um, od toga dana nazad, od dana dvadeset četvrtoga, mjeseca devetoga, od dana kada se osnova crkva Gospodnja...od ovoga ću dana blagosloviti! (Agej 2,18.19)SPP 458.1

    Mudri čovjek kaže: Jedan prosipa, a sve više ima; drugi tvrduje suviše i sve je siromašniji. (Priče 11,24) Istu pouku u Novom zavjetu iznosi i apostol Pavle: A ovo pak velim: koji s tvrđom sije, s tvrđom će i požnjeti, a koji blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti... a Bog je kadar učiniti da je izobilna među vama svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajući izobilujete za svako dobro djelo. (2. Korinćanima 9,6.8)SPP 458.2

    Bog je želio da Njegov narod, Izrailj, odnese Njegovu svjetlost svim narodima na svijetu. Podržavajući Njegovo javno bogosluženje, Izrailj će svjedočiti o postojanju i suverenosti živoga Boga. Bila mu je pružena posebna prednost da podržava javno bogosluženje i da na taj način izražava svoju odanost i svoju ljubav prema Bogu. Gospod je odredio da širenje svjetlosti i istine zavisi od napora i priloga onih koji uživaju ove nebeske darove. On je mogao da učini da anđeli budu predstavnici Njegove istine; mogao je svoju istinu da objavi svojim glasom kao što je objavio svoj Zakon sa Sinaja, ali, u svojoj neizmjernoj ljubavi i mudrosti, izabravši ljude da obave to djelo, pozvao ih je da budu Njegovi saradnici.SPP 459.1

    U vrijeme Izrailja deseci i darovi bili su neophodni za obavljanje obreda i bogosluženja u Svetilištu. Zar Božji narod danas treba manje da prilaže? Hristos je postavio načelo da naši darovi Bogu treba da budu u srazmjeri sa svjetlošću i prednostima koje uživamo. Kome je god mnogo dano, mnogo će se iskati od njega, a kome je predano najviše, najviše će se iskati od njega. (Luka 12,48) Spasitelj je rekao svojim učenicima, kada ih je slao da propovijedaju: Zabadava ste dobili, zabadava i dajite! (Matej 10,8) Pošto smo dobili neizmjerne blagoslove i prednosti prije svega, zahvaljujući neuporedivoj žrtvi slavnog Božjeg Sina, zar se naša zahvalnost ne bi mogla izraziti i obilnijim darovima koji bi omogućili da se i drugima objavi vijest spasenja? Djelo jevanđelja, da bi se proširilo, zahtjeva mnogo više sredstava od onih koja su tražena u stara vremena; to doprinosi da zakon o desecima i prinosima postane neophodniji danas nego što je bio u vrijeme jevrejskog sistema. Kada bi Božji narod bio velikodušniji u podržavanju Njegovog djela svojim darovima, umjesto da pribjegava nehrišćanskim i neposvećenim metodama da napuni Gospodnju riznicu, Bog bi se proslavio i mnogo više duša bilo bi pridobijeno za Hrista.SPP 459.2

    Mojsijev plan prikupljanja sredstava za građenje Svetilišta bio je veoma uspješan. Nikakvo nagovaranje nije bilo potrebno. On se nije služio sredstvima kojima često pribjegavaju Crkve našeg vremena. Nije priređivao nikakve velike svetkovine. Nije pozivao vjernike na vesele priredbe, na igranke, na opšte zabave. Nije organizovao lutriju, niti se služio sličnim svjetovnim, nesvetim načinima da prikupi novac za podizanje Svetilišta Gospodu. Sam Bog je naredio Mojsiju da pozove sinove Izrailjeve da donesu svoje priloge. Bilo mu je rečeno da prihvati dar od svakoga koji ga donese dobrovoljno, od srca. Obilje priloga je stiglo tako da je morao da pozove narod da prestane da donosi, jer je priložio mnogo više nego što je bilo potrebno.SPP 459.3

    Bog je ljude proglasio svojim pristavima, svojim povjerenicima. Imanje, koje je On dao ljudima, je sredstvo namenjeno širenju Jevanđelja. Onima koji se kao povjerenici pokažu vjerni, povjeriće i veće odgovornosti. Gospod je rekao: One ću poštovati koji mene poštuju! (1. Samuilova 2,30) Jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. Kada Njegov narod, iz duboke zahvalnosti, bude donosio svoje darove i prinose, ne sa žalošću ili od nevolje, pratiće ga Božji blagoslovi. On sam je obećao: Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kući i okušajte me u tom veli Gospod nad vojskama, hoću li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta! (Malahija 3,10)SPP 460.1

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents