46. Poglavlje—Blagoslovi I Prokletstva

(Ovo poglavlje zasnovano je na Knjizi Isusa Navina, 8)

Poslije izvršenja presude nad Ahanom, Isusu Navinu bilo je rečeno da postroji sve vojnike i da ih ponovo povede protiv Gaja. Božja sila pratila je napore Njegovog naroda i grad je uskoro bio osvojen.SPP 432.1

Vojne operacije sada su bile prekinute da bi cijeli Izrailj mogao da učestvuje u svečanoj vjerskoj službi. Narod je bio željan da se smjesti u Hananu; sve do tada nisu stekli ni kuće ni njive za svoje porodice, a da bi to postigli morali su da izagnaju Hananejce, međutim, to važno djelo morali su da odgode, jer je uzvišenija dužnost zahtijevala njihovu pažnju.SPP 432.2

Prije nego što će preuzeti svoje nasljedstvo, morali su da obnove zavjet vjernosti Bogu. Dajući im svoje posljednje savjete, Mojsije je dva puta pozvao sva plemena da se okupe na brdima Evalu i Garizimu, u blizini Sihema, i da tu svečano priznaju Božji zakon. Slušajući ove savjete, cijeli narod, ne samo muškarci, već i žene i djeca, pa čak i stranci koji su se našli među njima, napustili su svoj logor u Galgalu, prešli preko teritorije svojih neprijatelja, i stigli u dolinu Sihemsku, u blizinu središta zemlje. Iako okruženi neporaženim neprijateljima, bili su sigurni, uživali su Božju zaštitu sve dok Mu budu bili vjerni. I tada, kao i u Jakovljeve dane, strah Božji dođe na gradove koji bjehu oko njih (1. Mojsijeva 35,5) i niko ih nije uznemiravao.SPP 432.3

Mjesto određeno za ovu svečanu službu već im je bilo sveto, jer je bilo u vezi s istorijom njihovih otaca. Upravo na tom mjestu Avram je podigao svoj prvi oltar Gospodu u Hananskoj zemlji. Na tom mjestu su on i Jakov razapinjali svoje šatore. Tu je kasnije kupio i zemlju u kojoj je sada trebalo da sahrane Josifovo tijelo. Tu je bio i studenac koji je Jakov iskopao i hrast pod kojim je zakopao idolopokloničke kipove svojih ukućana.SPP 432.4

Izabrani kraj bio je među najljepšim mjestima u cijeloj Palestini, bio je dostojan da se na njemu odigra ovaj uzvišeni i upečatljivi prizor. Prekrasna, primamljiva dolina, u kojoj su se njive smjenjivale s maslinovim šumarcima, navodnjavana potocima koji su tekli iz živih izvora, ukrašena divljim cvijećem, pružala se između golih brda. Ta brda, Eval i Garizim, koja su se uzdizala sa suprotnih strana doline, ipak nisu bila suviše udaljena, stvarala su na svojim donjim obroncima neku vrstu prirodne govornice, tako da se svaka riječ, izgovorena na jednoj, razgovjetno čula na drugoj strani, dok je na njihovim padinama moglo da se smjesti mnoštvo ljudi.SPP 432.5

U skladu s Mojsijevim uputstvima, na brdu Eval podignut je spomenik od velikog kamenja. Na tom kamenju, koje je prethodno bilo presvučeno posebnim malterom, bio je napisan zakon ne samo deset zapovijesti, koje su bile izrečene sa Sinaja i zapisane na dvjema kamenim pločama, već i zakon koji je bio izgovoren Mojsiju i koji je on sačuvao u obliku knjige. Pored tog spomenika podignut je i oltar od neobrađenog kamena, na kome su bile prinesene žrtve Gospodu. Činjenica da je oltar bio podignut na brdu Eval nad kojim je bilo izrečeno prokletstvo, bila je vrlo značajna, jer je pokazivala da je Izrailj, zbog prestupanja Božjeg zakona, navukao na sebe pravedni Božji gnjev i da bi njime bio smjesta pohođen da nije bilo Hristove posredničke službe, predstavljene oltarom, žrtvenikom.SPP 433.1

Šest plemena potomaka Lije i Rahilje okupilo se na brdu Garizimu; dok su plemena koja su poticala od robinja, zajedno s Ruvimovim i Zavulonovim plemenom, zauzela položaj na Evalu. Sveštenici, koji su nosili kovčeg, stajali su u dolini između njih. Na znak trube zavladao je mir. U dubokoj tišini, u prisutnosti cijelog nepreglednog skupa, stojeći pored svetog kovčega, Isus Navin je pročitao blagoslove koji će pratiti poslušnost Božjem zakonu. Sva plemena sa Garizima su odgovorila, rekavši: Amin! Pročitao je zatim prokletstva, i plemena sa Evala su na isti način izrazila svoje odobravanje, hiljade glasova sjedinilo se u svečanom odgovoru. Zatim je bio pročitan Božji zakon, zajedno sa pravilima i uredbama koje su dobili preko Mojsija.SPP 433.2

Izrailj je na Sinaju primio Zakon neposredno od Boga; njegovi sveti propisi, koje je On napisao, čuvani su u kovčegu. Sada je Zakon bio ponovo napisan da bi ga svi mogli čitati. Svi su mogli sami da pročitaju uslove zavjeta koji im je davao pravo da ostanu u Hananu. Zato su svi morali da izjave da prihvataju uslove zavjeta i da se slažu s blagoslovima ili prokletstvima koji će pratiti njegovo poštovanje ili odbacivanje. Zakon nije bio napisan samo na kamenju ugrađenom u spomenik, već ga je sam Isus Navin glasno pročitao tako da ga je mogao čuti sav Izrailj. Nije proteklo mnogo sedmica otkako je Mojsije u svojim govorima narodu objavio cijelu svoju petu knjigu, koja se zove Ponovljeni zakoni, a Isus Navin je opet čitao cio Zakon.SPP 433.3

Nisu samo muškarci, već su i žene i djeca i stranci koji iđahu među njima slušali čitanje Zakona, jer je bilo važno da i oni znaju i izvršavaju svoju dužnost. Bog je za svoje uredbe ovako zapovijedio Izrailju: Nego složite ove riječi moje u srce svoje i u dušu svoju, i vežite ih kao znak sebi na ruku, i neka vam budu kao počeonik među očima vašim. I učite ih sinove svoje... da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših po zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vašim da će im je dati, kao dani nebu nad zemljom. (5. Mojsijeva 11,18-21)SPP 434.1

Kao što je Mojsije zapovijedio, svake sedme godine trebalo je da se cijeli Zakon pročita pred cijelim skupom Izrailjevim: Svake sedme godine, u određeno vrijeme godine oprosne, na praznik sjenica, kada dođe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svojega na mjestu koje izabere, čitaj ovaj zakon pred svim Izrailjem da ga čuju, sabravši narod, ljude i žene, decu i došljake, koji budu u mjestima tvojim, da čuju i uče i da se boje Gospoda Boga vašega i drže i tvore sve riječi ovoga zakona, i sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka čuju i uče bojati se Gospoda Boga vašega, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je naslijedite. (5. Mojsijeva 31,10-13)SPP 434.2

Sotona se neprestano trudi da izmjeni ono što je Bog rekao, da zaslijepi um, da pomrači razum i tako navede ljude na grijeh. Upravo je zato Bog tako određen, objavljujući svoje zahtjeve tako jasno da ih niko ne može pogrešno shvatiti. Bog se uporno trudi da dovede ljude pod svoju zaštitu, da ih sotona ne bi mogao obmanjivati svojom surovom, prevarnom silom. On je udostojio ljude da im progovori svojim glasom i da im svojom rukom napiše svoje žive riječi. Te blagoslovene riječi, pune života i blistave istine, objavljene su ljudima da im posluže kao savršeni vodič. Pošto je sotona uvijek spreman da odvraća naše misli i odvoji naša osjećanja od Gospodnjih obećanja i zahtjeva, potrebna nam je izuzetna marljivost da bi se ona učvrstila u mislima i urezala u srce.SPP 434.3

Vjerski učitelji morali bi s mnogo više pažnje da prenose narodu činjenice i pouke iz biblijske istorije, ali i Gospodnje opomene i zahtjeve. Sve bi se to moralo iznositi jednostavnim jezikom, prilagođenim shvatanju djece. Propovjednici i roditelji moraju prihvatiti kao dio svoje odgovornosti da mlade upoznaju sa Svetim pismom.SPP 435.1

Roditelji mogu i moraju zainteresovati svoju djecu da steknu različita znanja koja se mogu naći na svetim stranicama. Međutim, ako žele da svoje sinove i kćeri zainteresuju za Božju riječ, oni sami moraju biti zainteresovani za nju. Moraju poznavati njena učenja i, kao što je Bog zapovijedio Izrailju, govoriti o njima kada sjede u kući svojoj, i kada idu putem, i kada liježu i kada ustaju. (5. Mojsijeva 11,19) Oni koji žele da njihova djeca vole i poštuju Boga, moraju govoriti o Njegovoj dobroti, Njegovom veličanstvu i Njegovoj moći, onako kako su im otkriveni u Njegovoj riječi i djelima stvaranja.SPP 435.2

Svako poglavlje i svaki stih u Bibliji su Božja poruka ljudima. Njene propise kao znake trebalo bi da privežemo sebi za ruke i da ih stavimo kao počeonike među oči. Kada ih Božji narod bude proučavao i slušao, one će ga voditi kao što su vodile Izrailjce stubom od oblaka danju i stubom od ognja noću.SPP 435.3