Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    14. Poglavlje—Uništenje Sodoma

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Mojsijevoj 19)

    Najljepši grad u jordanskoj dolini bio je Sodom, smješten u ravnici koja je po plodnosti i ljepoti bila »kao vrt Gospodnji«. Tu je bujala raskošna tropska vegetacija. Bilo je palmi, maslina, vinove loze; preko cijele godine širio se prijatni miris cvijeća. Polja su donosila bogatu žetvu, a stada ovaca i goveda pasla su po okolnim brežuljcima. Umjetnost i trgovina doprinosili su bogatstvu ponosnog grada u ravnici. Blaga Istoka ukrašavala su njegove palate, a pustinjski karavani donosili su skupocjenu robu i snabdjevali njegove trgove. Uz malo truda i rada mogla se zadovoljiti svaka životna potreba, a cijela godina izgledala je kao neprekidni niz svetkovina.SPP 126.1

    Sveopšte izobilje je povod za razmetanje i oholost. Nerad i bogatstvo čine da srce koje se nikada nije suočavalo s nestašicom ili tugom postane tvrdo i neosjetljivo. Bogatstvo i obilje slobodnog vremena bude želju za uživanjima, pa su i ljudi u Sodomu počeli da se odaju zadovoljavanju svojih čula. Prorok kaže: »Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodoma: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogome, nego se ponosiše i činiše gadove preda mnom, zato ih zatrh kad vidjeh.” (Jezekilj 16,49.50) Ljudi više od svega žele bogatstvo i izobilje slobodnog vremena, a upravo to rađa grijehe koji su izazvali propast gradova u ravnici. Njihov beskoristan, besposličarski život omogućio je sotoni da ih uhvati u zamke svojih iskušenja, tako da su izopačili božanski lik u sebi i postali sličniji sotoni nego Bogu. Besposličenje je najveće prokletstvo koje može da zadesi čovjeka, jer ga poroci i zločini prate u stopu. Ono oduzima snagu umu, izopačuje rasuđivanje, ponižava dušu. Sotona čeka u zasjedi, spreman da se baci na one koji su neoprezni, koji mu dok besposliče pružaju priliku da im priđe sakriven nekom privlačnom maskom. Svoje najveće uspjehe sotona postiže kada se ljudima približi u njihovim slobodnim trenucima.SPP 126.2

    U Sodomu je vladalo razuzdano i raskalašno veselje, ljudi su odlazili na gozbe i pijanke. Najporočnije i najsurovije strasti zadovoljavali su bez ikakvog ograničenja. Otvoreno su izazivali Boga, prkosili Njegovom zakonu i uživali u nasilju. Iako su imali primjer pretpotopnog svijeta, iako su znali da se Božji gnjev pokazao prilikom njegovog uništenja, ipak su izabrali isti put bezakonja.SPP 127.1

    U vrijeme Lotovog dolaska u Sodom, pokvarenost još nije dostigla sveopšte razmjere i Bog je u svojoj milosti dozvolio da zraci svjetlosti probiju tamu moralne izopačenosti. Kada je Avram izbavio zarobljenike od Elamljana, stanovnici Sodoma su obratili pažnju na pravu vjeru. Avram ni do tada nije bio nepoznat u njihovom gradu, ali su mu se ljudi rugali zato što obožava nekog nevidljivog Boga. Međutim, njegova pobjeda nad mnogo nadmoćnijim snagama, njegovo velikodušno postupanje prema zarobljenicima i plijenu, stvorili su promjene, sada su mu se ljudi divili i čudili. Iako su uzdizali njegovu vještinu i hrabrost, bili su svjesni da je pobijedio zahvaljujući božanskoj sili. Njegov plemenit i nesebičan duh, tako stran sebičnim stanovnicima Sodoma, predstavljao je dodatni dokaz nadmoćnosti religije kojoj je svojom hrabrošću i odanošću služio na čast.SPP 127.2

    Melhisedek, izgovarajući blagoslov nad Avramom, izrazio je priznanje Gospodu kao Izvoru njegove snage i Začetniku njegove pobjede: »Blagosloven da je Avram Bogu Višnjemu, čije je nebo i zemlja. I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje.« (1. Mojsijeva 14,19.20) Bog je govorio tim ljudima preko svoga Proviđenja, ali su oni posljednji zrak svjetlosti odbacili, kao što su učinili i sa svim prethodnim.SPP 127.3

    Posljednja noć spuštala se nad Sodomom. Oblaci osvete svojom sijenkom već su obuhvatali osuđeni grad, ali ljudi to nisu primjećivali. Dok su se anđeli u misiji uništenja približavali gradu, ljudi su sanjali o blagostanju i uživanjima. Posljednji dan im je ličio na sve ostale. Veče je pokrivalo prizore mira i spokojstva. Predeli neuporedive ljepote kupali su se u zracima Sunca na zalasku. Svježina večeri izmamila je stanovnike grada, a mnogobrojni ljubitelji uživanja lutali su u želji da iskoriste svaki trenutak.SPP 127.4

    U sumrak, dva stranca približila su se gradskim vratima. Bilo je očigledno da su to putnici koji žele da negdje provedu noć. Niko u ovim skromnim ljudima nije mogao da prepozna moćne vjesnike božanskog suda, a razuzdano, bezbrižno mnoštvo nije ni sanjalo da će svojim ponašanjem prema nebeskim glasnicima te noći dostići vrhunac bezakonja zbog čega je njihov ponosni grad bio osuđen na propast. Ipak, jedan čovjek ukazao je strancima pažnju i pozvao ih u svoj dom. Lot nije znao ko su oni, njemu su uslužnost i gostoljublje prešli u naviku, postali dio njegove religije - bile su to pouke koje je naučio iz Avramovog primjera. Da nije pokazao duh uslužnosti, možda bi bio ostavljen da propadne sa ostalim Sodomljanima. Mnogi domovi, zatvarajući svoja vrata strancima, odbacili su i Božje vjesnike, koji bi im donijeli blagoslov i nadu i mir.SPP 127.5

    Svako djelo u životu, ma koliko beznačajno, opredjeljuje nas ili za dobro ili za zlo. Vjernost ili nemarnost u onome što izgleda kao najneznatnija dužnost može da nam otvori vrata životnih blagoslova ili njegovih najvećih nesreća. Na sitnicama se provjerava karakter. Bog odobrava jednostavna djela svakodnevnog samoodricanja, učinjena radosna srca. Ne smijemo da živimo za sebe, već za druge. Svoj život možemo pretvoriti u blagoslov jedino zaboravljajući sebe, pokazujući ljubaznost i spremnost da drugima priteknemo u pomoć. Male pažnje, jednostavne usluge, uglavnom sačinjavaju zbir životne sreće, dok njihovo zanemarivanje izaziva pretežni dio ljudske bijede.SPP 128.1

    Gledajući kako stanovnici Sodoma zlostavljaju strance, Lot je smatrao svojom dužnošću da ih sačeka na ulazu i da im ponudi utočište u svom domu. Sjedio je kraj gradskih vrata kada su se putnici pojavili i spazivši ih, ustao je da ih dočeka. Ljubazno se poklonivši, rekao je: »Hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite!« Izgledalo je kao da će oni odbiti njegovu ponudu, jer su odgovorili: »Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici!« Htjeli su da postignu dvostruki cilj - da iskušaju Lotovu iskrenost i pokažu da ne poznaju stanovnike Sodoma, da pretpostavljaju da mogu bezbjedno prenoćiti na gradskim ulicama. Lot je bio još odlučniji da ih ne prepusti milosti svetine. Navaljivao je sve dok nisu popustili i zajedno s njim pošli prema njegovom domu.SPP 128.2

    Nadao se da će svoje namjere prikriti od besposličara na gradskim vratima tako što će strance obilaznim putem odvesti kući; međutim, njihovim oklijevanjem i odbijanjem, njegovim upornim na- valjivanjem, privukli su pažnju posmatrača, pa se gomila bezakonika okupila pred kućom prije nego što su se povukli na počinak. Bilo je to nepregledno mnoštvo mlađih i starijih ljudi, raspaljeno vatrom najnižih nagona. Stranci su se upravo raspitivali o karakteru grada i Lot ih je opominjao da te noći nikako ne izlaze na ulicu, kad se začula vika i odjeknuli zahtjevi mnoštva da im se gosti izvedu i predaju.SPP 128.3

    Znajući da bi mnoštvo, ako se odluči na nasilje, lako moglo da provali u kuću, Lot je izašao da pokuša da pregovara: »Nemojte, braćo, činiti zla!« Upotrijebio je naziv »braćo« da bi ih podsjetio na susjedske obaveze, nadajući se da će ih smiriti i natjerati da se postidje svojih bezbožnih namjera. Ali, njegove riječi su djelovale kao dolivanje ulja na vatru. Njihova pomama pretvorila se u olujni urlik. Rugali su se Lotu da pokušava da im sudi i zaprijetili da će prema njemu postupati gore nego što su namjeravali da postupe prema njegovim gostima. Navalili su prema njemu i rastrgli bi ga na komade da ga Božji anđeli nisu izbavili. Nebeski vjesnici »digoše ruke i uvukoše Lota u kuću i zatvoriše vrata«. Događaji koji su uslijedili otkrili su pravu prirodu gostiju koje je primio u kuću. »A ljudi što bijahu pred vratima kućnim ujedanput oslijepiše od najmanjega do najvećega, te ne mogahu naći vrata.« Da nisu bili pogođeni dvostrukom sljepilom i da nisu imali tako tvrda srca, udarac koji im je Bog zadao ispunio bi ih strahom i naveo da odustanu od svojih zlih namjera. Ova njihova posljednja noć nije bila obilježena većim grijesima od mnogih prethodnih noći, ali je milost, koju su tako dugo prezirali, sada prestala da ih poziva. Stanovnici Sodoma konačno su prekoračili granice božanskog strpljenja, »nevidljivu granicu između Božjeg strpljenja i Njegovog gnjeva«. Oganj, božanske osvete samo što se nije raspalio u Sidimskoj dolini.SPP 129.1

    Anđeli su otkrili Lotu cilj svoje misije: »Hoćemo da zatremo ovo mjesto, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo.« Stranci koje je Lot pokušavao da zaštiti, sada su obećavali da će zaštititi njega i da će izbaviti i sve članove njegove porodice koji budu pobjegli iz bezbožnog grada. Svetina se umorila i razišla, pa je Lot krenuo da upozori svoju djecu. Ponovio im je riječi anđela: »Ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj!” Međutim, njima se činilo da se Lot šali. Smijali su se onome što su nazivali njegovim sujevjernim strahom. Njegove kćeri potpale su pod uticaj svojih muževa. Veoma su dobro živjeli u mjestu u kome su se nalazili. Nisu vidjeli nikakve znake opasnosti. Sve je izgledalo kao što je uvek bilo. Imali su velika imanja, i nisu mogli da povjeruju da bi prekrasni grad Sodom mogao da bude uništen.SPP 129.2

    Lot se žalostan vratio kući i ispričao priču o svom neuspjehu. Onda su mu anđeli naredili da ustane, da uzme svoju ženu i dvije kćeri koje su još stanovale u kući i da napusti grad. Oklijevao je. Iako su ga užasavala nasilnička djela koja je svakodnevno posmatrao, nije imao pravu predstavu o ponižavajućem i odvratnom bezakonju koje je vladalo u ovom bezbožnom gradu. Nije shvatao strašnu neophodnost da će Božji sudovi učiniti kraj grijehu. Neka od njegove djece prionula su uz Sodom, a njegova žena je odbijala da pođe bez njih. Pomisao da napusti one koje je smatrao najmilijima na Zemlji bila je suviše teška da bi je mogao podnijeti. Bilo mu je već dovoljno teško da se odrekne svog raskošnog doma i cjelokupnog bogatstva koje je stekao svojim radom u toku cijelog života i opet postane bijedni nomad. Omamljen tugom, oklijevao je, nespreman da krene. Da nije bilo Božjih anđela, svi bi izgubili živote prilikom uništenja Sodoma. Nebeski vjesnici uhvatili su njega i njegovu ženu i njegove kćeri za ruke i izveli ih iz grada.SPP 130.1

    Anđeli su ih ostavili i vratili se u Sodom da dovrše svoje djelo uništelja. Drugi - Onaj isti s kojim je Avram pregovarao - približio se tada Lotu. U svim gradovima u ravnici nije pronađeno ni deset pravednika; ali, odgovarajući na patrijarhovu molbu, jedini čovjek koji se bojao Boga bio je istrgnut iz ognja uništenja. Zapovijest je bila izrečena s neugodnom žestinom: »Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag; u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao. Bježi na ono brdo da ne pogineš!« Oklijevanje i odlaganje sada bi se moglo pokazati kao sudbonosno. Ako bace samo jedan čežnjivi pogled na osuđeni grad, zastanu samo za trenutak iz žalosti za prekrasnim domom, mogli su da izgube život. Oluja božanskog gnjeva čekala je jedino da se ovi jadni bjegunci dovoljno udalje.SPP 130.2

    Ali Lot, zbunjen i uplašen, zaklinjao se da ne može da učini ono što mu je rečeno, jer se boji da će ga zadesiti neko zlo i da će poginuti. Dok je živio u tom pokvarenom gradu, okružen nevjerstvom, njegova vjera je oslabila. Knez Neba je bio uz njega, a on se ipak plašio za svoj život kao da Bog, koji je već pokazao toliko ljubavi prema njemu, koji se već toliko starao o njemu, neće nastaviti da ga štiti. Trebalo je da se potpuno povjeri Božjem Glasniku, stavljajući svoju volju i svoj život u Gospodnje ruke, ne sumnjajući ništa, ne pitajući ništa. Ali, kao i mnogi drugi, pokušao je da sam pronađe izlaz: »Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je! Da bježim onamo, ta mali je, te ću ostati živ?« Grad koji je spominjao zvao se Valaka, a kasnije je nazvan Sigor. Bio je udaljen samo nekoliko kilometara od Sodoma i kao i Sodom iskvaren i osuđen na uništenje. Lot je, međutim, tražio da mjesto bude pošteđeno, govoreći da ne traži mnogo i njegova želja bila je uslišena. Gospod mu je obećao: »Eto, poslušaću te i zato, i neću zatrti grada za koji reče.” O, koliko je velika Božja milost prema Njegovim zalutalim stvorenjima!SPP 130.3

    Ponovo mu je bila upućena svečana zapovijest da požuri, jer se vatrena stihija može odlagati samo još kratko vrijeme. Međutim, jedan od bjegunaca usudio se da pogleda osuđeni grad i pretvorio se u trajni podsetnik na božansku kaznu. Da Lot nije oklijevao da posluša anđeosko upozorenje, da je zaista požurio da pobjegne prema planinama, bez preklinjanja ili žaljenja, i njegova žena uspjela bi da se izbavi. Uticaj njegovog primjera spasio bi je od grijeha kojim je zapečatila svoju sudbinu. Ali, njegovo kolebanje i oklijevanje navelo ju je da olako shvati božansko upozorenje. Iako je tijelom bila u ravnici, njeno srce je priraslo uz Sodom, pa je nestala zajedno s njim. Pobunila se protiv Boga zato što je u svoj sud i uništenje uključio njeno imanje i njenu djecu. Iako je dobila veliku prednost da bude pozvana da izađe iz pokvarenog grada, smatrala je da je Bog bio surov prema Njoj, jer je bogatstvo godinama prikupljano morala da prepusti vatrenoj stihiji. Umjesto da zahvalno prihvati izbavljenje, drsko se osvrnula, želeći da živi životom onih koji su odbacili božansko upozorenje. Njen grijeh je potvrdio da je nedostojna života, jer nije zahvalila što joj je sačuvan.SPP 131.1

    Moramo paziti da ne uzimamo olako ono što je Bog milostivo učinio za naše spasenje. Ima hrišćana koji kažu: »Nije mi stalo do spasenja ukoliko sa mnom ne budu spaseni moj bračni drug i moja djeca!« Oni misle da im Nebo ne bi bilo Nebo bez onih koji su im tako dragi. Međutim, da li oni koji gaje takvo osjećanje pravilno shvataju svoj odnos prema Bogu, uzimaju li u obzir veliku dobrotu i milost koju je pokazao prema njima? Zar su zaboravili da su vezani najčvršćim vezama ljubavi, časti i odanosti za službu svom Stvoritelju i Otkupitelju? Pozivi milosti upućeni su svima i pošto naši prijatelji odbijaju usrdne pozive Spasiteljeve ljubavi, hoćemo li ih i mi odbaciti? Otkupljenje naše duše je skupo plaćeno. Hristos je platio beskrajnu cijenu za naše spasenje i niko ko cijeni vrijednost te velike žrtve ili vrijednost svoje duše neće prezreti Božju ponuđenu milost samo zato što su je drugi odbacili. Sama činjenica da su drugi zanemarili Božje pravedne zahtjeve treba da nas pokrene na još veću revnost, tako da sami proslavimo Boga i pozovemo sve na koje možemo da utičemo da prihvate Njegovu ljubav.SPP 131.2

    »I kada sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor.« Izgledalo je kao da blistavi zraci jutra nagovještavaju blagostanje i mir gradovima u ravnici. Aktivni život počinjao je na ulicama; ljudi su išli svaki svojim putem, jedni na posao, a drugi u potragu za zadovoljstvima. Lotovi zetovi su ismijavali strah i opomene slaboumnog starog čovjeka. Iznenada i neočekivano, kao munja iz vedra neba, oluja se razbjesnila. Gospod je učinio da sumpor i oganj padnu s neba na gradove i plodnu ravnicu; palate i hramovi, skupocjena zdanja, parkovi i vinogradi i objesno, raspojasano mnoštvo željno uživanja, koje je još prethodne noći vrijeđalo glasnike Neba - sve je nestalo u plamenu. Dim od požara dizao se u nebo kao dim iz velike peći. Prekrasna Sidimska dolina pretvorila se u pustoš, u zemlju koja više nikada neće biti izgrađena ni nastanjena - da svjedoči svim naraštajima o neizbježnosti Božjeg suda nad prestupnicima.SPP 132.1

    Plamenovi koji su progutali gradove u ravnici bacaju svoj odsjaj opominjući ljude sve do naših dana. Oni prenose strašnu i svečanu pouku da je Božje strpljenje prema prestupnicima veoma veliko, ali i da postoji granica koju ljudi ne smiju preći u svom grijehu. Kada tu granicu jednom dostignu, prestaju pozivi milosti i počinje služba Božjega gnjeva.SPP 132.2

    Otkupitelj svijeta izjavio je da postoje i veći grijesi od onih zbog kojih su uništeni gradovi Sodom i Gomor. Oni koji čuju vijst Jevanđelja koja poziva grešnike na pokajanje i koji je ne prihvate, krivlji su pred Bogom od stanovnika Sidimske doline. Još je veća krivica onih koji tvrde da poznaju Boga i drže Njegove zapovijesti, a odriču se Hrista svojim karakterom i svojim svakodnevnim životom. U svjetlosti Spasiteljeve opomene, sudbina Sodoma je svečani prijekor, ne samo onima koji su krivi za provalu grijeha, već i onima koji se igraju nebeskom svjetlošću i prednostima koje su im ukazane.SPP 132.3

    Vjerni Svjedok je objavio Crkvi u Efesu: »No imam na tebe što si ljubav svoju prvu ostavio. Opomeni se, dakle, odakle si spao i pokaj se i prva djela čini, ako li ne, doći ću ti skoro, i dignuću svijećnjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ.« (Otkrivenje 2,4.5) Spasitelj očekuje odgovor na svoju ponudu ljubavi i oproštenja s mnogo nježnijim saosjećanjem od onoga koje pokreće srce zemaljskih roditelja da oproste svom zalutalom, napaćenom sinu. On doziva zalutaloga: »Vratite se k meni i ja ću se vratiti vama!” (Malahija 3,7) Ali, ako zalutali uporno odbija da posluša glas koji ga poziva nežnom ljubavlju punom sažaljenja, na kraju će biti ostavljen u tami. Srce koje je dugo preziralo Božju milost, otvrdnjava u grijehu i postaje otporno prema uticaju Božje milosti. Strašna će biti sudbina one duše za koju će sažaljivi Spasitelj konačno izjaviti: »Udružio se s lažnim bogovima, ostavi ga!” (Osija 4,17) Na dan strašnoga suda biće mnogo lakše gradovima u ravnici nego onima koji su upoznali Božju ljubav, a ipak se odvratili od nje i počeli da traže zadovoljstva u svijetu grijeha.SPP 133.1

    Vi koji prezirete pozive milosti, mislite na dugi niz brojeva koji su protiv vas zapisani u nebeskim knjigama; koje čuvaju podatke o bezakonju naroda, porodica i pojedinaca. Bog može da trpi dugo sve dok se knjige vode, sve dok upućuje pozive na pokajanje i dok nudi oproštenje; međutim, dolazi vrijeme kada će računi biti zaključeni, kada će svaka duša donijeti svoju odluku, kada će, po ličnom izboru, sudbina svakog čovjeka biti zapečaćena. Tada će biti dat znak da se presuda izvrši.SPP 133.2

    Stanje u današnjem religijskom svijetu pruža dovoljno razloga da se objavi znak za uzbunu. Ljudi se igraju Božjom milošću. Mnoštvo odbacuje Gospodnji zakon »učeći naukama i zapovijestima ljudskim”. (Matej 15,9) Nevjerovanje preovladava u mnogim Crkvama na našoj Zemlji; ne nevjerovanje u najširem smislu - otvoreno odbacivanje Biblije - već nevjerovanje koje je odjeveno u hrišćansko ruho, iako potkopava vjeru u Bibliju kao u božansko otkrivenje. Prazni formalizam zamijenio je nekadašnju vatrenu odanost i životodavnu pobožnost. Posljedica je preovladavanje otpada i čulne tjelesnosti. Hristos je izjavio: »Kao što je bilo u dane Lotove... tako će biti i u onaj dan kada će se javiti Sin čovečji!« (Luka 17,28.30) Svakodnevni izvještaji o događajima svjedoče o ispunjenju Njegovih riječi. Svijet je skoro sazreo za uništenje. Uskoro će se izliti Božji sudovi, uskoro će nestati i grijeha i grešnika.SPP 133.3

    Naš Spasitelj kaže: »Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta i da vam onaj dan ne dođe iznenada, jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji. Stražite, dakle, jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred Sinom čovečijim.« (Luka 21,34-36)SPP 134.1

    Prije uništenja Sodoma, Bog je Lotu poslao poruku: »Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravnici da nisi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš!« Isti taj glas opomene čuli su i Hristovi učenici prije razaranja Jerusalima: »A kada vidite da Jerusalim opkoli vojska, onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. Tada koji budu u Judeji, neka bježe u gore!” (Luka 21,20.21) Nisu smjeli da oklijevaju prikupljajući bilo šta od svoje imovine, već su morali što brže da pobjegnu.SPP 134.2

    Postojao je izlaz: odlučno odvajanje od bezakonika, bježanje i spasavanje života. Tako je bilo u Nojeve dane, isto tako s Lotom, tako je bilo s učenicima prije razaranja Jerusalima, a tako će biti i u posljednje dane. Ponovo se čuje Božji glas koji upućuje vijest opomene, pozivajući svoj narod da se odvoji od sveopšteg bezakonja.SPP 134.3

    U viđenju o Vavilonu, »gradu velikom, koji ima carstvo nad carevima zemaljskim« (Otkrivenje 17,18), proroku Jovanu bilo je predstavljeno stanje pokvarenosti i otpada koje će postojati u religijskom svijetu u posljednje dane. Prije njegovog uništenja, trebalo je da odjekne poziv s Neba: »Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njene i da vam ne naude zla njena!« (Otkrivenje 18,4) Kao u Lotove i Nojeve dane, mora da nastupi jasno odvajanje od grijeha i grešnika. Između Boga i svijeta ne može biti nikakvog kompromisa, ne može biti osvrtanja i vraćanja da bi se osigurala zemaljska blaga. »Ne možete Bogu služiti i mamonu!” (Matej 6,24)SPP 134.4

    Kao stanovnici Sidimske doline, ljudi i danas sanjaju o blagostanju i miru. »Izbavi dušu svoju”, glasi opomena Božjih anđela, ali se čuju i drugi glasovi koji govore: »Ne uzbuđujte se, nemate razloga za uzbunu!” Mnoštvo uzvikuje: »Mir i sigurnost”, dok Nebo najavljuje brzo i skoro uništenje prestupnika. U noći koja je prethodila njihovom uništenju, gradovi u ravnici bučno su se odavali uživanjima, rugajući se strahovanjima i opomenama Božjeg vjesnika; ali rugači su nestali u plamenu, te iste noći vrata milosti bila su zauvijek zatvorena za pokvarene, bezbrižne stanovnike Sodoma. Ljudi se ne mogu dovijeka rugati Bogu; ne mogu se dugo s Njim šaliti. »Evo, ide dan Gospodnji ljuti, s gnjevom i jarošću, da obrati zemlju u pustoš i da istrijebi grešnike iz nje.« (Isaija 13,9) Najveći dio svijeta odbaciće Božju milost i doživjeće zato brzu i neopozivu propast. Ali, oni koji poslušaju opomenu boraviće »u zaklonu Višnjega« i nastavaće »u sjenci Svemogućega«. Njegova istina biće im štit i ograda. Njima je upućeno obećanje: »Duga života nasitiću ga i pokazaću mu spasenje svoje!« (Psalam 91,1.4.16)SPP 134.5

    Lot je kratko vrijeme proveo u Sigoru. Ovdje je, kao i u Sodomu, vladalo bezakonje, pa se bojao da ostane, smatrajući da će i taj grad biti uništen. I zaista, ubrzo je i Sigor doživio sudbinu gradova u ravnici, kao što je Bog od početka namjeravao. Lot se preselio u planine i živio je u pećini, lišen svega zbog čega se usudio da svoju porodicu izloži uticaju pokvarenog grada. Ali, sodomsko prokletstvo pratilo ga je i ovdje. Grešno ponašanje njegovih kćeri mora se pripisati uticaju pokvarenog društva u tom bezbožnom gradu. Njegova moralna pokvarenost toliko se utkala u njihov karakter da više nisu bile u stanju da razlikuju dobro od zla. Lotovo jedino potomstvo, Moavci i Amonci, bili su iskvarena, idolopoklonička plemena, buntovnici protiv Boga i ogorčeni neprijatelji Njegovog naroda.SPP 135.1

    Kakve li ogromne razlike između Avramovog i Lotovog života! Nekada su bili prijatelji, molili se kod istog oltara, živjeli jedan pored drugog u svojim šatorima; a koliko su se sada razlikovali njihovi putevi! Lot je izabrao Sodom zbog zadovoljstava i materijalnih dobitaka koje je pružao. Napuštajući Avramov oltar i njegove svakodnevne žrtve živome Bogu, dozvolio je svojoj djeci da se miješaju s pokvarenim idolopoklonicima; ali u svom srcu ipak je sačuvao strah Božji, jer je za njega u Pismu rečeno da je pravednik, da se njegova pravedna duša žalostila zbog bezbožnih razgovora koje je slušao svakog dana, zbog nasilja i zločina koje nije mogao da spriječi. Bio je spasen na kraju »kao glavnja istrgnuta iz ognja” (Zaharija 3,2), ali lišen imanja, žene i djece, morao je da živi u pećinama, kao zvijer i da pod stare dane trpi sramotu. Ostavio je svijetu ne pravedno potomstvo, već dva idolopoklonička plemena, koja su se neprijateljski odnosila prema Bogu i ratovala protiv Božjeg naroda sve dok se nije prepunila čaša njihovog bezakonja i tako bili prepušteni uništenju. Zaista je strašne posljedice imao jedan jedini nerazumni postupak!SPP 135.2

    Mudri čovjek kaže: »Ne muči se da se obogatiš i prođi se svoje mudrosti!” »Lakomac zatire svoju kuću, a ko mrzi na poklone živ će biti!” (Priče 23,4; 15,27) I apostol Pavle dodaje: »A koji hoće da se obogate, upadaju u napasti i zamke i u mnoge lude i škodljive želje koje potapaju čovjeka u propast i pogibao.« (1. Timotiju 6,9)SPP 136.1

    Kad se preselio u Sodom, Lot je iskreno namjeravao da se čuva bezakonja i da to zapovijedi i svojim potomcima. Doživio je, međutim, strašan poraz. Uticaji nemoralnih oko njega potkopavali su njegovu vjeru, dok su se zahvaljujući vezi koju su njegova djeca uspostavila sa stanovnicima Sodoma njihovi interesi, bar djelimično, poklapali s Njegovim. Posljedice su bile očigledne.SPP 136.2

    Mnogi i sada upadaju u istu zabludu. Birajući svoje boravište više gledaju na prolazne prednosti nego na moralne i društvene uticaje kojima će biti izloženi i oni i njihova porodica. Biraju prekrasnu, plodnu okolinu ili se sele u neki napredan grad, u nadi da će obezbijediti veće blagostanje; ali njihova djeca okružena iskušenjima, često sklapaju prijateljstva koja nepovoljno utiču na jačanje pobožnosti i oblikovanje pravednog karaktera. Atmosfera labavog morala, nevjerovanja, ravnodušnosti prema vjerskim pitanjima, ima mnogo izgleda da nadvlada uticaj roditelja. Primjeri bune protiv roditeljskog i božanskog autoriteta mladima stoje stalno pred očima; mnogi sklapaju veze s nevjernicima i bezbožnicima i tako svoju sudbinu povezuju s Božjim neprijateljima.SPP 136.3

    Kad biramo boravište, Bog bi želio da, prije svega, razmotrimo moralne i vjerske uticaje kojima ćemo biti izloženi i mi i naša porodica. Možda ćemo se pri tome naći u teškom položaju, jer mnogi ne mogu da izaberu okolinu kakvu bi željeli, ali kud god da nas dužnost pošalje, Bog će nas osposobiti da ostanemo neiskvareni, ukoliko stražimo i molimo se Bogu, i oslanjamo na Hristovu milost. Međutim, ne smijemo sebe nepotrebno izlagati nepovoljnim uticajima na oblikovanje hrišćanskog karaktera. Kada se svojevoljno izložimo atmosferi svetovnosti i nevjerstva, žalostimo Boga i protjerujemo svete anđele iz svog doma.SPP 136.4

    Oni koji svojoj djeci obezbijede svetovno bogatstvo i čast žrtvujući njihove vječne interese, na kraju će ustanoviti da su te prednosti strašan gubitak. Slično Lotu, vidjeće da su im djeca uništena, a da su i oni jedva spasili svoju dušu. Njihovo životno djelo je propalo; njihov život se pretvorio u užasan promašaj. Da su bili istinski mudri, njihova djeca uživala bi nešto manje svetovnog blagostanja, ali bi sigurno ostvarila pravo na besmrtno nasljeđe.SPP 137.1

    Nasljedstvo koje je Bog obećao svom narodu ne nalazi se na ovom svijetu. Avram nije na ovoj planeti imao zemlje »ne dade mu nasljedstva u njoj ni stope”. (Dela 7,5) Imao je veliko blago, služio se njime na slavu Bogu i na dobro svojih bližnjih; ali, ovaj svijet nije smatrao svojim domom. Gospod ga je pozvao da napusti svoje idolopokloničke zemljake i obećao mu Hanansku zemlju u vječno nasljedstvo; ali, ni on, ni njegov sin, ni sin njegovog sina, nisu je dobili. Kada mu je bilo potrebno mjesto da sahrani svog pokojnika, morao je da ga kupi od Hananejaca. Njegov jedini posjed u Obećanoj zemlji bila je u kamenu isklesana grobnica u pećini u Makpeli.SPP 137.2

    Međutim, Božja riječ nije iznevjerila, niti se konačno ispunila kada su Jevreji zauzeli Hanan. »Avramu i sjemenu njegovu rečena biše obećanja.” (Galatima 3,16) Trebalo je da sam Avram dobije nasljedstvo. Može izgledati da se ispunjenje Božjeg obećanja dugo odlaže - jer je »jedan dan pred Gospodom kao hiljadu godina i hiljadu godina kao jedan dan” (2. Petrova 3,8); može izgledati da Gospod oklijeva da ga ispuni, ali će u određeno vrijeme »zacijelo doći i neće odocniti”. (Avakum 2,3) Dar, obećan Avramu i njegovom potomstvu, nije bila samo Hananska zemlja, već cijela Zemlja! Tako tvrdi apostol: »Jer obećanje Avramu i potomstvu njegovu da bude nasljednik svijeta, ne bi zakonom nego pravdom vjere.« (Rimljanima 4,13) Biblija jasno govori da se obećanja Avramu moraju ispuniti u Hristu. Svi koji su Hristovi istovremeno su i »sjeme Avramovo i po obećanju nasljednici” (Galatima 3,29), naslijediće »nasljedstvo nepropadljivo, koje neće istrunuti ni uvenuti” - Zemlju oslobođenu od prokletstva grijeha (1. Petrova 1,4). »A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom daće se narodu svetaca Višnjega.” (Danilo 7,27) »A smjerni će naslijediti zemlju i naslađivaće se množinom mira.” (Psalam 37,11)SPP 137.3

    Bog je Avramu dao priliku da vidi to nepropadljivo nasljedstvo i on se zadovoljio tom nadom. »Vjerom dođe Avram u zemlju obećanu kao u tuđu i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunasljednicima obećanja toga, jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog.« (Jevrejima 11,9.10)SPP 138.1

    O Avramovom potomstvu je napisano: »U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši izdaleka i poklonivši mu se, priznavši da su gosti i došljaci na Zemlji.” (Jevrejima 11,13) I mi ovde moramo boraviti kao gosti i stranci ukoliko želimo da steknemo »bolje... to jest nebesko«. (Jevrejima 11,16) Oni koji pripadaju Avramovim potomcima, tražiće grad koji je on očekivao, »kojemu je zidar i tvorac Bog«.SPP 138.2

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents