Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    55. Poglavlje—Dijete Samuilo

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 1; 2,1-11)

    Elkana, Levit iz gore Jefremove, bio je bogat i uticajan čovjek koji je duboko poštovao i volio Boga. I Ana, njegova žena, bila je vrlo pobožna. Nježna i nenametljiva po karakteru, odlikovala se usrdnom revnošću za Boga i velikom vjerom.SPP 498.1

    Blagoslov za kojim su tako usrdno težili svi Jevreji bio je uskraćen ovom pobožnom paru, jer u njihovom domu nije odjekivala radosna dječja vika. Želja da produži svoje ime navela je muža kao i mnoge druge da zaključi drugi brak. Ovaj korak, međutim, učinjen zbog nedovoljne vjere u Boga, nije im donio sreću. Iako se porodica uvećala sinovima i kćerima, nešto je narušavalo radost i ljepotu te svete Božje ustanove, remetilo porodični mir. Fenina, nova žena, bila je ljubomorna i uskogruda, ponašala se oholo i prkosno. Ani je život postao težak teret, izgubila je svaku nadu; ali je svoju nevolju podnosila krotko i bez žalbi.SPP 498.2

    Elkana je vjerno obavljao sve obrede koje je Bog propisao. Iako je služba u Silomu i dalje održavana, zbog nereda koji je tamo zavladao od njega nije zahtjevano da obavlja službe koje su od njega, kao od Levita, očekivane. Ipak, on je sa svojom porodicom redovno odlazio da se pokloni Bogu i da prilikom propisanih skupova prinese žrtve.SPP 498.3

    Međutim, čak i u vrijeme održavanja svetih praznika, povezanih sa službom u Svetilištu, pojavljivao se zao duh od koga je patio njegov dom. Poslije prinošenja zahvalnih žrtava, cijela porodica, prema ustaljenim običajima, učestvovala bi u svečanoj, ali ipak radosnoj gozbi. Tom prilikom, Elkana bi majci svoje djece davao njen dio i djelove za svako od njene djece; u znak poštovanja prema Ani davao joj je dvostruki dio, pokazujući tako da je voli kao da mu je rodila sina. Druga žena, ljubomorno je zahtjevala da se prvenstvo ukaže njoj, tvrdeći da uživa veliku Božju naklonost, a da je Anin nedostatak dokaz Gospodnjeg nezadovoljstva. To se ponavljalo iz godine u godinu, sve dok Ana više nije mogla da podnosi to mučenje. Nesposobna da prikrije bol, nezadrživo je plakala i odlazila sa svečanosti. Muž je uzalud pokušavao da je utješi. Govorio joj je: Ana, zašto plačeš? I zašto ne jedeš? Zašto je srce tvoje neveselo? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?SPP 498.4

    Ana nije izgovorila ni riječ prigovora. Teret, koji nije mogla da podijeli ni sa jednim zemaljskim prijateljem, stavila je na Boga. Ozbiljno se molila da On ukloni njenu sramotu i da joj podari sina koga će podići i vaspitati za Njega. Dala je svečani zavjet da će, ukoliko njena molitva bude uslišena, posvetiti svoje dijete Bogu još od samog rođenja. Ana se približila ulazu u Svetilište i u bolu svoje duše pomolila...plačući mnogo. Razgovarala je s Bogom tiho, bez glasne riječi. U to teško vrijeme takve molitve rijetko su se mogle vidjeti. S druge strane, neumjerene gozbe, pa čak i pijanke, nisu bile ništa neobično, čak ni na ovim vjerskim skupovima, pa je prvosveštenik Ilije, posmatrajući Anu, pomislio da je pijana. Misleći da izriče opravdani prekor, strogo je rekao: Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega!SPP 499.1

    Ana je uplašena i ranjena, ipak ljubazno odgovorila: Nisam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu, nisam pila vina ni silovita pića, nego izlivam dušu svoju pred Gospodom!SPP 499.2

    Prvosveštenik je bio duboko dirnut, jer je bio Božji čovjek, pa joj je umjesto ukora, izrekao blagoslov: Idi s mirom, a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, zašto si ga molila!SPP 499.3

    Anina molitva bila je uslišena; dobila je dar za koji se tako usrdno molila. Kada je ugledala dijete, dala mu je ime Samuilo, Isprošen od Boga. Čim je mališan dovoljno odrastao da se mogao odvojiti od majke, ona je ispunila svoj zavjet. Voljela je svoje dijete svom materinskom ljubavlju iz dana u dan, dok je gledala kako postaje sve snažniji, dok je slušala njegovo djetinje čavrljanje, voljela ga je sve dublje. On je bio njen jedini sin, posebni dar Neba, ali ga je primila kao blago posvećeno Bogu i nije htjela da uskrati Darodavcu ono što mu pripada.SPP 499.4

    Krećući na još jedno putovanje u Silom da bi svešteniku, u ime Božje, predala svoj dragocjeni dar, Ana je kazala: Molih se za ovo dijete i ispuni mi Gospod molbu moju, zašto sam ga molila. Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. Vjera i odanost ove žene Izrailjke ostavila je duboki utisak na Ilija. Svjestan da je kao otac suviše popustljiv prema svojoj djeci, osjetio se tako beznačajnim i nedostojnim pred ovom majkom, spremnom da prinese tako veliku žrtvu, da se rastane od svog jedinog djeteta da bi ga mogla posvetiti Gospodnjoj službi. Osjetivši grižu savjesti zbog sebične ljubavi prema svojoj djeci, ponizno i s dubokim poštovanjem poklonio se pred Gospodom i odao Mu hvalu.SPP 499.5

    Majčino srce bilo je puno radosti i veličanja Boga, pa je čeznula da nekako izrazi svoju zahvalnost. Duh se spustio se na nju i nadahnuta Ana se pomoli i reče:SPP 500.1

    Razveseli se srce moje u Gospodu,
    Podiže se rog moj u Gospodu,
    Otvoriše se usta moja na neprijatelje moje,
    Jer sam radosna radi spasenja svojega.
    Nema svetoga kao što je Gospod,
    Jer nema drugoga osim tebe,
    I nema stijene kao što je Bog naš.
    Ne govorite više ponosito,
    I neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole,
    Jer je Gospod Bog koji sve zna,
    I on udešava namjere...
    Gospod ubija i oživljuje,
    Spušta u grob i izvlači.
    Gospod siromaši, i bogati,
    Ponižuje, i uzvisuje.
    Siromaha podiže iz praha,
    I iz buništa uzvisuje ubogoga,
    Da ga posadi s knezovima,
    I daje im da naslijede prijesto slave,
    Jer su Gospodnji temelji zemaljski,
    I na njima je osnovao vasionu.
    Sačuvaće noge milih svojih,
    A bezbožnici će umuknuti u mraku,
    Jer svojom silom neće čovjek nadjačati.
    Koji se suprote Gospodu satrće se,
    Na njih će zagrmjeti s Neba,
    Gospod će suditi krajevima zemaljskim,
    I daće snagu caru svojemu,
    I uzvisiće rogpomazaniku svojemu.
    SPP 500.2

    Anine riječi bile su proročanske, odnosile su se na Davida, koji će vladati kao vladar u Izrailju i na Mesiju, Gospodnjeg Pomazanika. Spominjući najpre hvalisanje drske i svadljive žene, ona ukazuje na uništenje Božjih neprijatelja i na konačnu pobjedu Njegovog otkupljenog naroda.SPP 501.1

    Ana se iz Siloma spokojno vratila svome domu u Ramu, ostavljajući dijete Samuila da se priprema za službu u Božjem domu pod nadzorom prvosveštenika. Ona je učila svoga sina, od samog početka njegovog intelektualnog razvoja, da voli i poštuje Boga, a sebe da smatra Njegovim vlasništvom. Koristila se svakim poznatim predmetom u njegovoj okolini da njegove misli usmjeri prema Stvoritelju. Kada je bila odvojena od svog djeteta, vjerna majka nije prestala da se brine o njemu. Svakog dana se molila Bogu za njega. Svake godine pravila je za njega odjeću za službu i kada bi zajedno sa svojim mužem odlazila na bogosluženje u Silom, predavala mu je taj zalog svoje ljubavi. Svako vlakno malog ogrtača bilo je utkano s molitvom da bude neporočan, plemenit i vjeran. Ona za svoga sina nije tražila svjetovnu veličinu, ali se iskreno molila da dostigne onu veličinu koju Nebo cijeni da bude na slavu Bogu i na blagoslov svojim bližnjima.SPP 501.2

    Ana je primila divnu nagradu! Koliko nas njen primjer podstiče na vjernost! Svakoj majci pružaju se prilike neprocjenjive vrijednosti, ona ima mogućnost da zastupa beskrajno dragocjene interese. Skromne, uobičajene poslove koje su počele da proglašavaju zamornom dužnošću, žene bi trebalo da smatraju uzvišenim i plemenitim djelom. Prednost svake majke je da svojim uticajem bude na blagoslov svijetu; čineći to ona će unijeti radost i u svoje srce. Njena djeca mogu da utabaju staze kojima će se ona, i kroz svjetlost i kroz sjenke, popeti do slavnih nebeskih visina. Međutim, kada se trudi da lično slijedi Hristova učenja, majka može očekivati da će i karakter svoje djece oblikovati po Njegovom božanskom uzoru. Svijet je prepun izopačenih uticaja. Moda i običaji snažno vladaju mladima. Ukoliko majka iznevjeri svoju dužnost da poučava, usmjerava i obuzdava svoju djecu, ona će kao potpuno prirodno prihvatiti zlo i odbaciti dobro. Neka se svaka majka često obraća svom Spasitelju s molitvom: Kakvo će biti pravilo za dijete i šta će se činiti s njime? Neka bude poslušna savjetima koje nam je On dao u svojoj Riječi i biće joj data mudrost kada se pojavi potreba.SPP 501.3

    A dijete Samuilo rastijaše i bijaše mio i Gospodu i ljudima. Iako je Samuilo svoju mladost proveo u Svetilištu, iako je bio posvećen da služi Bogu, nije bio pošteđen zlih uticaja ili grešnih primjera. Ilijevi sinovi nisu se bojali Boga, niti su poštovali svoga oca, ali Samuilo nije tražio njihovo društvo niti je išao njihovim zlim putevima. Neprestano se trudio da postane ono što je Bog očekivao od njega. To je prednost koju ima svako mlado biće. Bogu je drago kada se čak i mala djeca posvećuju Njegovoj službi.SPP 502.1

    Samuilo je bio povjeren Ilijevom staranju. Ljupkost njegovog karaktera uskoro je probudila iskrenu naklonost starog sveštenika. Bio je ljubazan, velikodušan, poslušan i pun poštovanja. Žalostan zbog jogunastog ponašanja svojih sinova, Ilije je u društvu svoga štićenika nalazio mir i utjehu i blagoslov. Samuilo je bio uslužan i osjećajan, i nijedan otac nije tako nježno volio svoje dijete kao što je Ilije volio ovog dječaka. Zaista je bilo jedinstveno da vrhovnog sudiju u narodu i jednostavno dijete vezuje tako topla ljubav. Kada su staračke slabosti počele da muče Ilija i kada je bio pun kajanja i strahovanja zbog raspusnog života svojih sinova, okretao se Samuilu i u njegovom društvu tražio utjehu.SPP 502.2

    Nije bilo uobičajeno da Leviti počnu da obavljaju svoje posebne dužnosti sve dok ne napune dvadeset i pet godina, ali Samuilo je bio izuzetak. Svake godine njemu je poklanjano sve veće povjerenje i povjeravani sve važniji zadaci; iako je još bio dijete, nosio je laneni oplećak kao dokaz da je posvećen za rad u Svetilištu. Iako je vrlo mlad doveden da služi u Svetilištu, već tada je u službi Božjoj obavljao poslove i imao dužnosti koje su odgovarale njegovim sposobnostima. U početku su one bile vrlo skromne, i ne uvijek prijatne, ali ih je obavljao najbolje što je mogao i draga srca. Svoju vjeru je unosio u svaku životnu dužnost. Smatrao je sebe Božjim slugom, a svoje djelo Božjim djelom. Njegovi napori bili su prihvaćeni zato što su bili nadahnuti ljubavlju prema Bogu i iskrenom željom da ispuni Njegovu volju. Upravo na taj način Samuilo je postao saradnik Gospoda Neba i Zemlje. Sam Bog ga je pripremio da obavi veliko djelo za Izrailj.SPP 502.3

    Kada bi djeca bila naučena da skromne svakodnevne životne dužnosti smatraju zadatkom koji im je sam Bog odredio, školom u kojoj treba da se obuče za vjernu i uspješnu službu, koliko bi im ugodniji i časniji bio njihov posao! Kada svaku dužnost obavljamo kao Gospodu, tada i najskromnije zanimanje ima posebnu draž, povezujući radnike na Zemlji sa svetim bićima koja Božju volju izvršavaju na Nebu.SPP 503.1

    Uspjeh u ovom životu, uspjeh u zadobijanju vječnog života, zavisi od vjernog, savjesnog izvršavanja malih dužnosti. Savršenstvo se zapaža u najmanjem koliko i u najvećem Božjem djelu. Ista ruka koja je objesila svjetove u prostoru, poslužila se istom delikatnom vještinom da načini ljiljane u polju. I kao što je Bog savršen u svom djelokrugu, tako i mi treba da budemo savršeni u svom. Skladna struktura snažnog, prekrasnog karaktera gradi se pojedinačnim djelima vjernog obavljanja dužnosti. Vjernost treba da bude karakteristika našeg života u svim pojedinostima. Poštenje u malome, obavljanje malih djela vjernosti i ljubaznosti, uljepšaće naš životni put. I kada naše djelo na Zemlji bude završeno, ustanovićemo da je svaka mala dužnost, ukoliko je bila vjerno obavljena, imala uticaj na dobro uticaj koji nikada neće propasti.SPP 503.2

    Mladi danas mogu da postanu isto tako dragocjeni u Božjim očima kao što je to nekada bio Samuilo. Vjerno čuvajući svoju hrišćansku čestitost, i oni mogu širiti snažan uticaj u djelu reforme. Takvi ljudi danas su neophodni. Bog ima posao za svakoga od njih. Nikada ljudi nisu postigli uzvišenije rezultate u radu za Boga i čovječanstvo od onih koje sada mogu postići svi oni koji budu opravdali povjerenje koje im je Bog ukazao.SPP 503.3

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents