60. Poglavlje—Saulova Drskost

(Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 13 i 14)

Poslije zbora u Galgalu, Saul je raspustio vojsku koja se na njegov poziv okupila da razbije Amonce, zadržavši samo dvije hiljade ljudi pod svojom komandom u Mihmasu i hiljadu u Gavaji pod zapovjedništvom svoga sina Jonatana. To je bila ozbiljna greška. Njegova vojska je bila puna nade i hrabrosti poslije nedavne pobjede; da je bez odlaganja nastavio pohod protiv drugih neprijatelja Izrailja, bio bi učinjen odlučujući iskorak u odbrani narodnih prava.SPP 541.1

U međuvremenu, ni ratoborni susjedi, Filisteji, nisu mirovali. Poslije poraza kod Even-Ezera zadržali su neke planinske tvrđave u Izrailjevoj zemlji, a sada su prodrli i u samo srce zemlje. Po ratnim oruđima, oružju i opremi bili su u velikoj prednosti pred Izrailjcima. U dugom razdoblju svoje surove vladavine, da bi uvećali tu svoju prednost i onemogućili Izrailjcima da se naoružaju, zabranili su im da se bave kovačkim zanatom. Izrailjci su poslije sklapanja mira radi kovačkih usluga morali da odlaze u filistejske garnizone. Da ne bi upadali u teškoće, ispunjeni podaničkim duhom koji se u njima razvio za vrijeme dugogodišnjeg robovanja, Izrailjci su uglavnom zanemarili potrebu da se naoružaju. Lukovi i praćke mogli su im poslužiti u ratu i oni su ih lako nabavljali; ali nijedan među njima, osim Saula i njegovog sina Jonatana, nije imao ni koplje ni mač.SPP 541.2

Tek u drugoj godini Saulove vladavine učinjen je prvi pokušaj da se savladaju Filisteji. Prvi udarac nanio im je Jonatan, vladarev sin, koji je napao i razbio filistejski garnizon u Gevi. Filisteji su, ogorčeni tim porazom, počeli da se pripremaju za brz upad u Izrailj. Saul je zvucima trube po cijeloj zemlji objavio ratno stanje i pozvao sve ljude, sposobne za vojsku, uključujući i pripadnike plemena istočno od Jordana, da se okupe u Galgalu. Poziv je bio prihvaćen.SPP 541.3

Filisteji su prikupili ogromne snage u Mihmasu, trideset tisuća kola i šest tisuća konjanika i mnoštvo naroda kao pijeska na brijegu morskom. Kada su vijesti o tome stigle do Saula i njegove vojske u Galgalu, narod je zadrhtao na pomisao da se s tom moćnom vojskom mora sukobiti na bojnom polju. Nisu bili spremni da se suoče s neprijateljem, a mnogi su se toliko uplašili da ih je užasavala i sama pomisao da izađu pred njega. Neki su pregazili Jordan, a drugi su se posakrivali po pećinama i ponorima i pukotinama između stijena, kojih je bilo mnogo u tom kraju. Kako se vrijeme sukoba približavalo, tako se umnožavao i broj bjegunaca, ali su i oni koji su ostali bili puni straha i zlih slutnji.SPP 541.4

Kada je bio pomazan za vladara, Saul je od Samuila primio izričita uputstva kako da se ponaša u ovom slučaju. Prorok mu je rekao: Potom ćeš otići prije mene u Galgal i gle, ja ću doći k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana čekaj dokle dođem k tebi i kažem ti šta ćeš činiti. (1. Samuilova 10,8)SPP 542.1

Iz dana u dan Saul je čekao, ne ulažući odlučne napore da ohrabri narod i ojača njegovo povjerenje u Boga. Prije isteka vremena koje je prorok odredio, Saul je postao nestrpljiv zbog odlaganja i obeshrabren zbog teških okolnosti u kojima se našao. Umjesto da se potrudi da pripremi narod za bogosluženje koje će Samuilo održati kada bude došao, prepustio se nevjerovanju i zlim slutnjama. Djelo traženja Boga žrtvama bilo je najsvečanije i najvažnije djelo; Bog je zahtijevao da se Njegov narod preispita i pokaje za svoje grijehe da bi žrtva mogla da bude prihvaćena i da bi im Njegovi blagoslovi pomogli da savladaju neprijatelja. Saul je međutim, postao nespokojan, a narod, umjesto da očekuje pomoć od Boga, okrenuo se vladaru koga je izabrao da ga vodi i usmjerava.SPP 542.2

Ipak, Gospod je nastavio da se stara o Izrailju i nije ga prepustio uništenju koje bi ga zadesilo da je slaba ljudska mišica bila njegova jedina podrška. On ga je doveo u težak položaj da bi ga uvjerio koliko je ludo tražiti oslonac u čovjeku, da bi ga obratio k sebi kao jedinom Izvoru pomoći. Došlo je vrijeme da se Saul stavi na probu. Trebalo je da pokaže hoće li se osloniti na Boga i strpljivo čekati Njegovu zapovijest i tako dokazati da je čovjek u koga Bog može imati povjerenja dok vlada Njegovim narodom u teško vrijeme ili će se pokazati kolebljivim i nedostojnim svete odgovornosti koja mu je bila povjerena. Hoće li car koga je Izrailj izabrao biti vjeran Caru nad carevima? Hoće li pažnju svojih obeshrabrenih vojnika skrenuti na Onoga u kome su vječno izbavljenje i vječna snaga?SPP 542.3

Saul je sa sve većim nestrpljenjem očekivao dolazak proroka, pripisujući njegovom zakašnjenju nered u logoru, očajanje i bježanje svojih vojnika. Određeno vrijeme je došlo, ali Božji čovjek nije se odmah pojavio. Božje proviđenje zadržalo je svoga slugu, ali Saulov nemirni, nestrpljivi duh više se nije mogao obuzdavati. Smatrajući da nešto mora učiniti da bi stišao strah u narodu, odlučio je da sazove zbor, održi bogosluženje i da prinoseći žrtvu zatraži Božju pomoć. Bog je naredio da samo oni koji obavljaju posvećene službe mogu prinositi žrtve. Saul je, međutim, naredio: Dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu! Pod oklopom i oružjem, pristupio je oltaru i prinio žrtvu Bogu.SPP 543.1

I kada prinese žrtvu paljenicu, gle, dođe Samuilo. I Saul iziđe mu u susret da ga pozdravi. Samuilo je shvatio da je Saul postupio suprotno izričitim uputstvima koja je dobio. Bog je rekao preko svoga proroka da će upravo u to vrijeme otkriti Izrailju šta treba da čini u tom teškom času. Da je Saul ispunio uslove pod kojima je Božja pomoć bila obećana, Gospod bi na čudesan način izbavio Izrailj sa malobrojnim vjernim vojnicima koji su ostali uz vladara. Saul je, međutim, bio tako zadovoljan sobom i onim što je učinio da je izašao pred proroka očekujući prije pohvalu nego ukor.SPP 543.2

Samuilovo lice izražavalo je zabrinutost i bol. Na njegovo pitanje: Šta si učinio? Saul je ponudio samo izgovore za svoje drsko djelo. Odgovorio je: Kada vidjeh da se narod razilazi od mene, a ti ne dođe do roka, i Filisteji se skupili u Mihmasu, rekoh: sada će udariti Filisteji na mene u Galgal, a ja se još ne pomolih Gospodu, te se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu.SPP 543.3

Tada reče Samuilo Saulu: ludo si radio što se nisi držao zapovijesti Gospoda Boga svojega, koju ti je zapovijedio; jer bi sada Gospod utvrdio carstvo tvoje nad Izrailjem dovijeka. A sada carstvo tvoje neće se održati. Gospod je našao sebi čovjeka po srcu svojemu i njemu je zapovijedio Gospod da bude vođa narodu njegovu... potom se diže Samuilo i otide iz Galgala u Gavaju Venijaminovu.SPP 543.4

Ako se načela na kojima je počivala monarhija ne budu održala i narod ne ostane pod upravom božanske sile, Izrailj će prestati da bude Božji narod. Ako Izrailj bude potpuno stao na Gospodnju stranu, ako se ljudska, zemaljska volja bude pokorila Božjoj volji, Bog će ostati pravi Vladar Izrailja. Sve dok se vladar i narod budu ponašali kao Božji podanici, i On će biti njihova zaštita. Međutim, nikakva monarhija u Izrailju neće biti blagoslovena ukoliko u svemu ne prizna Božji vrhovni autoritet.SPP 543.5

Da je Saul u vrijeme probe pokazao poštovanje prema Božjim zahtjevima, Bog bi svoju volju ispunio preko njega. Ali, ova njegova greška pokazala je da nije sposoban da u Božje ime upravlja narodom. On bi odveo Izrailj s pravog puta. Njegova volja, umjesto Božje volje, imala bi prednost. Da je Saul bio vjeran, njegova dinastija bi vladala dovijeka; ali, pošto je iznevjerio, Bog je svoju namjeru morao da ostvari preko nekog drugog. Vlast u Izrailju biće povjerena onome koji će vladati narodom u skladu s voljom Neba.SPP 544.1

Mi ne znamo kakvi su veliki interesi na kocki kada nas Bog provjerava. Nema sigurnosti osim u strogom poštovanju Božje riječi. Sva Njegova obećanja data su pod uslovom da vjerujemo i budemo poslušni. Ukoliko se ne pokorimo Njegovim zapovijestima, neće se ispuniti bogata obećanja zapisana u Pismu. Ne smijemo se povoditi za svojim pobudama, niti se oslanjati na čovjekove procjene; moramo se upravljati prema otkrivenoj Božjoj volji i hoditi u skladu s Njegovim izričitim zapovijestima, bez obzira na okolnosti koje nas okružuju. Bog će preuzeti posljedice. Svojom poslušnošću Njegovoj riječi možemo u teška vremena pokazati pred ljudima i anđelima da se Gospod može osloniti na nas, da ćemo i u teškim prilikama ispuniti Njegovu volju, proslaviti Njegovo ime i donijeti blagoslov Njegovom narodu.SPP 544.2

Saul je pao u nemilost pred Bogom, a ipak nije bio spreman da se ponizi i pokaje. Ono što mu je nedostajalo u istinskoj pobožnosti, pokušao je da nadoknadi revnošću za spoljašnje oblike pobožnosti. Nije mu bio nepoznat Izrailjev poraz kada su Ofnije i Fines donijeli kovčeg u izrailjski logor; znajući sve to, ipak je odlučio da pošalje po sveti kovčeg i sveštenika koji mu služi. Ukoliko na taj način bude uspio da učvrsti povjerenje svoga naroda, nadao se da će prikupiti svoju rasturenu vojsku i krenuti u bitku protiv Filisteja. Odustao je i od Samuilove prisutnosti i njegove podrške i tako se oslobodio prorokovih neželjenih prigovora i ukora.SPP 544.3

Sveti Duh bio je darovan Saulu da mu prosvijetli razum i omekša srce. Božji prorok mu je vjerno prenosio božanska uputstva i prijekore. Međutim, ogromna je bila Saulova slabost! Istorija prvog izrailjskog vladara je žalostan primjer vlasti loših navika stečenih u mladosti. U mladosti Saul nije volio Gospoda niti Ga se bojao; to nepokorno srce, koje se u mladosti nije naviklo na poslušnost, uvijek je bilo spremno da ustane protiv Božjeg autoriteta. Oni koji u mladosti gaje posvećeno poštovanje prema Božjoj volji, koji vjerno ispunjavaju dužnosti koje su im dodijeljene, biće osposobljeni za uzvišeniju službu u budućem životu. Ljudi, međutim, ne mogu godinama zloupotrebljavati sposobnosti koje im je Bog dao da bi onda, kada odluče da se promjene, ustanovili da su te sile još svježe i sposobne da im osiguraju kretanje u potpuno suprotnom smjeru.SPP 544.4

Saulovi napori da pokrene narod nisu uspjeli. Ustanovivši da mu je ostalo šest stotina vojnika, napustio je Galgal i povukao se u utvrđenje Geva, tek oslobođeno od Filisteja. Ovo utvrđenje nalazilo se na južnoj strani duboke, krševite udoline ili klisure, nekoliko kilometara sjeverno od Jerusalima. Na sjevernoj strani iste udoline, u Mihmasu, filistejske snage podigle su svoj logor, dok su njihove pojedinačne kolone krenule u različite krajeve da pustoše zemlju.SPP 545.1

Bog je dozvolio da se događaji razbuktaju u krizu da bi mogao da ukori Saula zbog skretanja s pravoga puta i da svom narodu pruži pouku o poniznosti i vjeri. Saul je zgriješio jer je neovlašćeno prinio žrtvu, i zato Bog nije dozvolio da njemu pripadne čast pobjede nad Filistejima. Vladarev sin Jonatan, čovjek koji se bojao Gospoda, bio je izabran da preko njega Izrailj bude izbavljen. Pokrenut božanskim duhom, Jonatan je predložio svom štitonoši da potajno napadnu neprijateljski logor. Rekao je: Hajde da odemo k straži tih neobrezanih, može biti da će nam učiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.SPP 545.2

Štitonoša, koji je i sam bio čovjek vjere i molitve, odobrio je plan, pa su zajedno izašli iz logora, potajno, da se neko ne bi usprotivio njihovoj namjeri. Iskreno se pomolivši Vođi svojih otaca, složili su se koji će znak odlučiti kako će se dalje ponašati. Spustivši se u dolinu koja je dijelila dvije vojske, tiho su koračali držeći se sjenke litica, djelimično sakriveni uzvišicama i grebenima u dolini. Približivši se filistejskom utvrđenju, našli su se neprijateljima na vidiku, a oni su im izazivački dobacili: Gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili! A onda: Hodite k nama da vam kažemo nešto! Mislili su, naime, da dvojicu Izrailjaca kazne zbog drskosti. Ovaj poziv je bio znak koji su Jonatan i njegov pratilac zatražili kao dokaz da će Gospod blagosloviti njihov poduhvat. Sklonivši se Filistejima s vidika i birajući tajni i vrlo težak put, ratnici su se popeli do vrha litice koja je bila smatrana nepristupačnom, pa nije bila ni posebno čuvana. Tako su prodrli u neprijateljski logor i pobili stražare koji, uplašeni i iznenađeni, nisu uspjeli ni da pruže otpor.SPP 545.3

Nebeski anđeli štitili su Jonatana i njegovog pratioca, anđeli su se borili na njihovoj strani i Filisteji su padali pred njima. Zemlja je drhtala kao da se približava veliko mnoštvo konjanika i bojnih kola. Jonatan je prepoznao dokaze Božje pomoći, pa su čak i Filisteji bili svjesni da se Bog umiješao da bi izbavio Izrailj. Veliki strah obuzeo je vojsku, i onu na bojnom polju i onu u garnizonu. U zabuni, smatrajući svoje vojnike neprijateljima, Filisteji su počeli da ubijaju jedni druge.SPP 546.1

Uskoro je bojna vika doprla i do izrailjskog logora. Stražari su obavijestili Saula da su Filisteji veoma zbunjeni i da ih je sve manje. Međutim, nije bilo poznato da je bilo koji dio izrailjske vojske napustio logor. Raspitavši se, ustanovili su da su zaista svi na okupu, osim Jonatana i njegovog štitonoše. Uvidjevši da se Filisteji suočavaju s porazom, Saul je poveo svoje vojnike da se pridruže napadu. Jevreji koji su prebjegli na stranu neprijatelja, sada su se okrenuli protiv njega; izašli su iz svojih skrovišta i mnogi bjegunci, pa je Saulova vojska nanijela strahoviti poraz Filistejima koji su u potpunom rasulu bezglavo bježali.SPP 546.2

Odlučan da stečenu prednost iskoristi do kraja, vladar je brzopleto zabranio svojim vojnicima da čitavog dana uzimaju hranu, pojačavajući zabranu svečanom zakletvom: Da je proklet koji jede što do večeri, da se osvetim neprijateljima svojim! Pobjeda je već bila postignuta, bez Saulovog znanja ili pomoći, ali nadao se da će slavu steći potpunim uništenjem pobjeđene vojske. Zapovijest o uzdržavanju od hrane bila je posljedica sebičnog častoljublja, koja je pokazala da vladar nema obzira prema potrebama naroda kada se one kose s njegovim častoljubivim željama. Potvrdivši zabranu svečanom zakletvom, Saul je pokazao da je ne samo brzoplet, već i nezahvalan. Riječi kletve pokazivale su da revnuje za sebe, a ne za Božju čast. On je izjavio da mu nije cilj da Gospod bude osvećen pred svojim neprijateljima, već da se on osveti svojim neprijateljima!SPP 546.3

Zabrana je doprinijela da narod prekrši Božju zapovijest. Bitka je trajala čitav dan i narod je oslabio usled nedostatka hrane. Čim je vrijeme zabrane isteklo bacili su se na plijen i počeli jesti meso s krvlju, prekršivši tako zakon koji je zabranjivao da se jede krv.SPP 547.1

U cjelodnevnoj bitki, Jonatan, koji nije čuo za očevu zapovijest, nenamjerno se ogriješio, jer je uzeo malo meda dok je prolazio kroz šumu. Pred veče je i Saul saznao za to. Naglasio je da će prekršioci njegove naredbe biti kažnjeni smrću, pa je, iako Jonatan nije namjerno prekršio naredbu, a Gospod čudesno sačuvao njegov život i preko njega postigao tako veličanstvenu pobjedu, naredio da se presuda mora izvršiti. Kada bi poštedio život svome sinu, Saul bi priznao da je pogriješio dajući brzopletu zakletvu. To bi nanijelo težak udarac njegovoj oholosti. Izrekao je zato strašne riječi: Tako neka mi učini Gospod i tako neka mi doda, poginućeš Jonatane!SPP 547.2

Saul nije mogao da pripiše slavu sebi zbog pobjede, ali se nadao da će biti slavljen zbog svoje revnosti da uzdigne svetost zakletve. Iako će morati da žrtvuje sina, u misli svojih podanika utisnuće činjenicu da se carski autoritet mora poštovati. U Galgalu, kratko vrijeme prije toga, Saul se usudio da djeluje kao sveštenik, suprotno Božjoj zapovijesti. Kada ga je Samuilo ukorio, tvrdoglavo se branio. Sada, kada je njegova zapovijest bila prekršena iako nerazumna i prekršena nenamjerno vladar i otac je svoga sina osudio na smrt.SPP 547.3

Narod nije dozvolio da se presuda izvrši. Suprotstavljajući se vladarevom gnjevu, vojnici su izjavili: Zar da pogine Jonatan koji je učinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože sačuvaj! Tako živ bio Gospod neće pasti na zemlju nijedna dlaka s njegove glave, jer je s pomoću Božjom učinio to danas. Oholi monarh se nije usudio da porekne ovu jednoglasnu odluku i tako je Jonatanov život bio pošteđen.SPP 547.4

Saul je morao da osjeti da njegov sin uživa prednost i pred narodom i pred Bogom. Jonatanovo izbavljenje bilo je oštar ukor vladarevoj brzopletosti. Predosjećao je da će ga stići vlastite kletve. Nije nastavio rat protiv Filisteja, već se vratio svome domu, neraspoložen i nezadovoljan.SPP 547.5

Oni koji su najspremniji da opravdavaju sebe kada se nađu u grijehu, često su najsuroviji kada sude drugima i kada ih osuđuju. Mnogi, slično Saulu, navlače na sebe Božje nezadovoljstvo, ali odbijaju savjet i preziru ukor. Čak i kada su svjesni da Gospod nije s njima, odbijaju da uvide da su sami krivi za svoje nevolje. Oholi su i hvalisavi, surovo osuđuju ili oštro ukoravaju druge koji su bolji od njih. Bilo bi dobro da ove samozvane sudije razmisle o Hristovim riječima: Jer kakvim sudom sudite onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti. (Matej 7,2)SPP 547.6

Oni koji pokušavaju da uzdignu sebe, često se nađu u položaju da otkriju svoj pravi karakter. Tako je bilo i u Saulovom slučaju. Njegovo ponašanje uvjerilo je narod da mu je vladarska čast i vlast važnija od pravde, milosti i dobrote. Tako je narod bio naveden da uvidi svoju grešku što je odbacio sistem vladavine koji mu je Bog dao. Zamijenili su pobožnog proroka, čije molitve su im donosile blagoslove, vladarom koji se u svojoj slijepoj revnosti molio da ih stigne prokletstvo.SPP 548.1

Da se izrailjski narod nije umiješao da spase Jonatanov život, njihov izbavitelj bio bi pogubljen po vladarevoj naredbi. S kakvim podozrenjem je narod kasnije slijedio Saulovo vodstvo? S koliko gorčine se sjećao činjenice da je na prijesto došao njegovom odlukom! Gospod je veoma strpljiv prema ljudima koji su skrenuli s pravog puta i svakome pruža priliku da uvidi i odbaci svoj grijeh; ali, iako, možda, izgleda da blagosilja one koji krše Njegovu volju i preziru Njegove opomene, ipak, On će u vrijeme koje sam odabere, sigurno prikazati svu njihovu nerazumnost.SPP 548.2