Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents

Stvaranje, Patrijarsi I Proroci

 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "undefined".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    51. Poglavlje—Božje Staranje Za Siromašne

    Da bi potpomogao okupljanje svoga naroda na vjerske službe, ali i da bi se postarao za siromašne, Bog je zatražio od Izrailjaca da donose još jedan desetak od sveg svog dohotka. O prvom desetku, Gospod je rekao: A sinovima Levijevim evo dajem u nasljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka. (4. Mojsijeva 18,21) Međutim, za drugi desetak je zapovijedio: Jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izabere da ondje nastani ime svoje desetak od žita svojega, od vina svojega, i od ulja svojega, i prvine od stoke svoje sitne i krupne, da se učiš bojati se Gospoda Boga svojega svagda. (5. Mojsijeva 14,23.29; 16,11-14) Ovaj desetak, ili njegovu vrijednost u novcu, trebalo je da narod u toku dve godine donosi na mjesto u kome se nalazi Svetilište. Pošto prinesu zahvalne žrtve Bogu, a određenu količinu predaju svešteniku, trebalo je da ostatak upotrijebe za vrijeme vjerske svečanosti na koju će pozvati Levite, došljake, siročad i udovice. Ova naredba odnosila se na priloge zahvalnosti i svetkovine za vrijeme godišnjih praznika. Narod je trebalo da se druži sa sveštenicima i Levitima da bi se ohrabrio i podstakao da služi Bogu.SPP 461.1

    Međutim, svake treće godine, ovaj drugi desetak morali su da upotrijebe u kući da bi se ugostili Levite i siromahe, kao što je Mojsije zapovijedio: Da jedu u mjestima tvojim i nasite se! (5. Mojsijeva 26,12) Ovaj desetak je obezbjeđivao sredstva za dobrotvorne svrhe i za razvijanje duha gostoprimstva.SPP 461.2

    Još jedan propis bio je donesen u korist siromašnih. Najistaknutija odlika Mojsijevih zakona, osim priznavanja Bojih zahtjeva, bila je njegovo velikodušno, nježno i gostoljubivo staranje o potrebama siromašnih. Iako je Bog obećao da će obilno blagosloviti svoj narod, nije planirao da siromaštvo potpuno ukloni iz njegove sredine. On je čak izjavio da zemlja nikad neće biti bez siromaha. Trebalo je da ih uvijek bude među pripadnicima Božjeg naroda da bi se učili da budu sažaljivi, nježni i velikodušni. I tada, kao i sada, mnogi su zapadali u težak položaj zbog nezgoda, bolesti i gubitka imanja; ali, sve dok narod bude slijedio Božja uputstva, neće biti prosjaka ni gladnih među njima.SPP 461.3

    Božji zakon je siromašnima davao pravo na određeni dio zemaljskih proizvoda. Ako je neko bio gladan, imao je pravo da uđe u njivu ili voćnjak ili vinograd svoga bližnjega i da zrnom ili voćem utoli svoju glad. U skladu s ovim zakonom i Hristovi učenici su uzeli i jeli pšenična zrna, kada su jedne Subote prolazili kroz nečiju njivu.SPP 462.1

    Svi pabirci poslije prikupljanja roda sa njiva, voćnjaka i vinograda pripadali su siromašnima. Mojsije je rekao: Kada žanješ ljetinu svoju na njivi svojoj, ako zaboraviš koji snop na njivi, ne vraćaj se da ga uzmeš...kada treseš masline svoje, ne zagledaj granu po granu pošto otreseš... kada bereš vinograd svoj, ne pabirči pošto obereš; neka došljaku, siroti i udovici...opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj. (5. Mojsijeva 24,19-22; 3. Mojsijeva 19,9.10)SPP 462.2

    Svake sedme godine primijenjivana je posebna mjera, donesena u korist siromašnih. Subotna godina, tako su je zvali, počinjala je na kraju žetve. U vrijeme sjetve, koja je dolazila posle te berbe, njive nisu zasijavane, vinogradi u proljeće nisu orezivani, pa narod nije smio da očekuje ni žetvu ni branje vinograda. Od onoga što je zemlja sama rodila, smjeli su da jedu dok je bilo svježe, ali nijedan dio nisu smjeli da stavljaju u žitnice i podrume. Žetva je te godine pripadala došljacima, siromašnima, udovicama, pa čak i poljskim životinjama (2. Mojsijeva 23,10.11; 3. Mojsijeva 25,5).SPP 462.3

    Ali, ako je zemlja donosila obično samo toliko da se zadovolje potrebe naroda, čime je trebalo da se hrane u godini kada nisu prikupljali rod? Za to se obilno postaralo Božje obećanje. Bog je rekao: Pustiću blagoslov na vas šeste godine, te će roditi za tri godine. I sijaćete osme godine, a ješćete ljetinu staru do devete godine, dokle ne prispe rod njen, ješćete stari. (3. Mojsijeva 25,21.22)SPP 462.4

    Poštovanje uredbe o subotnoj godini trebalo je da donese blagoslov i zemlji i narodu. Zemlja, neobrađena jedne godine, kasnije je rađala mnogo obilnije. Narod je bio oslobođen teškog rada na poljima pa, iako je i tada bilo različitih poslova koje su morali da obave, svi su uživali u većem obilju slobodnog vremena, koje im je pružalo priliku da obnove svoje fizičke snage i da se pripreme za buduće napore. Imali su više vremena za razmišljanje i molitvu, za upoznavanje s Gospodnjim učenjima i zahtjevima i za poučavanje članova svoga doma.SPP 462.5

    U subotnoj godini jevrejski robovi obavezno su bili oslobađani i nisu smjeli biti otpušteni bez dara. Gospod je naredio: A kada ga otpustiš od sebe slobodna, nemoj ga otpustiti prazna. Daruj ga čime između stoke svoje i s gumna svojega i iz kace svoje; podaj mu od onoga čime te je blagoslovio Gospod Bog tvoj. (5. Mojsijeva 15,13.14) Nadnicu radnicima morali su na vrijeme da isplaćuju: Nemoj zanijeti najamnika, siromaha i potrebitoga između braće svoje, ni došljaka koji je između tebe u zemlji tvojoj u mjestu tvojemu. Podaj mu najam njegov isti dan, i da ga ne zađe sunce u tebe; jer je siromah i time dušu drži, da ne bi zavikao na te ka Gospodu, i bilo bi ti grijeh. (5. Mojsijeva 24,14.15)SPP 463.1

    Posebna uputstva određivala su postupanje prema robovima koji bi pobjegli od svojih gospodara: Nemoj izdati sluge gospodaru njegovu, koji uteče k tebi od gospodara svojega. Nego neka ostane kod tebe, usred tebe, u mjestu koje izabere u kojem gradu tvojemu, gdje mu bude drago, nemoj ga cvijeliti. (5. Mojsijeva 23,15.16)SPP 463.2

    Za siromašne, sedma godina je bila godina opraštanja dugova. Jevrejima je bilo naređeno da u svako vrijeme pomažu svojoj braći u nevolji i da im daju novac na zajam bez kamate. Uzimanje dobiti od siromaha bilo je izričito zabranjeno: Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. Nemoj uzimati od njega kamate ni dobiti, nego se boj Boga, da bi poživio brat tvoj uz tebe. Novca nemoj mu davati na kamatu, niti mu hrane svoje pozajmljuj radi dobiti. (3. Mojsijeva 25,35-37) Ako dug ostane nevraćen do oprosne godine, ni glavnica se nije mogla potraživati. Narodu je bilo izričito zabranjeno da uskraćuje neophodnu pomoć svojoj braći zbog blizine oprosne godine: Ako bude u tebe koji siromah između braće tvoje... nemoj da ti se stvrdne srce tvoje i da stisneš ruku svoju bratu svojemu siromahu... Čuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvojemu, pa da rečeš: blizu je sedma godina, godina oprosna, i da tvoje oko ne bude zlo prema bratu tvojemu siromahu, pa da mu ne daš, a on zato da zavapi Gospodu na te i bude ti grijeh. Jer neće biti bez siromaha na zemlji, zato ti zapovijedam i kažem: otvaraj ruku svoju bratu svojemu, nevoljniku i siromahu svojemu u zemlji svojoj, otvori ruku svoju i pozajmi mu rado koliko mu god treba u potrebi njegovoj. (5. Mojsijeva 15,7-9.11.8)SPP 463.3

    Niko se nije morao plašiti da će zbog svoje velikodušnosti zapasti u oskudicu. Poslušnost Božjim zapovijestima sigurno će dovesti do blagostanja. Bog je lično obećao: Davaćeš u zajam mnogim narodima, a ni od koga nećeš uzimati u zajam, i vladaćeš mnogim narodima, a oni tobom neće vladati. (5. Mojsijeva 15,6)SPP 464.1

    Poslije sedam subotnih godina, sedam puta po sedam godina, dolazila je velika oprosna godina, godina slavlja, jubilarna godina. Tada zapovijedi neka zatrubi truba... po svoj zemlji vašoj. I posvetite godinu pedesetu i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina i tada se vratite svaki na svoju baštinu i svaki u rod svoj vratite se. (3. Mojsijeva 25,9.10)SPP 464.2

    Deseti dan sedmoga mjeseca, na dan očišćenja trebalo je da zatrube slavljeničke trube. Po cijeloj zemlji, gdje god živi jevrejski narod, čuo se njihov zvuk, koji je pozivao sve sinove Jakovljeve da dobrodošlicom pozdrave veliku oprosnu godinu. Na veliki Dan očišćenja bilo je obavljeno pomirenje za grijehe sinova Izrailjevih i oni su radosna srca mogli da pozdrave jubilej.SPP 464.3

    Kao i za vrijeme subotne godine, zemlja se ni sada nije smjela zasijavati niti rod sakupljati, a sve što bi samo rodilo smatrano je zakonitim vlasništvom siromaha. Određene klase jevrejskih robova svi oni koji nisu dobili slobodu u subotnoj godini sada su bili oslobođeni. Međutim, jubilarna godina bila je posebno obilježena vraćanjem svih nekretnina porodicama prvobitnih vlasnika. Prema posebnom Božjem uputstvu, zemlja je u početku bila podijeljena kockom. Poslije ove podjele niko nije smio da zamjenjuje imanja. Niko ga nije smio ni prodavati ukoliko ga bijeda ne bi naterala da to učini, ali su i tada on i njegovi rođaci u svako doba imali pravo ponovnog otkupa. Ukoliko je ne bi otkupili, zemlja je u jubilarnoj godini ipak vraćana prvobitnom vlasniku ili njegovom nasljedniku.SPP 464.4

    Gospod je objavio Izrailju: Ali da se zemlja ne prodaje za svagda; jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukućani kod mene. (3. Mojsijeva 25,23) Izrailjci su morali da budu svjesni da zemlja pripada Gospodu i da je njima samo privremeno predata na korišćenje; da je Bog njen zakoniti Vlasnik, prvobitni Vlasnik, i da On želi da se posebna pažnja posveti siromašnima i nesrećnima. Svi su morali da zapamte da siromašni imaju isto toliko prava na neko mjesto u Božjem svijetu kao i oni bogatiji.SPP 464.5

    To su bile mjere koje je naš milostivi Stvoritelj preduzeo da bi olakšao patnje, da bi unio neki zrak nade, da bi sunčevom svjetlošću bar malo obasjao živote bijednih i nesrećnih.SPP 465.1

    Gospod je želio da obuzda neumjerenu ljubav prema imanju i moći. Velika zla nastaju zbog stalnog gomilanja bogatstva u rukama jedne klase, i osiromašenja i propadanja druge. Bez uspješnog ograničavanja, moć bogatih pretvorila bi se u njihov monopol, pa bi siromašniji, iako su u Božjim očima u svakom pogledu dostojni poštovanja, bili smatrani za manje vrijedne, pa bi njihova bogatija braća prema njima tako i postupala. Svijest da su tlačeni raspalila bi strasti siromašnije klase. Pojavilo bi se osjećanje očajanja i obespravljenosti koje bi dovelo do kvarenja društva i otvorilo vrata zločinima svih vrsta. Pravila koja je Gospod propisao trebalo je da osiguraju društvenu jednakost među ljudima. Odredbe o subotnoj i jubilarnoj godini svakako bi, bar u velikoj mjeri, ispravile zla koja su se u proteklom razdoblju nagomilala na društvenom i političkom području narodnog života.SPP 465.2

    Ove mjere trebalo je da donesu bogatima ništa manji blagoslov od onoga koji će biti dodijeljen siromašnima. One bi suzbile lakomost i želju za samouzvišenjem, razvile plemeniti duh velikodušnosti; svojim širenjem dobre volje i povjerenja među svim slojevima one bi štitile društveni red i stabilnost vlasti. Svi smo zajednički utkani u veliko tkanje čovječanstva i sve što činimo da unaprijedimo i uzdignemo druge, vraća nam se kao blagoslov. Zakon međuzavisnosti odnosi se na sve društvene slojeve. Siromašniji ne zavise od bogatih ništa više nego što bogati zavise od siromašnih. Dok jedna klasa traži udio Božjeg blagoslova od svojih bogatijih susjeda, drugi ne mogu bez vjerne službe, snage uma, kostiju i mišića, što je imetak siromašnijih.SPP 465.3

    Veliki blagoslovi bili su obećani Izrailjcima pod uslovom da budu poslušni Božjim odredbama. Bog je rekao: Davaću vam dažd na vrijeme; i zemlja će davati rod svoj i drveta će u polju rađati rod svoj. I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba vinogradska će stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti i živjećete bez straha u zemlji svojoj. Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati i neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zlih zvijeri iz zemlje, i mač neće prelaziti preko vaše zemlje... i hodiću među vama, i biću vam Bog i vi ćete biti moj narod... ako li me ne uzaslušate, i ne uščinite sve ove zapovijesti, ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje i raskinete zavjet moj... zaludu ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti neprijatelji vaši. I okrenuću lice svoje nasuprot vama i sjeći će vas neprijatelji vaši i koji mrze na vas biće vam gospodari i bježaćete kada vas niko ne tjera. (3. Mojsijeva 26,4-17)SPP 465.4

    Ima mnogo onih koji s velikim oduševljenjem govore da svi ljudi treba da dobiju jednaku mjeru Božjih zemaljskih blagoslova. Međutim, Bog to nije namjeravao. Različitost životnih uslova spada među sredstva koja je Bog odredio da se uz njihovu pomoć čeliči i razvija karakter. Ipak, On želi da oni koji imaju svjetovna bogatstva postanu svjesni da su samo povjerenici, pristavi Njegovih dobara, i da su im ona povjerena da bi donijeli blagoslov napaćenim i siromašnim.SPP 466.1

    Hristos je rekao da ćemo u svojoj sredini uvijek imati siromahe. On svoje interese povezuje s interesima te svoje napaćene djece. Srce našeg Otkupitelja je puno saučešća prema svojoj najsiromašnijoj i najponiženijoj zemaljskoj djeci. On nam kaže da su upravo oni Njegovi predstavnici na Zemlji. On ih je postavio među nama da bi u našim srcima probudio ljubav koju osjeća prema napaćenima i poniženima. Saučešće i velikodušnost koje pokažemo prema njima, Hristos cijeni kao da su pokazani prema Njemu. Kad smo surovi prema njima ili ih zanemarujemo, On nas gleda kao da smo to Njemu učinili.SPP 466.2

    Da su zakoni koje je Bog dao u korist siromašnih bili trajno poštovani, koliko bi drugačije bilo danas stanje u svijetu, moralno, duhovno i materijalno! Sebičnost i oholost ne bi bile tako izražene, jer bi svi gajili međusobno poštovanje, starali se za sreću i dobra drugih; a tako široko rasprostranjena oskudica, koja se zapaža u mnogim zemljama, svakako ne bi postojala.SPP 466.3

    Načela koja je Bog propisao, spriječila bi strašna zla koja su se u svim vremenima pojavljivala kao posljedica ugnjetavanja siromašnih od strane bogatih, i mržnje i nepovjerenja siromašnih prema bogatima. Dok bi, s jedne strane, spriječila nagomilavanje velikog bogatstva i odavanje neograničenoj raskoši, sa druge strane onemogućila bi neobrazovanost i moralno propadanje desetina hiljada onih čija je bijedno plaćena služba omogućila prikupljanje ogromnih bogatstava. Ona bi dovela do mirnog rješavanja svih problema, koji sada prijete da suoče svijet s bezvlašćem i krvoprolićem.SPP 466.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents